Da li je seksualnost vid prostakluka, primitivnosti?

gost 439523

Aktivan član
Poruka
1.732
Zanima me misljenje medju srbima. Evo ja otkad znam za sebe imam odbojnost i upravo sam se vratio kuci neuspevsi da skupim hrabrost skocim sa mosta. Psihoterapeti nisu realni i zive kao gotovani, a nama dzaba pravoslavlje kad nismo ni za k. Evo, prosao pored crkve, a pored crkve beskucnik spava na klupi. Pare nece nista promeniti. Ljudi treba u umu da se promene, a onima u nevolji da se pomogne. Ali eto. Moram sve da povezem jer tako razmisljam. Tesko zamisljam neku temu u izolovanom kontekstu. Pod seksualnoscu ne mislim samo na odnose i primitivnu penetraciju, vec bilo kakva erotika, ljubljenje, i tako dalje. Ljudi mi uopste nisu jasni. Stavise, to je jedan od glavnih razloga zbog kojih sam hteo da se ubijem, ali imam averziju na bol pa nisam uspeo u malopre spomenutom pokusaju. Nekako mi nema razuma da ljudi kidaju zivce oko prekinutih veza i takvih gluposti. Treba da volimo svi jedni druge kao sto je Hrist tu ljubav imao u sebi, ako smo imalo hriscani. Vernici najmanje imaju veze sa sustinom Hristovom, rekao bih. Sve bi bilo lakse bez para. Neko moze da umire od zedji, ali da mu se niko ne smiluje jer nema pisljivih 60 dinara. Takva su vremena. Ne mozes ni da savatavas ljude da te prevoze jer ih ne interesujes materijalno, a drugo, moze da bude "trgovac organima, neka teska baraba" ako uopste i pristane da bude samilostan. Perverzija u 100 verzija.
 
Pre svega, treba da se baviš više sobom, ali manje da se upoređuješ sa drugim ljudima.
Seksualnost drugih ljudi ne mora ni na koji način da utiče na tebe.
Nagađam samo da te obuzima ''svetski bol'' i neuspeh u pokušaju da se uklopiš negde, ali može se napraviti sopstveni svet koji ne isključuje druge ljude, ali zavisi isključivo od tebe i tvojih odluka.
Odluka ne sme da bude dizanje ruke na sebe ni zbog seksualnosti, ni zbog beskućnika na ulici, ni zbog stanja koja prepoznajemo u društvu, ni zbog promašenih očekivanja makar ona bila i zlatna.
Nisi ti taj koji je pogrešan, po svemu sudeći, ali tome imaš pogrešan pristup.
Da li svi mi koji se osećamo kao ti, treba da dignemo ruke na sebe?
Gde ti je osećaj odgovornosti za bilo šta, pa na prvom mestu osećaj odovornosti za sebe?
Dakle...
ne kritikujem te, ali sama ideja o životu ovde nije zdrava, i tu treba početi sa rekonstrukcijom.
 
Pre svega, treba da se baviš više sobom, ali manje da se upoređuješ sa drugim ljudima.
Seksualnost drugih ljudi ne mora ni na koji način da utiče na tebe.
Nagađam samo da te obuzima ''svetski bol'' i neuspeh u pokušaju da se uklopiš negde, ali može se napraviti sopstveni svet koji ne isključuje druge ljude, ali zavisi isključivo od tebe i tvojih odluka.
Odluka ne sme da bude dizanje ruke na sebe ni zbog seksualnosti, ni zbog beskućnika na ulici, ni zbog stanja koja prepoznajemo u društvu, ni zbog promašenih očekivanja makar ona bila i zlatna.
Nisi ti taj koji je pogrešan, po svemu sudeći, ali tome imaš pogrešan pristup.
Da li svi mi koji se osećamo kao ti, treba da dignemo ruke na sebe?
Gde ti je osećaj odgovornosti za bilo šta, pa na prvom mestu osećaj odovornosti za sebe?
Dakle...
ne kritikujem te, ali sama ideja o životu ovde nije zdrava, i tu treba početi sa rekonstrukcijom.
Ne slazem se. Ne mogu da zivim tako slepo. Da li mora ili ne mora je stvar pojedinca, na mene utice jer je svugde i zivim u drustvu gde zivi takva atmosfera. To da li cu se uklopiti negde zavisi od tipa drustva, mnogo vadis stvari iz konteksta i zamisljas pravila koja za mene ne vaze. Ne razumem sta podrazumevas pod mojim svetom koji ne iskljucuje druge ljude, ali koji ce zavisiti samo od mene? Odluka je moja, ona sme da bude sta god ja zelim da ona bude. Ako mene pitas, svi bi trebali da dignu ruke ako se tako osecaju, ne da se pitaju zbog drugih i da postavljaju tudja osecanja kao presudna. Odgovornost prema sebi je tu, ali svako je drugaciji, u sustini je nejasan pojam koji nije vezan za razum vec sa nejasan osecaj. I ne mogu da se rekonstruisem kao sto mislis, jer nisam robot. Imam svoj um, imam svoje misli, pa cak i osecanja. Ta osecanja je nemoguce promeniti standardnom pricom. Zivot nije ni najmanje inspirativan. Ljudi mi samo daju neke koji su toliko alavi za zivotom sa nekim licnim nedostacima (fizicki, psihicki, bilo koji). Nemam ja nista protiv tih nedostataka, ali imam za neumerenim i nerazumnim apetitom za zivotom. Ali neka svako zivi kako zeli, nikome ja nista ne branim...
 
