Da li je moguce da ti dusa luta

Tracer

Zainteresovan član
Poruka
294
Da svest luta nekom drugom realnoscu, drugim prostorom i vremenom, npr dok spavas i onda se vrati ujutro, a ti buzdovan ni pojma o tome, a mozda te ni briga?

Ne sanjam puno, snovi su mi nejasni, mutni, tamni, za neke kad se probudim poverujem da su vazni, obicno budu dosta realsiticniji, obojeniji dok ih sanjam, a neki od tih su sledeci. Sanjao sam juce kako komsijina kuca pocinje da gori sve jace i jace, ja pricam mojima da idu u pomoc oni nista kao da pricam vazduhu, idem kroz kucu i ne mogu da izadjem, ludim, danas vidim sta se desilo u Rumuniji. Za prosli Bozic sanjam kako ispred dvorista u noci sede ljudi, piatm moje koliko ih ima kazu sedamnaset, cini mi se da je toliko ubijeno novinara u Parizu to jutro, ma da mi je ne verovatnij bilo sto su stada pricali samo o njim a isti dan ubijeno vise od hiljadu u ISIS-u. Pre dve godine sanjam druga iz srednje al nesto mi nejasan od prsa pa gore, dan posle se obesio, od tad sam ga sanjao i sanjam i dalje bezbroj puta. Jednom sam se trgao iz sna i samo rekao sebi, dans ce biti nesto zaebano, nije proslo ni sat od tad na putu za dlaku izbegao fatalnu saobracajku. Sanjao sam bolest, koju sam posle imao. To je cega sam se setio.
 
Poslednja izmena:
Da svest luta nekom drugom realnoscu, drugim prostorom i vremenom, npr dok spavas i onda se vrati ujutro, a ti buzdovan ni pojma o tome, a mozda te ni briga?

Ne sanjam puno, snovi su mi nejasni, mutni, tamni, za neke kad se probudim poverujem da su vazni, obicno budu dosta realsiticniji, obojeniji dok ih sanjam, a neki od tih su sledeci. Sanjao sam juce kako komsijina kuca pocinje da gori sve jace i jace, ja pricam mojima da idu u pomoc oni nista kao da pricam vazduhu, idem kroz kucu i ne mogu da izadjem, ludim, danas vidim sta se desilo u Rumuniji. Za prosli Bozic sanjam kako ispred dvorista u noci sede ljudi, piatm moje koliko ih ima kazu sedamnaset, cini mi se da je toliko ubijeno novinara u Parizu to jutro, ma da mi je ne verovatnij bilo sto su stada pricali samo o njim a isti dan ubijeno vise od hiljadu u ISIS-u. Pre dve godine sanjam druga iz srednje al nesto mi nejasan od prsa pa gore, dan posle se obesio, od tad sam ga sanjao i sanjam i dalje bezbroj puta. Jednom sam se trgao iz sna i samo rekao sebi, dans ce biti nesto zaebano, nije proslo ni sat od tad na putu za dlaku izbegao fatalnu saobracajku. Sanjao sam bolest, koju sam posle imao. To je cega sam se setio.

Svi snovi koje uspeš da protumačiš, nisu ,,poruke'' tvoje duše. Ukoliko budeš sanjao one snove koji jesu, nećeš uspeti da ih shvatiš kad si budan jer je simbolika potpuno nejasna i komplikovano je tumačiti je u budnom stanju. Takvi snovi su predskazivački, ali nam to ništa ne vredi jer ih ne kapiramo u tom trenutku, nego tek kasnije na osnovu događaja koji slede (ponekad i posle više godina). Jedino po čemu se može prepoznati takav san i po čemu se mnogo razlikuje od običnih snova je što ostavlja trajan utisak i prejak utisak na nas i godinama se ne zaboravlja opšta radnja sna i sa svakim sećanjem na taj san, čovek ima osećaj da je san mnogo, ali mnogo važan i kopka ga što ne shvata zašto je važan. Verovatno postoje ljudi koji mogu da ukapiraju takve snove, ali to nisu obični ljudi, nego neki retki pravi gurui (njih je teško pronaći jer postoji gomila prevaranata koji se izdaju za gurue).
Inače, duša ne luta dok je u telu, nego tek posle smrti to što kapiramo kao ,,dušu'' iako je nedefinisano rečima, prelazi u drugo i po rodu blisko živo telo koje je ,,najotvorenije'' za taj pristup u trenutku nečije smrti. Ovo ,,najotvorenije'' ne znam baš kako da objasnim rečima, ali to je nešto otprilike da to živo telo treba da bude negde ,,među javom i međ' snom'' da bi se mogao desiti taj prelazak.

