- Poruka
- 40
Primjer perfektnog odgovora na pitanje i na situaciju:
ciganka mala prodaje cvece,
pita me zasto sam sam.
- Ciganko mala, ja nemam srece
i nemam cvece kome da dam.
ciganka mala prodaje cvece,
pita me zasto sam sam.
- Ciganko mala, ja nemam srece
i nemam cvece kome da dam.
Dakle, da pocnem izokola, jer se uvjek pocinje tako kad se neko predavanje drzi, a ja smatram da na ovoj temi i drugi treba da drze pradavanje na zadatu temu, bilo da misle da je bolest ili ne taj pefekcionizam. Ti stihovi koje sam naveo - oni pogadjaju samo zato sto su predstavili perfektan odgovor na pitanje i situaciju dje je bez glasa upitan da li ce da kupi cvijece, i, pored toga sto ja, kao i svi normalni ljudi, pjesmu vrednujem ako ima dobru melodiju bez obzira na njen tekst - pa makar on bio i satanisticki, jer ja tekst i ne slusam, nego melodiju njegovog pjevanja i instrumenata - iz cega sledi da i tu pjesmu vrednujem zbog dobre melodije, pa i taj refren, ipak je nekako drugacije kad si u kafani pa stihove moras da komentarises. Zato me "baca u sevdah" taj perfekcionizam kad se zamislim da sam u kafani, i ja onda uzimam da pjevam te stihove, a ustvari uzivam samo u melodiji, dok je pjevanje razgovor sa sagovornikom o stihovima, gdje glas kojim se pjeva govori moje tumacenje onome kome pjevam, i vise versa.
Ali i kroz druge stvari primijetio sam da ljudi vole perfekcionizam, ako ne svjesno - ili cak ako ga svjesno mrze - da ga vole nesvjesno: kroz svoju praksu pomaganja ljudima koriscenjem takozvanih psihodinamskih nacina tumacenja licnosti, gdje se posebna paznja obraca na nesvjesne 1). uspomene, 2). nesvjesna pitanja na koja nema odgovora a svjesno se ne postavljaju, a kad bi bila svjesna saznalo bi se da li na ta pitanja stvarno nema odgovora, ili treba raditi da bi se on dobio, 3) namjere tj. zelje, 4) osjecanja (nesvjesne percepcije, opazaji, spadaju pod 1., jer culima spazeno ide prvo u memoriju i mozak pa tek onda u svijest.) Ovaj pasus pisem da bi mu se pridruzili oni koji su i sami psihodinamicari, pa su se bavili sa tim i mogu da "second" tj. podrze tu izjavu.
Ono kroz sto sam najvise vidio da ljudi vole perfekcionizam je postovanje toga kada neko umije da se obuce cak i od strane ljudi koji sve i kad bi imali vise para od toga nekoga ne bi umjeli tako to da sklope, ali i kroz to sto kad procitam iz Dostojevskog ili necije druge knjige opis scene idealnog zla, idealne pozude ili druge stvari dovedene do beskonacnosti i/ili maksimuma, i kad ne procitam u kom kontekstu se to dogadja tako da dogadjaj ne moze da bude interesantan za razmisljanje jer "dogadjaja" i nema, posto ja procitam samo nesto izvuceno iz cjeline, primijetim da ljudima prija da cuju taj perfektni opis necega, bilo cega, bas zato sto je perfektan.
O ovome moze da se pise mnogo dubioznije, ali zasto, kad je ovoliko dovoljno. Ovim nisam reko da vi ne treba da pisete, citaoci, jer ovo je samo moj odgovor na temu koju sam zadao, a tema nisam ja, tema je tema.
erfekcionista ili onaj koji to nije.