Zivot nije ni najmanje inspirativan. Ljudi mi samo daju neke koji su toliko alavi za zivotom sa nekim licnim nedostacima (fizicki, psihicki, bilo koji). Nemam ja nista protiv tih nedostataka, ali imam za neumerenim i nerazumnim apetitom za zivotom. Ali neka svako zivi kako zeli, nikome ja nista ne branim...
Ok, podvukla sam da mi nije cilj tebe konkretno da kritikujem, pa sam se ponadala da nećeš to što sam napisala uzeti lično.
Nije ti inspirativan život? A šta jeste?
Hajde da sam ja na ivici samoubistva gde i jesam bila kad sam još bila osiona budala... Da li je moguće da bi me podržao u tome da želim da nestanem?
Ti živi svoj život... ali, pazi, kaže ''živi'', ne kaže da treba da ga odbaciš.
 
Ok, podvukla sam da mi nije cilj tebe konkretno da kritikujem, pa sam se ponadala da nećeš to što sam napisala uzeti lično.
Nije ti inspirativan život? A šta jeste?
Hajde da sam ja na ivici samoubistva gde i jesam bila kad sam još bila osiona budala... Da li je moguće da bi me podržao u tome da želim da nestanem?
Ti živi svoj život... ali, pazi, kaže ''živi'', ne kaže da treba da ga odbaciš.
Hvala, ali ti ne bih komplikovao zivot time sto bih ti otezavao odluku ako bi se nasla u takvoj dilemi. Znam da ne zelim da mene neko pokusava da odbedi od pokusaja za samoubistvom, i bukvalno popizdim kada se to desi. Verujem u zivot posle smrti. Mozda se u tome razlikuje moj podsvestan stav prema samoubistvu od nekog ko tako ne misli, ili nekog ko mozda misli da ce ga Bog prziti u vatri ako oduzme sebi zivot koji inace on zivi, a ne Bog. Veruj mi, nista mi vise nije inspirativno, ne znam sta nisam pokusavao, samo kad vidim kako je zivot povrsan sa ljudima, ne mogu sebe da zatupim da mi bi bilo "dobro". Isto kao sto se prava, istinska, dubinska sreca (ako mene pitas) ne postize alkoholisanjem. Eto, ne bi mi bilo lose da zivim kao u nekoj bajci. Oskar Vajld ima veliku dubinu u nekim hriscanskim bajkama koje su ni manje ni vise namenjene za decu. Samog Vajlda su lincovali u zivotu jer je bio homoseksualac (ja nisam homoseksualac, uzgred). Sad neko moze da vristi od smeha, ali u tom sam "fazonu". Manjina sam pa mi je i mnogo teze
 
Isto kao sto se prava, istinska, dubinska sreca (ako mene pitas) ne postize alkoholisanjem. Eto, ne bi mi bilo lose da zivim kao u nekoj bajci. Oskar Vajld ima veliku dubinu u nekim hriscanskim bajkama koje su ni manje ni vise namenjene za decu. Samog Vajlda su lincovali u zivotu jer je bio homoseksualac (ja nisam homoseksualac, uzgred). Sad neko moze da vristi od smeha, ali u tom sam "fazonu". Manjina sam pa mi je i mnogo teze
Druže, otkako sam raščistila sa vrednošću života, žao mi je što ne mogu stići da pročitam sve, vidim, posetim, upoznam... I mnogo je teže sad nego tad kad sam mislila da je život šala, da tu nema ništa.
Hoću li odustati? Pa, nisam više ista! Više ne odustajem od sebe, od života koji mi je dat, od prilike koja može doći pet dana od ono kad sam mislila da je živeti bezvredno.
Ne uklapam se u društvo???
Vidi odnos onoga što mislim i onoga što se drugima sviđa na mom profilu.
Sviđam se sestričini koja tek kroči u život.
Ako mi je do sviđanja... a nije.
Dakle, nisi sam kao što misliš da si.
 
