Pozdrav svima! Dospjela sam u zivotne okolnosti koje jako tesko mogu
da objasnim, pa sam evo posegnula za tim da na ovaj nacin pokusam sebi
bar malo olaksati, I eventualno iz vasih odgovora pokusati steci neku
objektivniju sliku o tome sta me snaslo...
Elem, u vezi sam preko 10 godina, od toga u braku preko 5 god., oboje
imamo po dijete iz prvog braka I jedno zajednicko...
Moj dozivljaj naseg braka nije uopste bio los, imala sam naravno
"primjedbi" ali ne bih rekla da se desavalo ista sto se ne desava I
u drugim brakovima.
Moj muz jeste cudljiv, tih, ja sam dinamicnija, a generalno smo bili
vrlo privrzeni jedno drugom, gotovo da se nismo razdvajali, osim u
zadnjih nekoliko mjeseci kad je on zbog posla, u kojem sam ga podrzala,
boravio povremeno u drugom gradu. Cak je za to vrijeme njegovo dijete iz
prvog braka boravilo samnom, jer ju je njena majka ostavila kod nas I
otisla "da isproba srecu u inostranstvo".
Nas dvoje smo osim samim brakom vezani I cinjenicom o zajednickim
ulaganjima, u nasu kucu, pa zatim I u zajednicki posao, koji je trebao
biti izlaz iz jako stresnih poslovnih okolnosti koje smo oboje imali.
Ja sam sve svoje stavila na kocku prije par mjeseci, dala otkaz I
zapocela da se bavim samo tim nasim zajednickim poduhvatom, on je svoj
posao jos uvijek zadrzao, to nam je bilo I neophodno, naravno iz
finansijskih razloga.
Da ne duzim dalje... Prije nesto vise od mjesec dana desio se shok.
Bez ikakvog nagovjestaja da bi se tako nesto moglo desiti moj muz me
obajestio da je s nasim brakom gotovo. Kao razlog naveo je da je
prosto "pukao" pod pritiskom stresa, navodno zbog toga sto je izgubio
sebe, sto je shvatio da je samo slijedio mene u svemu, da je poceo da
se boji mojih reakcija I sl. Bila sam potpuno sokirana, ali opet razum
mi je govorio da to ne moze biti razlog da se covjek razvodi, valjda se
razgovara, pokusa nesto, imamo dijete od 5.5 godina, zajednicke kredite,
planove, dovoljno da navedem da smo u zajednicki poslovni plan usli
mjesec - dva prije ovoga...
Nakon samo par dana nasla sam na poruke koje je razmijenjivao sa drugom
zenom. Poruke su naravno datirale u mjesecu prije nego mi je saopstio
da se razvodimo. Slomio mi je srce, sta da kazem, ponovo smo sjeli da
razgovaramo, a on je I dalje ostao pri svom razlogu za razvod,
tvrdeci da nije planirao da mu se desi afera, ali da mu se javila ta zena,
s kojom je nekad davno bio osjetio "nesto", ali nije se desilo nista,
I sad je zakljucio da ne zeli da propusti ovu sansu, misli da su karmicki
povezani, da bismo ja I on svakako prije ili kasnije zavrsili s nasim brakom
itd itd.
Uradio je u svemu tome I regresohipnoticku terapiju, pa mu je, kaze,
nakon toga sve postalo jasno.
Uprkos jasnoj cinjenici koliko je bola nanijeo meni I nasem djetetu,
ako I nije nikom drugom, otisao je da provede vikend s tom zenom (ona ne
zivi u nasem gradu, ali ni u gradu gdje je on radio povremeno, jer
kontakt su uspostavili dopisujuci se na fejsu?!?). Ne znam sta da mislim,
ta zena je od njega starija preko 10 godina, ali zakljucili su da ih
vezuju brojne koincidencije, kao napr. da ja I njen bivsi muz imamo isto
ime, da je ona imala abortus kada sam ja rodila nase dijete Itd...
Mislim da ne moram vise o tome u kakvu nocnu moru mi se pretvorio zivot.
Svojoj familiji je objasnio kako smo mi vec dugo imali problema, pa
on to vise nije mogao da izdrzi. Naravno, nije nikome spomenuo svoju
aferu. Ja sam izasla iz naseg stana I preselila se, da se sklonim I
pokusam srediti. Da zlo bude gore, ja sam I sama ljubitelj psihologije
I astrologije, nalijecem ovih dana svako malo na textove kako je zadnjih
mjeseci, a evo I ovih dana na nebu lunarna eklipsa, koja "oslobadja" ljude
i bodri da sve staro ostave iza sebe, da se okrenu novim pocecima,
I pocela sam se u svemu tome sojecati kao u zoni sumraka.
