Da li je savest slabost?

Zaljubljenost i savest...ne vidim vezu između njih.Nisu svi ljudi zaljubljive prirode, nemaju svi taj osećaj ludila, da su na sedmom nebu, ne idealizuju partnera, čak se ni na njima ne vidi sreća zaljubljenih, može se reći da su čak i ravnodušni itd.Ali to je više do samog sklopa ličnosti i emocionalne dostupnosti.Nisu svi spremni da daju celog sebe drugoj osobi, i sopstvenu sreću u tuđe ruke.Davno sam čula rečenicu ''Zreli ljudi se ne zaljubljuju''.Što se tiče slabosti...''kada ste najslabiji, tada ste najjači''.
Smatram da je savest bespotrebna, čak štaviše jedan stupanj koji čovek treba da prevaziđe, da taj glas osujećenja u sebi treba gasiti, i da je uslovljena normama i zahtevima besmislenog društva.Sa druge strane, štetno je ići iz krajnosti u krajnost i preterivati, treba sve svesti na određenu beru, večito balansirati.Čovek bez savesti postaje sebičan, i samovoljan.
Odsustvo savesti je jedan od kriterujma za razotrkivanje psihopata.Savest razdvaja ljude od neljudi.

 
Poslednja izmena:
Zaljubljenost i savest...ne vidim vezu između njih.Nisu svi ljudi zaljubljive prirode, nemaju svi taj osećaj ludila, da su na sedmom nebu, ne idealizuju partnera, čak se ni na njima ne vidi sreća zaljubljenih, može se reći da su čak i ravnodušni itd.Ali to je više do samog sklopa ličnosti i emocionalne dostupnosti.Nisu svi spremni da daju celog sebe drugoj osobi, i sopstvenu sreću u tuđe ruke.Davno sam čula rečenicu ''Zreli ljudi se ne zaljubljuju''.Što se tiče slabosti...''kada ste najslabiji, tada ste najjači''.
Smatram da je savest bespotrebna, čak štaviše jedan stupanj koji čovek treba da prevaziđe, da taj glas osujećenja u sebi treba gasiti, i da je uslovljena normama i zahtevima besmislenog društva.Sa druge strane, štetno je ići iz krajnosti u krajnost i preterivati, treba sve svesti na određenu beru, večito balansirati.Čovek bez savesti postaje sebičan, i samovoljan.
Odsustvo savesti je jedan od kriterujma za razotrkivanje psihopata.Savest razdvaja ljude od neljudi.

Odsustvo morala je kriterijum za razotkrivanje psihopata, a savest i moral nisu isto. Psihopatu moze da grize savest sto nije postupio nemoralno (podavio sve macke u komsiluku). Mnogi psihoanaliticari misle da je moral ispravno (Frojd kaze da nema izlecenja bez moralnog skoka u visinu) a savest bolesno (to on kaze za savest, ne za moral!).
 