Što se tiče seksualnosti, pridat joj je preveliki značaj, po mom mišljenju. To je u ovim vremenima jedan milestone na kom će sve više i više mladih ljudi izgubiti glavu. kaže: ''Pusti ih, to je njihov život!'',
a ja kažem: Ne... ti ljudi su važan deo mog života takođe!

Nije to sve jedno isto, stvara se haos u kom samo jedan deda Saturn može da se snađe. Red, rad i disciplina!
Zvuči kao parola nekih minulih političkih pokreta, ali...
 
Druže, otkako sam raščistila sa vrednošću života, žao mi je što ne mogu stići da pročitam sve, vidim, posetim, upoznam... I mnogo je teže sad nego tad kad sam mislila da je život šala, da tu nema ništa.
Hoću li odustati? Pa, nisam više ista! Više ne odustajem od sebe, od života koji mi je dat, od prilike koja može doći pet dana od ono kad sam mislila da je živeti bezvredno.
Ne uklapam se u društvo???
Vidi odnos onoga što mislim i onoga što se drugima sviđa na mom profilu.
Sviđam se sestričini koja tek kroči u život.
Nisam siguran da li je to lazan osecaj koji ne znam odakle dolazi, ali sto vise ili dublje zalazim u pricu sa nekim, drugi ili nema strpljenja, ili ga ne interesuje, ili mu idem na zivce, iritiram, i tako dalje. Prolaze mi misli koje bih iskucao ovde, ali nekad stvarno ne znam da li je to uzaludno. Cesto sam i iscrpljen i uvredjen sa koliko negodovanja nailazim od drugih. Sve je tu ono stereotipno od drugih sa kojima se po tim pitanjima slozim - "zivot je tezak", "zelim ti srecu", "prosao sam ovo i ovo, pa sam i dalje ziv", "tu smo jedni drugima da pomognemo", medjutim kad je u pitanju dubina, ili osecam stid, ili neadekvatnost, nedostatak one topline za koju ocekujem da se podrazumeva... izgubljen sam. Ljudi samo kazu stvari, ali ne vidim ono sto bih zeleo na delima. Nekad mi se i place kad razmisljam o ovim stvarima, izgubim se, ali nije to nesto sto se resi u trenutku, zaboravom, ili tako nesto... inace ne moze svako da vidi objave na tvom profilu, pa ni ja. Sad ne znam da li patronizujes, ali tesko je i to raditi. Cesto i uzaludno, jer se uvredi sagovornik, osoba koju taj koji patronizuje zeli da ohrabri ili sta vec. Mislim, ja to primetim cesto. Ali kako mogu da budem siguran da ce me razumeti osoba koja veoma slicne stvari koje sam ja prosao nije prosla? I sto bi se reklo, nemaju svi isti ukus. Nekog zanima zadruga na pinku, meni je to odvratno. Nekome verovatno nije jasno sto mi je to odvratno. I kako ja nekome tako nesto da objasnim?
 
Što se tiče seksualnosti, pridat joj je preveliki značaj, po mom mišljenju. To je u ovim vremenima jedan milestone na kom će sve više i više mladih ljudi izgubiti glavu. kaže: ''Pusti ih, to je njihov život!'',
a ja kažem: Ne... ti ljudi su važan deo mog života takođe!
ali vidi sta si ranije rekla:
Seksualnost drugih ljudi ne mora ni na koji način da utiče na tebe.
 
