Naravno da postoje i objektivni kriterijumi kao i u slučaju književnosti, slikarstva, filma itd. Konkretno, u muzici,oni se tiču parametara poput harmonije, melodije, ritma, timbra, imaginativnosti, orkestracija, atmosfere... Jednostavno širina muzičkog vokabulara.
S druge strane, doživljaj je subjektivan i zavisi od mnogih faktora(trenutnog raspoloženja, perceptivne strukture slušaoca, kulturološke uslovljenosti, iskustva i slušalačkog staža...) Osobe složenije perceptivne strukture neretko gravitiraju ka složenijim formama i muzičkim izrazima jer to doživljavaju uzbudljivijim duhovnim doživljajem.
A kako da znamo nešto o muzici, a da ne bude samo nešto infantilno "meni se to sviđa ili ne sviđa"? Jedini način je da se bude u tome, ne nužno aktivno, već sa što više slušanja i razvijanja osećaja i kriterijuma za muziku. Da naučimo da zaista slušamo muziku i otvorimo čula i da naučimo da damo muzici vremena da se "primi", ne da je ocenjujemo odmah na prvo slušanje. Tako ćemo i uživati u genijalnosti Bartoka, Prokofjeva, Ravela, Debisija i mnogih drugih kompozitora, kolima, igrama i pesmama Balkana, narodnoj muzici raznih regiona u svetu, ponekim džezerima, progerima, rokerima... Tako nećemo trošiti vreme na raznorazno smeće i u značajnoj meri ćemo obogatiti svoj život. Ali za to je potrebno i nekoliko uslova, a mnogi nažalost ne mogu da ih ispune. Muzika je apstraktna zajebancija
