Пре свега желим да вас поздравим и надам се да ће се наћи неко да прочита моју поруку која ће веровано бити дугачка и да ће ме посаветовати.
Некоме ће бити смешно или глупо, али ово су неке недоумице које имам и сматрам да није срамота не знати.
Одмах да кажем да сам у цркви била свега неколико пута.
Код куће се молим, на улици, небитно. Мислим да сам одлазак у цркву није битан ако неко не верује у то што ради и ако не чини оно што је исправно.
Да ли је моје мишљење погрешно?
Понекад прочитам неку 'праву' молитву. Не знам их много.
Углавном је већина речи које изговорим из моје главе и срца.
Да ли мислите да је битно молити се како је написано? Мислим да није, нека ме неко исправи.
Била бих вам захвална када би неко појаснио какав је грех када нека особа није крштена и шта ви мислите о бесмртности душе?
Ne obraćaj pažnju na ova ateistička blejanja.
Naravno da nije sramota neznati, sramota je kada možemo da znamo, a nećemo. Čovek kom je stalo do istine će postavljati pitanja, a ja sam uveren da će mu Tvorac odgovoriti na SVA postavjena pitanja, kroz razne svere života.
Što se tiče crkve, tvoje mišljenje je ispravno. Danas se odlazak u crkvu sveo na obred koji je čovek dužan da ispoštuje, a kada napusti crkvu može da se napija, prostituiše, drogira....i da radi ostale nemoralne radnje. Ja u današnjoj ckvi ne vidim nikakvu instituciju iz koje izlaze pobožni ljudi, po Biblijskim merilima naravno. Kakav čovek u nju uđe, takav i izađe. Tako da ti toplo preporučujem da se osloniš na svoju savest, na svoj razum, a ne na autoritete, crkvu i sl. Možda da spomenem i to, da se danas zastupa verovanje da je Isus osnovao crkvu, pa ćeš čuti od članova raznih crkvi da su oni crkva koju je Isus osnovao, i da ćemo se smao kroz nju spasti, ali to nema nikakvo utemejenje. Isus nije osnovao nikakvu crkvu, bar u smislu neke građevine...za više detalja možeš pročitati ovaj kratak tekst:
http://www.tekstovi.comeze.com/crkva.pdf
Što se tiče molitve. Molitva treba da izlazi iz srca, a ne iz papira. Treba da nastaviš tako da se moliš, iz glave i srca, a ne da čitaš molitve gde je većinski uključena i molitva "majki Božjoj", "svecima", anđelima i sl. Što nije ugodno pred Bogom. Dakle, molita treba da bude upućena Tvorcu, i treba se samo Njmu moliti. I bilo bi lepo da upražnjavaš molitvu "Oče naš".
Nije nikakav greh ako nisi krštena, ono što čini čovekov greh je nemoralan život. Pravo krštenje ima duboku simboliku i mnogo znači u ovozemaljskom životu, da bi se što bolje povezali sa Tvorcem. Naravno, treba da praviš razliku između krštenja u Isusovo vreme, i "krštenja" u današnje vreme. Jer pravi smisao krštenja je uranjanje u vodu, a ne obredi koji se danas upražnjavaju. Tako da ako nisi krštena (mislim na današnje krštenje), nemoj da te to opterećuje, jer to nema mnogo veze sa Tvorcem. Ako poželiš da se krstiš na način na koji su se krstili Isus i mnogi pobožni ljudi kroz istriju, možeš pročitati deo o krštenju iz knjige "Tajne Biblije", ili je pročitati celu, jer će ti pomoći u što boljem razumevanju same Biblije. Knjigu možeš preuzeti ovde:
Tajne Biblije.
Takođe u knjizi ćeš pronaći i odgovor na besmrtnost duše. Ukratko: Ne postoji besmrtna duša. Ako pogledaš kako smo stvoreni: "I stvori Gospod Bog čoveka od
praha zemaljskoga, i dunu mu u nos
duh životni, i posta čovek
duša živa." (1. Mojsijeva 2.7) Dakle, čovek je stvoren od dva elementa: praha zemajskog i duha životnog, a iz toga proizilazi duša. Prah zemaljski + duh životni = duša živa. Ako nemamo jedan od ova dva elementa onda nemamo ni duše. Npr. daske + ekseri = sanduk. Ako nemamo jedan od ova dva elementa (dakle ili ekser) nećemo imati ni sanduk. A kada umremo: "I vrati se
prah u zemlju kako je bio, a
duh se vrati k Bogu, koji ga je dao." (Propovednik 12.7)
Bibijski koncept je da čovek kada umre "spava", jer se u mnogo delova u Bibliji smrt poistovećuje sa snom. Tako da kada umremo mi smo u stanju sna, i spavamo sve do Isusovog drugog dolaska kada bivamo vaskrsnuti. "I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život večni, a drugi na sramotu i prekor večni." Ai pošto u snu nema vremenskog perioda, mozak ne funkcioniše, za čoveka je period od smrti do vaskrsenja samo trenutak, nebitno da li je on bio mrtav (spavao) 1 godinu, ili 6000god., za njega to predstavlja isti vremenski period. Tako da, kada čovek umre, on je već sledećeg trenutka vaskrsnut.
Svako dobro!