Nisam siguran da li je to lazan osecaj koji ne znam odakle dolazi, ali sto vise ili dublje zalazim u pricu sa nekim, drugi ili nema strpljenja, ili ga ne interesuje, ili mu idem na zivce, iritiram, i tako dalje. Prolaze mi misli koje bih iskucao ovde, ali nekad stvarno ne znam da li je to uzaludno. Cesto sam i iscrpljen i uvredjen sa koliko negodovanja nailazim od drugih. Sve je tu ono stereotipno od drugih sa kojima se po tim pitanjima slozim - "zivot je tezak", "zelim ti srecu", "prosao sam ovo i ovo, pa sam i dalje ziv", "tu smo jedni drugima da pomognemo", medjutim kad je u pitanju dubina, ili osecam stid, ili neadekvatnost, nedostatak one topline za koju ocekujem da se podrazumeva... izgubljen sam. Ljudi samo kazu stvari, ali ne vidim ono sto bih zeleo na delima. Nekad mi se i place kad razmisljam o ovim stvarima, izgubim se, ali nije to nesto sto se resi u trenutku, zaboravom, ili tako nesto... inace ne moze svako da vidi objave na tvom profilu, pa ni ja. Sad ne znam da li patronizujes, ali tesko je i to raditi. Cesto i uzaludno, jer se uvredi sagovornik, osoba koju taj koji patronizuje zeli da ohrabri ili sta vec. Mislim, ja to primetim cesto. Ali kako mogu da budem siguran da ce me razumeti osoba koja veoma slicne stvari koje sam ja prosao nije prosla? I sto bi se reklo, nemaju svi isti ukus. Nekog zanima zadruga na pinku, meni je to odvratno. Nekome verovatno nije jasno sto mi je to odvratno. I kako ja nekome tako nesto da objasnim?
Pa.... neću te slagati, nije mi namera da se sjedinjavam sa tobom nakon ovih par postova, da ulazim u dublju priču sa tobom.
Ne jer ti išta fali već jer većina polazimo sa računicom sa koliko strana sveta mi svi ovde uopšte dolazimo.
Da se sad intimiziramo, da se susrećemo, da i jedni i drugi odvajamo vreme kad bismo možda najradije samo blejali u tačku na zidu....
Znaš...
Ništa lično...
Ljudi su se odvikli od toga da izdvoje vreme i zbliže se dodatno.

ali vidi sta si ranije rekla:
Pa... Da, nekako izgleda dvolično, ali sa oba se i dalje slažem i držim ih za svoje stavove.
 
Pa.... neću te slagati, nije mi namera da se sjedinjavam sa tobom nakon ovih par postova, da ulazim u dublju priču sa tobom.
Ne jer ti išta fali već jer većina polazimo sa računicom sa koliko strana sveta mi svi ovde uopšte dolazimo.
Da se sad intimiziramo, da se susrećemo, da i jedni i drugi odvajamo vreme kad bismo možda najradije samo blejali u tačku na zidu....
Znaš...
Ništa lično...
Ljudi su se odvikli od toga da izdvoje vreme i zbliže se dodatno.
Ne, daleko od toga. Nisam to nameravao. Zato me i hvata stid, jer ne znam kako ce ljudi protumaciti namere. To je moj problem, sto ljudi bilo kakav pokusaj dubljeg rezonovanja seksualizuju. Ili ja ovo pogresno tumacim? Reci "Sjedinjavanje" i "inimiziramo" su me dovele u pitanje. A inace to za blejanje u zidu, to me i ubija u pojam, jer mi svaki trenutak koji dozivim dodje kao agonija. Nije da "ubijam" vreme, vreme ubija mene, a nikako da umrem. A gde nestaje i kreativna energija, za mene tu nestaje i smisao. Naravno, nista licno. Ovo nisam ni nameravao kao neku licnu primedbu. I naravno da ti je i neprijatno ako si pogresno protumacila. Ono na sta sam hteo da ukazem je vise kao neki spontan odnos izmedju ljudi, brace, sestara, ta vrsta topline. Ljudi su ga preterali sa perverzijama pa sam bio primoran da napravim ovu objavu da bih video gde stojimo jer ja osecam stid umesto nekog na ulici kad cujem, ili medija, koji propagiraju najnize porive kao nesto najnormalnije. Grubo, odvratno, prezirno. I to se siri.
Pa... Da, nekako izgleda dvolično, ali sa oba se i dalje slažem i držim ih za svoje stavove.

