Da li je percepcija KVALITETNE muzike subjektivna ili objektivna?

Šta vi mislite?
?
Da li za kvalitet u muzici postoje neka objektivna merila ili je shvatanje bilo koje muzike totalno subjektivno, bazirano na tome da li se nekom određena muzika sviđa (i u kojoj meri sviđa) ili ne sviđa?
Šta određuje da li je neka muzika kvalitetna ili ne?

Postoje neka objektivna merila - originalnost, virtuoznost i talenat izvodjača itd.- ali ljudi se uglavnom ne rukovode time ...
 
Ovo je pitanje na koje i dalje ne mogu da dam odgovor. Može da bude i da je kvalitet u muzici subjektivan a može i da je objektivan.

Ali npr. ako neki klinac uzme da "komponuje neku pesmu" lupanjem varjačom i viljuškom po tiganjima i loncima u kuhinji teško da bi to sa neke objektivne tačke gledišta moglo da se po kvalitetu meri sa Betovenovom simfonijom iako bi se sigurno našao neki čudak kome bi mu se više svidela takva "kompozicija" od Betovenove simfonije.
 
Šta vi mislite?

Da li za kvalitet u muzici postoje neka objektivna merila ili je shvatanje bilo koje muzike totalno subjektivno, bazirano na tome da li se nekom određena muzika sviđa (i u kojoj meri sviđa) ili ne sviđa?
Šta određuje da li je neka muzika kvalitetna ili ne?
Postoje merila da se utvrdi da li je muzika kvalitetna, ali pitanje je koliko će to neko da voli.

Recimo, za mene je klasična muzika težak smor (generalno). Iz moje perspektive je sranie. A realno, to je jako kvalitetna i dobra muzika.

Sa druge strane neko seče vene na punk gde je muzički sve pogrešno i odvratno.

A kao poređenje generalno u životu - vunene čarape su jako kvalitetne, ali koliko ljudi voli da ih nosi, naročito leti?
 
Šta određuje da li je neka muzika kvalitetna ili ne?

Реч "квалитетно" има исто значење као и реч "добро" и односи се на оно што служи одређеној сврси. Сврха може да буде било која.

Кад се каже да је нешто добро, подразумева се да је добро за нешто тј. да служи одређеној сврси.

Кад је у питању музика, сврха је забава. Самим тим, квалитетна музика је музика која пружа забаву. Што већу забаву пружа, то је већи квалитет музике.

Забава је, међутим, нешто што се пружа некоме. Тим речено, кад се каже да је нека музика квалитетна, подразумева се да се говори да је квалитетна за одређеног појединца -- евентуално, за одређену групу појединаца.

Из тога може да се закључи да квалитет музике није нужно универзалан јер оно што је забавно једној особи није нужно и свакој другој.
 
Naravno da postoje i objektivni kriterijumi kao i u slučaju književnosti, slikarstva, filma itd. Konkretno, u muzici,oni se tiču parametara poput harmonije, melodije, ritma, timbra, imaginativnosti, orkestracija, atmosfere... Jednostavno širina muzičkog vokabulara.

S druge strane, doživljaj je subjektivan i zavisi od mnogih faktora(trenutnog raspoloženja, perceptivne strukture slušaoca, kulturološke uslovljenosti, iskustva i slušalačkog staža...) Osobe složenije perceptivne strukture neretko gravitiraju ka složenijim formama i muzičkim izrazima jer to doživljavaju uzbudljivijim duhovnim doživljajem.

A kako da znamo nešto o muzici, a da ne bude samo nešto infantilno "meni se to sviđa ili ne sviđa"? Jedini način je da se bude u tome, ne nužno aktivno, već sa što više slušanja i razvijanja osećaja i kriterijuma za muziku. Da naučimo da zaista slušamo muziku i otvorimo čula i da naučimo da damo muzici vremena da se "primi", ne da je ocenjujemo odmah na prvo slušanje. Tako ćemo i uživati u genijalnosti Bartoka, Prokofjeva, Ravela, Debisija i mnogih drugih kompozitora, kolima, igrama i pesmama Balkana, narodnoj muzici raznih regiona u svetu, ponekim džezerima, progerima, rokerima... Tako nećemo trošiti vreme na raznorazno smeće i u značajnoj meri ćemo obogatiti svoj život. Ali za to je potrebno i nekoliko uslova, a mnogi nažalost ne mogu da ih ispune. Muzika je apstraktna zajebancija 🙂
 
Postoje merila da se utvrdi da li je muzika kvalitetna, ali pitanje je koliko će to neko da voli.

Recimo, za mene je klasična muzika težak smor (generalno). Iz moje perspektive je sranie. A realno, to je jako kvalitetna i dobra muzika.

Sa druge strane neko seče vene na punk gde je muzički sve pogrešno i odvratno.

A kao poređenje generalno u životu - vunene čarape su jako kvalitetne, ali koliko ljudi voli da ih nosi, naročito leti?
Koja su to merila? 🤔
Muzika, kao i sva umetnost je maltene 100% subjektivna stvar. Stvar osećaja.
 
Naravno da postoje i objektivni kriterijumi kao i u slučaju književnosti, slikarstva, filma itd. Konkretno, u muzici,oni se tiču parametara poput harmonije, melodije, ritma, timbra, imaginativnosti, orkestracija, atmosfere... Jednostavno širina muzičkog vokabulara.
Naravno da ne postoje. Možeš reći da je ta kompozicija sa stanovišta harmonije više harmonična. Šta to znači o kvalitetu te kompozicije? Ništa.
 
Naravno da ne postoje. Možeš reći da je ta kompozicija sa stanovišta harmonije više harmonična. Šta to znači o kvalitetu te kompozicije? Ništa.
Šta "više harmonična"? What the hell are you talking about? Misliš, ima bolju harmoniju? To je već bitna prednost. Tebi to nije važno? Zapravo, pričam o čitavom spektru parametara koji govore o muzičkom vokabularu kompozicije. I ne samo tehničkim aspektima. Recimo, jedno od obeležja loše muzike je gomila klišea u kompoziciji. Gomila banalnih klišea koji dovode do onog najstrašnijeg- dosade. Loša muzika je neinspirativna, emotivno oskudna, ekstremno predvidiva, zvukovno siromašna.Vrhunska muzika je sve suprotno od toga i pruža intenzivno estetsko iskustvo i duhovnu avanturu. A, kao što rekoh, najbolji način da se uvidi ova razlika je da se bude u tome, i da se godinama bruši osećaj za to.

Ili ćemo da tvrdimo kako nema objektivnih kriterijuma ni u književnosti, slikarstvu ili filmu? Pa će svaki banauz da iz prve ocenjuje slike Gustava Klimta, De Kirika ili Tarnera a da je pre za njih mislio da su igrali za Lacio ili Njukasl? Ili da ocenjuje bilo kog renesansnog ili baroknog slikara bez ikakvog znanja o estetici i još bitnije, sakralnoj dimenziji dela.
 

Back
Top