Da li je ljubav nekad racionalna

Roditelji ne vole svoju decu bezuslovno, jer bezuslovna ljubav nije praktična, nemaš dobit od bezuslovne ljubavi. Ali je moguća, ako ignorišeš dobit.


Ako nisi praktična, ne gledaš u dobit, moguća je i u našem.
Znači u svetu gde se te stvari ignorišu zarad postojanja prave ljubavi.
deca su dobit sama po sebi.
pričaš o pravoj ljubavi sa filozofskim mirom, verovatno si je doživeo.
da li je prava ljubav obostrana ili ne mora da bude
može i one way
 
Samo zaljubljivanje je nesto nad cim nemamo kontrolu. Ne mozemo sebe ubediti da zavolimo nekoga. Dakle, tu nema racionalnog dela. E sada, sama ljubav je nesto drugo.

Sta je uopste ljubav po vama? Da li je to tako snazna emocija da nekome zelite svu srecu ovog sveta bez obzira da li dobijate nesto zauzvrat? Ili je ljubav samo ako je uzajamna. Quid pro quo.

Ako racionalizujemo ljubav, ako je to uopste moguce, da li je to onda uopste ljubav?
Ne razumem. 😂
 
Bruhh GIF
 
Svi vagamo, nažalost.
Po ličnim standardima: da li je, i koliko neko učinio za nas; da li nas je, i koliko povredio.
Ali, to ne znači da i dalje ne možemo da ne volimo i ne poštujemo nekog, bez obzira na ličnu korist.
Neko je veličina, bez obzira na sve. Oplemeni nas i nauči; pa čak i kako se voli. A nedaće i problemi su upravo ono iz čega se raste.
Raciomto teško prihvata, ako ima materijala za osudu - onda nas ona vodi.
Neki primeri, u religijama naročito, govore, upravo, da je osuda kamen o koji se u ljubavi spotičemo...
 

Back
Top