Ali tu ja nailazim na problem. Za sta se uopste i borim? Nekad sam dozivljavao bilo kakav oblik uocene telesne seksualnosti sa ogromnim stidom i uvredjenoscu, dok sa druge strane, se totalno nesto drugo desava sa ljudima, suprotno od njihovih stavova koje su nauceni da iskazuju. Da su odnosi sramni i sve to... A nema ko ne zeli da ima decu, muskarci perverzni do povracanja, a zene, na moje prvobitno iznenadjenje i iskreno razocarenje, umesto da podvuku crtu i pokazu svoje dostojanstvo, samo idu za talasom, pod pritiskom drustva. Zato ti kazem, ne znam ko je u celoj ovoj prici lud.
 
Poslednja izmena:
Ne, daleko od toga. Nisam to nameravao. Zato me i hvata stid, jer ne znam kako ce ljudi protumaciti namere. To je moj problem, sto ljudi bilo kakav pokusaj dubljeg rezonovanja seksualizuju. Ili ja ovo pogresno tumacim? Reci "Sjedinjavanje" i "inimiziramo" su me dovele u pitanje. A inace to za blejanje u zidu, to me i ubija u pojam, jer mi svaki trenutak koji dozivim dodje kao agonija. Nije da "ubijam" vreme, vreme ubija mene, a nikako da umrem. A gde nestaje i kreativna energija, za mene tu nestaje i smisao. Naravno, nista licno. Ovo nisam ni nameravao kao neku licnu primedbu. I naravno da ti je i neprijatno ako si pogresno protumacila. Ono na sta sam hteo da ukazem je vise kao neki spontan odnos izmedju ljudi, brace, sestara, ta vrsta topline. Ljudi su ga preterali sa perverzijama pa sam bio primoran da napravim ovu objavu da bih video gde stojimo jer ja osecam stid umesto nekog na ulici kad cujem, ili medija, koji propagiraju najnize porive kao nesto najnormalnije. Grubo, odvratno, prezirno. I to se siri.


Ali tu ja nailazim na problem. Za sta se uopste i borim? Nekad sam dozivljavao bilo kakav oblik telesne seksualnosti sa ogromnim stidom i uvredjenoscu, dok sa druge strane, se totalno nesto drugo desava sa ljudima, suprotno od njihovih stavova koje su nauceni da iskazuju. Da su odnosi sramni i sve to... A nema ko ne zeli da ima decu, muskarci perverzni do povracanja, a zene, na moje prvobitno iznenadjenje i iskreno razocarenje, umesto da podvuku crtu i pokazu svoje dostojanstvo, samo idu za talasom, pod pritiskom drustva. Zato ti kazem, ne znam ko je u celoj ovoj prici lud.
Ma, znaš šta... što bi pevao Čorba:
''Nisam dripac il' probisvet,
ničeg nije me stid;
Imam svoj mali svet,
i oko njega kineski zid!''
Odvoji se od svega što te čini nesrećnim, započni nešto novo i samo svoje.
Ne misli da si jedini u svojim mislima više.
Mnogima nam je sve ovo kao da nas biju sve vreme, svakodnevno, udarcima od kojih bi trebalo da budemo sve manje svesni, a ono... svest se budi sve više!
Nismo mi ti koji treba da siđemo sa ove stanice. Mi smo ok.
 
Ma, znaš šta... što bi pevao Čorba:
''Nisam dripac il' probisvet,
ničeg nije me stid;
Imam svoj mali svet,
i oko njega kineski zid!''
Odvoji se od svega što te čini nesrećnim, započni nešto novo i samo svoje.
Ne misli da si jedini u svojim mislima više.
Mnogima nam je sve ovo kao da nas biju sve vreme, svakodnevno, udarcima od kojih bi trebalo da budemo sve manje svesni, a ono... svest se budi sve više!
Nismo mi ti koji treba da siđemo sa ove stanice. Mi smo ok.
Mislim da nečemu drugome treba stati na put.
I ovde dolazim do tacke gde se takodje plasim da ne idem nekome na zivce. Nemoj da mislis da nisam prolazio kroz takve faze. Nekad se pitam takodje, da li je stepen necije iskrenosti i nedostatka stida, sa obzirom da ni jedna misao nije slucajna, vid njegove zrelosti. Tu se nalazim u dilemi da podelim nekoliko licnih situacija u porodici, ali nisam bas u najboljim sa svakim (ni po broju ne bih bio eksplicitan), pa se dodatno osecam kao u zatvoru sto se tice licnog izrazavanja i iskazivanja licnih iskustava i misli proisteklih iz takvih situacija. Ali u svakom slucaju, jednom sam stvarno hteo da se osamostalim, samo sam jedvao cekao da zavrsim skolu i sve da bih to postigao. Ali onda sam otisao dublje na temu novca... i stvarno kad vise razmislis o tome, budes samom sebi odvratan ako zelis bilo kakve veze sa novcem da imas, ili barem ja. I eto, tu sam gde sam, bas kao slepac. Mada niko koga znam nije u zavidnoj situaciji? E sad: cijom krivicom? :D To ti kazem, sistem cine ljudi... Udjes u autobus, niko nikog ne primecuje (a svi idu na posao gde ce kao da "rade u timu" hahahahaha)... Uzmi Kaleta, gospodara vremena u obzir. Lik je po meni, kakav god da je, normalniji od barem 50% cele Srbije, i ima rezone... da li je ovo samo faza covecanstva gde se bavimo vise svojim egom nego onim sto se stvarno desava... U svakom slucaju, nekako ne osecam nista dobro u tome. I ovde zavrsavam neciji motivacioni stav na neskladnoj noti. Ne mogu bolje. Nekog iritiram sto sam monoton. Neko mi zamera sto se smejem u situaciji koja je izgleda samo meni smesna, ne znam vise...
 