Poslednja izmena:
savest te tera da iznalazis bolja resenja za tekuce probleme te u skladu s tim gura ti mozak na razvijanje..
covek bez savesti stvari uvek resava na sebi najlaksi nacin ..te mu mozak lagano zakrzljava usled nekoriscenja
savest te tera da iznalazis bolja resenja za tekuce probleme te u skladu s tim gura ti mozak na razvijanje..
covek bez savesti stvari uvek resava na sebi najlaksi nacin ..te mu mozak lagano zakrzljava usled nekoriscenja
Moral je dobroželjenje, želja za dobrim. Nema veze sa savescu. On navodi na stranu dobih (na liniji: dobro-zlo) rešenja.
Obična savest (ima više savesti) je griža savesti, a ne moral, i to čak "griža" i kod coveka koji je možda pogrešio u nečemu što spada u greške po opisu delova pravog morala (a ne pogrešno svaćenog), jer on tu stavku (pravoga morala) nije prihvatio iz moralnih razloga, iako uvek svesno misli da jeste, nego iz razloga da bi se iz koristi, koja sa vezivanjem za moral nema nikakve veze – ili ima, ali ne u punoj velicini kolicine veze sa moralmom koje taj covek jeste u mogucnosti da ostari, ali nece, koju donosi proracunat ekonomski (a ne moralni) plan za postizanje srece (Frojd razlikuje dve vrste planova za ostvarenje srece: kreativne, i ekonomske), poistovetio sa voljom društvenog okruženja, većine, svoje žene itd. its. Takva "korist" u početku je korisna, jer, kao što reče Frojd: psihičke bolesti, za razliku od fizičkih, počinju uvek pre pojavljivanja njihovih simptoma (simptoma su izraz koji znači "nepogodne stvari za onog ko ih ima": rizici, neprijatnosti, nesposobnosti, itd.), ali kasnije može (i ne mora) da, iako prosecan dusevni bolesnik uvek misli da je to nemoguce (psihicki bolesnik manjeg stupnja bolesnosti shvata da je to moguce), dovede do simptoma, dakle neuroza, psihoza, konverzivnih poremecaja, poremecaja pamcenja i poremecaja rada mozga, manje ili veće jačine.
Frojdova psihologija, za razliku od bihejviorističke, pravi razliku između razloga postupka (pod postupcima smatram i propustanje da se nesto uradi), fizičkog ili psihičkog, i samog postupka. Bihejviorizam i psihoanaliza su suprotnosti, iako mnogi doktori nauka iz psihologije (oni kojima "dr." ne piše tek tako ispred imena, nego zato sto su stvarno napisali doktorat, a doktorat je otkrivanje nečeg novog iz neke naučne oblasti) misle da je to jedno te isto, pa i sam osnivac bihejviorizma. Ono zbog čega se prema bihejvioristima oboljeva i ozdravljuje su postupci, jer oni namerno glume kako razlozi ne postoje, a kod Frojda su to nikad postupci a uvek razlozi (postupaka).
Dakle, covek sa moralom a bez (griže) savesti nije neko koga opisuje da resava probleme na nacik koji, bez obzira je li i koliko moralan, jeste najlaksi.
 
Poslednja izmena:
Vrlo cesto se kaze da je zaljubljen covek "slep", ili mozemo reci "slab", jer u tom periodu moze da uradi nesto sto ne bi uradio da nije zaljubljen, vrlo cesto i na svoju stetu. Naravno da to varira od osobe do osobe. Nietzsche je ljubav smatrao bolescu. Ono sto mene zanima je vase misljenje na temu savesti. Da li je savest slabost, ili mozda bolest? Da li savest steti osobi koja je savesna? Da li nas savest mozda cini ljudima i humanima? Da li nas savest cini ranjivima i paralizovanima do te mere da pazimo na osecanja drugih dok trpimo bezobrazluk istih tih osoba kojima mi mozda nismo toliko vazni? Da li je takvo stanje nekako moguce promeniti, ili uticati na to bez negativnih efekata po psihu coveka?


ljubim savest koja me chuva
post ti je banalizovan , rekla bih glup, al manimo se teshkih rechi .
savesti se necu odreci, ona mi oprosti i kad chinim greshke.

a niche?
svashta taj choek pisao, kao i ostali ..
recikliraj "pametne" misli koje neko drugi reche, mozda se i zdrushish sa svojom saveshcu.
 
Ok, ajmo prostije.
Naravno da je slabost i cak i pogresno imati savest u situacijama iracionalnog kod ljudi.
Primeri:
-pogresno je neseksati devojku prijatelja, ako baci flert, a posebno ako se zainteresuje.