To je onoliko koliko znam iz iskustva. Za sada ne znam više, ali se nadam da ću ukapirati još nešto pre svoje smrti.
 
Poslednja izmena:
Nakon sinoćnjeg sna zapitao sam se da li je moguće izvesti suicid u snu. Naime, ja mogu s vremena na vreme da kontrolišem svoje snove i da sanjam ono što unapred odredim. Ili da u snu shvatim da sanjam - pa da sâm određujem dešavanja u snu. Tako je bilo i sinoć. Sanjao sam prvo kako prelazim preko drumsko-železničkog mosta na Dunavu, preko onog malog pešačkog dela, i u jednom momentu shvatio da to nije taj most, jer je u snu bio drugačiji, iskarikiran; izgledao je mlitavo, kao muzički instrumenti na čuvenoj Dalijevoj slici „Košmar mlitavih violončela“. Tada sam shvatio da sanjam. I prvo sam zamislio da most nema ogradu - i čim sam to pomislio on je više nije imao. Stajao sam na mostu bez ograde i razmišljao šta bi bilo ako bih skočio na stub ispod sebe. Da li bih poginuo u snu a na javi doživeo infarkt ili pao u komu? Osetio sam strah od smrti, od koga inače ne patim, kao da sam na javi. Zatim sam zamislio da je most jedna dugačka čelična greda - i on je to istog momenta postao. Hodao sam po njoj teško održavajući ravnotežu. I najzad sam pomislio kako je ta čelična greda zapravo građevinska daska - i ona je to uskoro postala. Tek sad je bilo jako teško hodati po njoj. Poželeo sam da skočim u Dunav, ali da bih se osigurao da to neće biti pâd „postavio“ sam reku, most i ulice vertikalno. Neverovatan osećaj! Reka teče u svim pravcima a automobili se penju prema nebu. I ja skačem. I pâd traje čitavu večnost. I ja pri padu mlataram rukama i nogama i budim se okupan znojem videvši da zaista u krevetu mlataram rukama i nogama. E, sad, pitam se šta bi bilo da sam u snu pao u vodu. Da li bi to bilo samoubistvo u snu? I da li bih i na javi bio mrtav?

Onda sam se probudio i igrao nekoliko video igara; evo rezultata: danas sam bacio atomsku bombu na farmu konja, zauzeo sedam-osam gradova, izgubio celu flotu i na hiljade vojnika, prdnuo u bure, zapalio preko pet hiljada automobila, vozio najnoviji model F-117A, preplivao celu lagunu, upao u paukovu mrežu i ugušio pauka, FBI nije mogao da me uhapsi, otišao sam kod frizerke da mi isfrizira predeo oko pevca, napunio dva kondoma vodom i zavezao ih oko vrata, neki ludaci mislili da sam žensko pa me napali i pocepali ih kao kese, uplašili su se kad su videli jednooku zmiju, sreo sam Kačketiljotijevićevu ženu koja je htela da me zajaše, dakako nije uspela u tome, samo mi je pustila oluju na vrh eskimskog šiljka za razbijanje leda i sada me peče kad šiškiriškim, susedov mačak kad me je video od radosti mi je skočio na glavu i poljubio me u usta, i zamislite ja mu podrignem u usta, on se naljutio i ispiškio mi se u cipele iz inata, pustio sam zmiju iz terarijuma i ona ga je pojela, pa sad neka šiškiriški u njenom stomaku...

Ja kad izađem na ulicu imam osećaj da me neko prati... CIA ili FBI... možda penzioneri iz Gorbačovljevog KGB-a... Ali ne. Bio je to kralj mrava. Jurio me je da mi se osveti zato što sam bio sa njegovom mravljom kraljicom... (nijesam časti mi, ali on umislio da jesam...) I juri me po celom gradu... i ja bežim... i setim se da se on plaši vode... i dođem do Dunava... i on mili uz Dunav... a kad je video kako somovi izlaze iz ledene vode i maltretiraju prolaznike vratio se u mravinjak... i odustao od potere za mnom, zabole ga za mravlju kraljicu i ko ju je nategao... ima ih još... e je6i ga, e je6i ga...
 
Jedino po čemu se može prepoznati takav san i po čemu se mnogo razlikuje od običnih snova je što ostavlja trajan utisak i prejak utisak na nas i godinama se ne zaboravlja opšta radnja sna i sa svakim sećanjem na taj san, čovek ima osećaj da je san mnogo, ali mnogo važan i kopka ga što ne shvata zašto je važan.
Znam za taj osecaj, imam par takvih, pamtim ih vise od 10god, jedan od dvadeset, i ako ovako otane pamticu ih zauvek, i zaista kad god ih se setim isto su mi nekako vazni.
 

Back
Top