I ovde dolazim do tacke gde se takodje plasim da ne idem nekome na zivce. Nemoj da mislis da nisam prolazio kroz takve faze. Nekad se pitam takodje, da li je stepen necije iskrenosti i nedostatka stida, sa obzirom da ni jedna misao nije slucajna, vid njegove zrelosti. Tu se nalazim u dilemi da podelim nekoliko licnih situacija u porodici, ali nisam bas u najboljim sa svakim (ni po broju ne bih bio eksplicitan), pa se dodatno osecam kao u zatvoru sto se tice licnog izrazavanja i iskazivanja licnih iskustava i misli proisteklih iz takvih situacija. Ali u svakom slucaju, jednom sam stvarno hteo da se osamostalim, samo sam jedvao cekao da zavrsim skolu i sve da bih to postigao. Ali onda sam otisao dublje na temu novca... i stvarno kad vise razmislis o tome, budes samom sebi odvratan ako zelis bilo kakve veze sa novcem da imas, ili barem ja. I eto, tu sam gde sam, bas kao slepac. Mada niko koga znam nije u zavidnoj situaciji? E sad: cijom krivicom? :D To ti kazem, sistem cine ljudi... Udjes u autobus, niko nikog ne primecuje (a svi idu na posao gde ce kao da "rade u timu" hahahahaha)... Uzmi Kaleta, gospodara vremena u obzir. Lik je po meni, kakav god da je, normalniji od barem 50% cele Srbije, i ima rezone... da li je ovo samo faza covecanstva gde se bavimo vise svojim egom nego onim sto se stvarno desava... U svakom slucaju, nekako ne osecam nista dobro u tome. I ovde zavrsavam neciji motivacioni stav na opadajucoj noti. Ne mogu bolje. Nekog iritiram sto sam monoton. Neko mi zamera sto se smejem u situaciji koja je izgleda samo meni smesna, ne znam vise...
Ma... zbog čega se plašiš?
Imaš li neke realne pretnje? Prva stvar je da se oslobodimo nerealnih strahova.
Koji su tvoji strahovi, realno?
Plašiš se da ne pomislim ja ovo ili ono. Otkud ti moć da zamišljaš šta ću da pomislim?
Ljudi nekad misle dobro,. nekad ne... Nekad si ti dobar, a nekad nisi.
Uviđaš li koliko je smešno graditi očekivanja u smislu toga?
Nema šta da se plašiš ljudi.
Npr. kad sam ti pisala prethodni post, najmanje sam mislila da postoje ljudi će na osnovu ovoga da me ocenjuju. I da postoje, baš me briga.

Bre... Ti si ti, i nemoj da te je strah kako će iko na tebe da reaguje pozitivno ili negativno. Reagovao? So what?Šta, zašto su ljudi strašni?
 
Poslednja izmena:
Ma... zbog čega se plašiš?
Imaš li neke realne pretnje? Prva stvar je da se oslobodimo nerealnih strahova.
Koji su tvoji strahovi, realno?
Plašiš se da ne pomislim ja ovo ili ono. Otkud ti moć da zamišljaš šta ću da pomislim?
Ljudi nekad misle dobro,. nekad ne... Nekad si ti dobar, a nekad nisi.
Uviđaš li koliko je smešno graditi očekivanja u smislu toga?
Nema šta da se plašiš ljudi.
Npr. kad sam ti pisala prethodni post, najmanje sam mislila da postoje ljudi će na osnovu ovoga da me ocenjuju. I da postoje, baš me briga.