Jel mozes bas ovaj konkretan slucaj da pojasnis, oko devojke prijatelja, jer ne razumem zasto je to pogresno. Ako devojka prijatelja baci flert, zar nije pogresno prijatelju ne ukazati na to sa cime je u vezi? Osim ako cela ekipa nije u tom nekom fazonu, pa praktikuju dekartov proizvod. Ne razumem taj stav da je to uvek pogresno.
 
ljubim savest koja me chuva
post ti je banalizovan , rekla bih glup, al manimo se teshkih rechi .
savesti se necu odreci, ona mi oprosti i kad chinim greshke.

a niche?
svashta taj choek pisao, kao i ostali ..
recikliraj "pametne" misli koje neko drugi reche, mozda se i zdrushish sa svojom saveshcu.

hahaha... vazi, samo nek si ti nama pametna, kamo srece da je vise pametnih.. ja bih rekao da ti nisi bas najbolje razumela napisano, pa ti zvuci glupo. srecem se sa takvima svaki dan, znam tacno kojem profilu pripadas. al' manimo se teskih reci, uzivaj.
 
Vrlo cesto se kaze da je zaljubljen covek "slep", ili mozemo reci "slab", jer u tom periodu moze da uradi nesto sto ne bi uradio da nije zaljubljen, vrlo cesto i na svoju stetu. Naravno da to varira od osobe do osobe. Nietzsche je ljubav smatrao bolescu. Ono sto mene zanima je vase misljenje na temu savesti. Da li je savest slabost, ili mozda bolest? Da li savest steti osobi koja je savesna? Da li nas savest mozda cini ljudima i humanima? Da li nas savest cini ranjivima i paralizovanima do te mere da pazimo na osecanja drugih dok trpimo bezobrazluk istih tih osoba kojima mi mozda nismo toliko vazni? Da li je takvo stanje nekako moguce promeniti, ili uticati na to bez negativnih efekata po psihu coveka?

Niče kao i ogromna većina ljudi brka ljubav i zaljubljenost...zaljubljenost je površno osjećanje koje ne zahtjeva nikakav trud, uglavnom bro prođe kad tad, prosjek je par mjeseci, najobičnija jeftina droga...dok prava ljubav zahtjeva veliki trud i napor, da se čovjek prihvati onakvim kakav jeste i da se voli bezuslovno...to može da potraje vječno, zavisi od čovjeka i od toga koliko je mudar...
no, da dam odogovor na pitanje iz teme, savjest je ništa drugo nego glas Boga u čovjeku, na samom čovjeku je da li će ga poslušati ili ne...:)
 
Poslednja izmena:
hahaha... vazi, samo nek si ti nama pametna, kamo srece da je vise pametnih.. ja bih rekao da ti nisi bas najbolje razumela napisano, pa ti zvuci glupo. srecem se sa takvima svaki dan, znam tacno kojem profilu pripadas. al' manimo se teskih reci, uzivaj.

samo nek se ti nama bavish kategorizacijom lichnosti, da vidimo kako si uznapredovao ..

razumela sam ja tvoj post, stoga i rekoh da je glup..
a ti postupi po svojoj savesti ,pa pokushaj ili ne da skapirash .

samo nemoj u bolest da odesh :sad2:
 
samo nek se ti nama bavish kategorizacijom lichnosti, da vidimo kako si uznapredovao ..

razumela sam ja tvoj post, stoga i rekoh da je glup..
a ti postupi po svojoj savesti ,pa pokushaj ili ne da skapirash .

samo nemoj u bolest da odesh :sad2:

Cuj, nema glupih pitanja, ima samo glupih odgovora.. Aj probaj prvo ti da skapiras to. Dakle, moje pitanje ne moze biti glupo, ali tvoj odgovor moze. :) A sa kategorizacijom si prva ti pocela, nemoj samo u bolest da odes u fazonu kako su svi glupi, a ti pametna. Komunikacija ti se bazira na vredjanju sagovornika, pa je samim tim tesko izvodljiva. :) Opusti se malo, daj neko svoje misljenje... ili se bojis da ti neko ne kaze kako si napisala totalnu glupost? :)
 

Back
Top