Ljudi moji, da li je moguce da se moze smatrati zeljom za "novim pocecima"
kad neko tek ovako ostavi svoju porodicu, I promijeni svoju zivotnu
filozofiju u potpuno drugom pravcu, preko noci, jer ja zaista nikad
nisam dobila od svog muza ni jedno jedino upozorenje da je on
nezadovoljan nasim zivotom, jedino je istina da nije zelio da se raspravlja,
ja jesam imala potrebu da stvari rasciscavam, da mu ukazem ono sto me muci,
da pokusavam razgovarati o tome, njemu je to bivalo mrsko, ali na isti
nacin kao sto mu je napr. bilo mrsko da se I na koji nacin ukljucuje u
problematiku placanja nasih racuna, kredita I sl. naravno da mi to nije
bilo drago, ali nosila sam se s tim, racunam volim ga, zato I jesam s njim,
dobijam podrsku na nekoj drugoj strani, mogu da racunam na njega, pa eto I
prihvatam mu mane, sta da se radi... Moj realan problem u vezi nashi okolnosti
je bila ta cinjenica da je njegova cerka iz prvog braka u svom pubertetskom
dobu tako neozbiljno ostavljena of svoje majke prakticno samnom, jer kazem
cak ni njen otac nije bivao uvijek s nama zbog posla u drugom gradu, tamo je
boravio tokom radne sedmice... Sad se tu namece I pitanje kako je covjek
kojem sam ja stvarala "toliki stres" da bezrezervno odluci da se razvede
ostavi svoje dijete na povjerenje meni koja joj nisam majka? To dijete je,
ne trebam ni napominjati, potpuno izgubljeno u svijetu I vremenu,
ocigledno zbog postupka svoje majke za koju je logicno vezana, I kao sto sam
napomenula moj realan problem je bio upravo to sto sam je pokusala animirati
na nekakav normalan odnos prema zivotu, u smislu higijene, licnih obaveza I sl.
na potpuno isti nacin kao sto radim I prema svojoj djeci, ali komunikacija s njom
je bila gotovo nemoguca, zbog njenog logicnog bunta prema svojoj
situaciji, pa nisam zaista ni insistirala na tome, ali jesam pokusavala razgovarati
sa svojim muzem o tome, molila sam ga da se ukljuci, ali on se I pred tim
povlacio, to me mucilo jer sam ja s tim djetetom htjela ili ne bila svakodnevno,
I recimo da je po meni to, uz klasicne egzistencijalne problem, bilo jedino sto je
meni predstavljalo realnu ozbiljnu brigu vezano za nas brak.
Moj muz je dijete iz vrlo problematicnog braka, nosi trauma iz djetinjstva
zbog loseg odnosa njegovih roditelja, pa mi je to nekako bivalo logican
razlog za takvo njegovo povlacenje pred raspravama...
Kako god, njegova transformacija je zaista ogromna, ne mogu se oteti dojmu
da ga vise ne poznajem, ne mogu doprijeti do njega, pokusaji da porpicamo na
temu kako je moguce da bar radi naseg djeteta odbacuje tek tako svoju
porodicu I sve sto smo postigli I stvorili, zavrsavali su se njegovim
izlivima na rubu bijesa, koji meni djeluju gotovo nesuvislo, tipa "pokusavao
sam ja spasavati dok sam mogao" I sl.
Nakon naseg razdvajanja, a s obzirom da zivimo blizu, u cudu primjecujem kako
prazni nas stan, izbacuje dijelove namjestaja, pita me povremeno sta ja mislim
da izbaci napr. nas krevet jer njemu vise ne treba krevet, I sl. Gotovo da mi je
morbidno pisati o tome. Prodaje nas auto, cak I kucu bi da prodaje...
Kao sto rekoh, u cudu to bespomocno posmatram, I ne mogu uhvatiti nista
od onoga sto sam znala u tom covjeku ranije, da bih pokusala dozvati
nekakvog razuma u njemu, ili se meni to samo cini zbog soka, a mozda je njegova
reakcija uredna?
Ova zbrka koju prozivljavam je ono zbog cega pisem ovdje. Jednostavno ne shvatam
sta mi se desilo, I ne mogu izvuci nikakav objektivan zakljucak, ne znam treba
li nesto da cinim, spektar misli koje mi se namecu se krece od toga da
mozda ja jesam njemu nekako stvarala frustraciju a da nisam toga bila
svjesna, do toga da mozda njemu treba neka pomoc? ne znam je li ovo vama
regularno ponasanje covjeka od preko 40 godina zivota? Da li vidite neku logiku
u svemu ovome? Kako vam ovo izgleda sa strane?
Izvinjavam se jos jednom sto sam ovako opsirna, valjda se ne da u kratko ispisati...