Bre... Ti si ti, i nemoj da te je strah kako će iko na tebe da reaguje. Reagovao? So what?
Znam ali imas i slucajeve gde je neko navalentan, uporan, i to zna da iritira sagovornika. Uz jacu senzitivnost, to zna jos vise da iritira tu osobu (ili ja ovde gresim, mozda arogancija i senzitivnost ne idu zajedno? ne znam). Nevezano za takve primere sad - kada se naslusas, kao ja, jedno te istih stavova, gde jedan lici na drugi, budes istraumiran milion puta isponovljenom osudom. I kazem ti, ako nesto nije iskreno, ne zelim da iritiranjem, provokacijom, kontriranjem promenim necije misljenje. Pogotovo ako su te osobe vec nailazile na slicnu objavu (mada si u pravu, niko ih ne tera da ulaze i citaju istu). Zelim stopostotnu iskrenost. Ali ljudi nemaju senzibilnost. Eto, meni bi bilo mnogo saosecajnije da ljudi samo pasivno odobre eutanaziju. Sto bi bilo koga bolelo uvo sta ce mi se desiti, sta mi se desava, tako da isto, so what? Ako me ne hrani, ne mora ni da brine, haha. Barem se necu vise muciti i gledati besmisao direktno u oci.
 
Znam ali imas i slucajeve gde je neko navalentan, uporan, i to zna da iritira sagovornika. Uz jacu senzitivnost, to zna jos vise da iritira tu osobu (ili ja ovde gresim, mozda arogancija i senzitivnost ne idu zajedno? ne znam). Nevezano za takve primere sad - kada se naslusas, kao ja, jedno te istih stavova, gde jedan lici na drugi, budes istraumiran milion puta isponovljenom osudom. I kazem ti, ako nesto nije iskreno, ne zelim da iritiranjem, provokacijom, kontriranjem promenim necije misljenje. Pogotovo ako su te osobe vec nailazile na slicnu objavu (mada si u pravu, niko ih ne tera da ulaze i citaju istu). Zelim stopostotnu iskrenost. Ali ljudi nemaju senzibilnost. Eto, meni bi bilo mnogo saosecajnije da ljudi samo pasivno odobre eutanaziju. Sto bi bilo koga bolelo uvo sta ce mi se desiti, sta mi se desava, tako da isto, so what? Ako me ne hrani, ne mora ni da brine, haha. Barem se necu vise muciti i gledati besmisao direktno u oci.
I da kazem jos koliko su me puta osudjivali da trazim paznju na osnovu takvih objava. Necu vise imati paznju kad me bude eutanazija sredila. ( xD )
 
Znam ali imas i slucajeve gde je neko navalentan, uporan, i to zna da iritira sagovornika. Uz jacu senzitivnost, to zna jos vise da iritira tu osobu (ili ja ovde gresim, mozda arogancija i senzitivnost ne idu zajedno? ne znam). Nevezano za takve primere sad - kada se naslusas, kao ja, jedno te istih stavova, gde jedan lici na drugi, budes istraumiran milion puta isponovljenom osudom. I kazem ti, ako nesto nije iskreno, ne zelim da iritiranjem, provokacijom, kontriranjem promenim necije misljenje. Pogotovo ako su te osobe vec nailazile na slicnu objavu (mada si u pravu, niko ih ne tera da ulaze i citaju istu). Zelim stopostotnu iskrenost. Ali ljudi nemaju senzibilnost. Eto, meni bi bilo mnogo saosecajnije da ljudi samo pasivno odobre eutanaziju. Sto bi bilo koga bolelo uvo sta ce mi se desiti, sta mi se desava, tako da isto, so what? Ako me ne hrani, ne mora ni da brine, haha. Barem se necu vise muciti i gledati besmisao direktno u oci.
Verovatno zato što si jedini koji misli da je u ovom svetu suvišan.
Jesi li probao stopom da stigneš negde?
Koliko brzo se pojavi neko ko želi da ti pomogne?
Ne pričaj te stvari o eutanaziji.
Nemaš fizički bol, samo patiš za ...možda razumevanjem.
Ali šta ako i meni treba razumevanje veće nego tebi?
Ko koga da razume?
Najčešće, niko nikoga.
 

Back
Top