Hvala na svakoj pomoci...
da objasnim, pa sam evo posegnula za tim da na ovaj nacin pokusam sebi
bar malo olaksati, I eventualno iz vasih odgovora pokusati steci neku
objektivniju sliku o tome sta me snaslo...
Elem, u vezi sam preko 10 godina, od toga u braku preko 5 god., oboje
imamo po dijete iz prvog braka I jedno zajednicko...
Moj dozivljaj naseg braka nije uopste bio los, imala sam naravno
"primjedbi" ali ne bih rekla da se desavalo ista sto se ne desava I
u drugim brakovima.
Moj muz jeste cudljiv, tih, ja sam dinamicnija, a generalno smo bili
vrlo privrzeni jedno drugom, gotovo da se nismo razdvajali, osim u
zadnjih nekoliko mjeseci kad je on zbog posla, u kojem sam ga podrzala,
boravio povremeno u drugom gradu. Cak je za to vrijeme njegovo dijete iz
prvog braka boravilo samnom, jer ju je njena majka ostavila kod nas I
otisla "da isproba srecu u inostranstvo".
Nas dvoje smo osim samim brakom vezani I cinjenicom o zajednickim
ulaganjima, u nasu kucu, pa zatim I u zajednicki posao, koji je trebao
biti izlaz iz jako stresnih poslovnih okolnosti koje smo oboje imali.
Ja sam sve svoje stavila na kocku prije par mjeseci, dala otkaz I
zapocela da se bavim samo tim nasim zajednickim poduhvatom, on je svoj
posao jos uvijek zadrzao, to nam je bilo I neophodno, naravno iz
finansijskih razloga.
Da ne duzim dalje... Prije nesto vise od mjesec dana desio se shok.
Bez ikakvog nagovjestaja da bi se tako nesto moglo desiti moj muz me
obajestio da je s nasim brakom gotovo. Kao razlog naveo je da je
prosto "pukao" pod pritiskom stresa, navodno zbog toga sto je izgubio
sebe, sto je shvatio da je samo slijedio mene u svemu, da je poceo da
se boji mojih reakcija I sl. Bila sam potpuno sokirana, ali opet razum
mi je govorio da to ne moze biti razlog da se covjek razvodi, valjda se
razgovara, pokusa nesto, imamo dijete od 5.5 godina, zajednicke kredite,
planove, dovoljno da navedem da smo u zajednicki poslovni plan usli
mjesec - dva prije ovoga...
Nakon samo par dana nasla sam na poruke koje je razmijenjivao sa drugom
zenom. Poruke su naravno datirale u mjesecu prije nego mi je saopstio
da se razvodimo. Slomio mi je srce, sta da kazem, ponovo smo sjeli da
razgovaramo, a on je I dalje ostao pri svom razlogu za razvod,
tvrdeci da nije planirao da mu se desi afera, ali da mu se javila ta zena,
s kojom je nekad davno bio osjetio "nesto", ali nije se desilo nista,
I sad je zakljucio da ne zeli da propusti ovu sansu, misli da su karmicki
povezani, da bismo ja I on svakako prije ili kasnije zavrsili s nasim brakom
itd itd.
Uradio je u svemu tome I regresohipnoticku terapiju, pa mu je, kaze,
nakon toga sve postalo jasno.
Uprkos jasnoj cinjenici koliko je bola nanijeo meni I nasem djetetu,
ako I nije nikom drugom, otisao je da provede vikend s tom zenom (ona ne
zivi u nasem gradu, ali ni u gradu gdje je on radio povremeno, jer
kontakt su uspostavili dopisujuci se na fejsu?!?). Ne znam sta da mislim,
ta zena je od njega starija preko 10 godina, ali zakljucili su da ih
vezuju brojne koincidencije, kao napr. da ja I njen bivsi muz imamo isto
ime, da je ona imala abortus kada sam ja rodila nase dijete Itd...
Mislim da ne moram vise o tome u kakvu nocnu moru mi se pretvorio zivot.
Svojoj familiji je objasnio kako smo mi vec dugo imali problema, pa
on to vise nije mogao da izdrzi. Naravno, nije nikome spomenuo svoju
aferu. Ja sam izasla iz naseg stana I preselila se, da se sklonim I
pokusam srediti. Da zlo bude gore, ja sam I sama ljubitelj psihologije
I astrologije, nalijecem ovih dana svako malo na textove kako je zadnjih
mjeseci, a evo I ovih dana na nebu lunarna eklipsa, koja "oslobadja" ljude
i bodri da sve staro ostave iza sebe, da se okrenu novim pocecima,
I pocela sam se u svemu tome sojecati kao u zoni sumraka.
Ljudi moji, da li je moguce da se moze smatrati zeljom za "novim pocecima"
kad neko tek ovako ostavi svoju porodicu, I promijeni svoju zivotnu
filozofiju u potpuno drugom pravcu, preko noci, jer ja zaista nikad
nisam dobila od svog muza ni jedno jedino upozorenje da je on
nezadovoljan nasim zivotom, jedino je istina da nije zelio da se raspravlja,
ja jesam imala potrebu da stvari rasciscavam, da mu ukazem ono sto me muci,
da pokusavam razgovarati o tome, njemu je to bivalo mrsko, ali na isti
nacin kao sto mu je napr. bilo mrsko da se I na koji nacin ukljucuje u
problematiku placanja nasih racuna, kredita I sl. naravno da mi to nije
bilo drago, ali nosila sam se s tim, racunam volim ga, zato I jesam s njim,
dobijam podrsku na nekoj drugoj strani, mogu da racunam na njega, pa eto I
prihvatam mu mane, sta da se radi... Moj realan problem u vezi nashi okolnosti
je bila ta cinjenica da je njegova cerka iz prvog braka u svom pubertetskom
dobu tako neozbiljno ostavljena of svoje majke prakticno samnom, jer kazem
cak ni njen otac nije bivao uvijek s nama zbog posla u drugom gradu, tamo je
boravio tokom radne sedmice... Sad se tu namece I pitanje kako je covjek
kojem sam ja stvarala "toliki stres" da bezrezervno odluci da se razvede
ostavi svoje dijete na povjerenje meni koja joj nisam majka? To dijete je,
ne trebam ni napominjati, potpuno izgubljeno u svijetu I vremenu,
ocigledno zbog postupka svoje majke za koju je logicno vezana, I kao sto sam
napomenula moj realan problem je bio upravo to sto sam je pokusala animirati
na nekakav normalan odnos prema zivotu, u smislu higijene, licnih obaveza I sl.
na potpuno isti nacin kao sto radim I prema svojoj djeci, ali komunikacija s njom
je bila gotovo nemoguca, zbog njenog logicnog bunta prema svojoj
situaciji, pa nisam zaista ni insistirala na tome, ali jesam pokusavala razgovarati
sa svojim muzem o tome, molila sam ga da se ukljuci, ali on se I pred tim
povlacio, to me mucilo jer sam ja s tim djetetom htjela ili ne bila svakodnevno,
I recimo da je po meni to, uz klasicne egzistencijalne problem, bilo jedino sto je
meni predstavljalo realnu ozbiljnu brigu vezano za nas brak.
Moj muz je dijete iz vrlo problematicnog braka, nosi trauma iz djetinjstva
zbog loseg odnosa njegovih roditelja, pa mi je to nekako bivalo logican
razlog za takvo njegovo povlacenje pred raspravama...
Kako god, njegova transformacija je zaista ogromna, ne mogu se oteti dojmu
da ga vise ne poznajem, ne mogu doprijeti do njega, pokusaji da porpicamo na
temu kako je moguce da bar radi naseg djeteta odbacuje tek tako svoju
porodicu I sve sto smo postigli I stvorili, zavrsavali su se njegovim
izlivima na rubu bijesa, koji meni djeluju gotovo nesuvislo, tipa "pokusavao
sam ja spasavati dok sam mogao" I sl.
Nakon naseg razdvajanja, a s obzirom da zivimo blizu, u cudu primjecujem kako
prazni nas stan, izbacuje dijelove namjestaja, pita me povremeno sta ja mislim
da izbaci napr. nas krevet jer njemu vise ne treba krevet, I sl. Gotovo da mi je
morbidno pisati o tome. Prodaje nas auto, cak I kucu bi da prodaje...
Kao sto rekoh, u cudu to bespomocno posmatram, I ne mogu uhvatiti nista
od onoga sto sam znala u tom covjeku ranije, da bih pokusala dozvati
nekakvog razuma u njemu, ili se meni to samo cini zbog soka, a mozda je njegova
reakcija uredna?
Ova zbrka koju prozivljavam je ono zbog cega pisem ovdje. Jednostavno ne shvatam
sta mi se desilo, I ne mogu izvuci nikakav objektivan zakljucak, ne znam treba
li nesto da cinim, spektar misli koje mi se namecu se krece od toga da
mozda ja jesam njemu nekako stvarala frustraciju a da nisam toga bila
svjesna, do toga da mozda njemu treba neka pomoc? ne znam je li ovo vama
regularno ponasanje covjeka od preko 40 godina zivota? Da li vidite neku logiku
u svemu ovome? Kako vam ovo izgleda sa strane?
Izvinjavam se jos jednom sto sam ovako opsirna, valjda se ne da u kratko ispisati...
Hvala na svakoj pomoci...
amet u vugla-dupe uza zid!
