Da li je empatija urođena ili naučena?

Urwald

Ističe se
Moderator
Poruka
2.297
Da li se rađamo sa empatijom ili je stičemo kroz odgoj, kulturu i životna iskustva?

Šta za vas znači empatija - da li je to više razumevanje ili osećanje s drugima?
Da li mislite da su neka deca rođena empatičnija od drugih i kako to objašnjavate?
Koji su primeri iz svakodnevnog života koji podržavaju ideju da se empatija uči?
 
Empatičan postaješ onda kada dobiješ svoju djecu, do tada jednostavno malo te je briga ili nimalo.
Mislim sa je ovo retko, ako neko pre toga nije bio empatičan na nekom normalnom nivou teško da će biti i posle dobitka dece jer ono - nema predznanje za tako nešto, kao i odgovarajuća osećanja.
Rekao bih da se u takvim situacijama češće javi ona priča da su roditelji donekle narcistični i da svoju dece stave na pijedestal i od njih naprave male narcise.
 
Mislim sa je ovo retko, ako neko pre toga nije bio empatičan na nekom normalnom nivou teško da će biti i posle dobitka dece jer ono - nema predznanje za tako nešto, kao i odgovarajuća osećanja.
Rekao bih da se u takvim situacijama češće javi ona priča da su roditelji donekle narcistični i da svoju dece stave na pijedestal i od njih naprave male narcise.
Iz tebe govori neiskustvo.
 
mislim da je dokazano da se deca rađaju sa nekim moralnim kompasom, koliko to tačno ima veze sa empatijom jebbem li ga...
da, zasigurno ima onih koji se rađaju empatičniji od drugih, prosta genetika
Nisam baš siguran za moralni kompas, ne vidim tu neku genetičku komponentu - pre mi se čini da su deca neispisana tablica što se morala tiče, što se tiče urođene empatije rekao bih da se deca rađaju sa nekim oblikom empatije, koji se polako razvija u prvim godinama.
 
Nisam baš siguran za moralni kompas, ne vidim tu neku genetičku komponentu - pre mi se čini da su deca neispisana tablica što se morala tiče, što se tiče urođene empatije rekao bih da se deca rađaju sa nekim oblikom empatije, koji se polako razvija u prvim godinama.
nisu neispisana tablica, gledao sam u nekom video klipu da je dokazana hipoteza da deca imaju neki urodjeni moralni kompas... fazon vrsili istrazivanja gde su dali deci da odaberu izmedju oblika koji deluje herojski i onog koji deluje zlo i uvek su odabrala ovaj prvi
 
Možeš li da opišeš tu empatiju koja se javlja posle dobitka dece?
Pokušaću.
Kada npr.postaneš majka obraćaš više pažnje na sitnice koje su ti promicale ili ih nisi vidjela. Majčinstvo otvara oči. Drugačije gledamo na roditelje, prijatelje, djecu znanu i neznanu. Pažljivije slušamo. Suosjećamo. Savjetujemo. Držimo za ruku. Njegujemo. Tješimo. Strpljivi smo. Razumijevamo.
Ima toga još. Hoću da kažem da sve dok se djevojka/žene ne ostvari kao majka ona misli samo na sebe. Z‚a muškarce ne garantujem. Pola-pola.
 
Pokušaću.
Kada npr.postaneš majka obraćaš više pažnje na sitnice koje su ti promicale ili ih nisi vidjela. Majčinstvo otvara oči. Drugačije gledamo na roditelje, prijatelje, djecu znanu i neznanu. Pažljivije slušamo. Suosjećamo. Savjetujemo. Držimo za ruku. Njegujemo. Tješimo. Strpljivi smo. Razumijevamo.
Ima toga još. Hoću da kažem da sve dok se djevojka/žene ne ostvari kao majka ona misli samo na sebe. Z‚a muškarce ne garantujem. Pola-pola.
To nije empatija
 
Da li se rađamo sa empatijom ili je stičemo kroz odgoj, kulturu i životna iskustva?

Šta za vas znači empatija - da li je to više razumevanje ili osećanje s drugima?
Da li mislite da su neka deca rođena empatičnija od drugih i kako to objašnjavate?
Koji su primeri iz svakodnevnog života koji podržavaju ideju da se empatija uči?
moja druga polovina se seca od svoje 3 godine da je imala empatiju pocevsi sa smrcu moljca

dok kod nas u kuci je vise bila ona "obij ga, ali nemoj da ga mucis"
 
Nažalost, često dolazi do mešanja empatije i simpatije. Simpatija je upravo to, saosećanje sa drugima. Možemo da plačemo sa najboljom drugaricom satima, to je simpatija.
Empatija je mnogo "teža i dublja". To je sposobnost da se stavimo u cipele drugih i da iz njih posmatramo svet ona je emocionalno uscrpljujića i nijr svako sposoban za to. Tako, sa empatijom se radjaš, ne može da se nauči.
 
Nažalost, često dolazi do mešanja empatije i simpatije. Simpatija je upravo to, saosećanje sa drugima. Možemo da plačemo sa najboljom drugaricom satima, to je simpatija.
Empatija je mnogo "teža i dublja". To je sposobnost da se stavimo u cipele drugih i da iz njih posmatramo svet ona je emocionalno uscrpljujića i nijr svako sposoban za to. Tako, sa empatijom se radjaš, ne može da se nauči.
Da, ovo je sasvim tačno. Ali razmišljala sam, šta ako dete, sa urođenom empatijom odrasta u porodici u kojoj ne postoji empatija? Da li će njegova urođena empatija da se "probudi" u takvom okruženju?
 
Da, ovo je sasvim tačno. Ali razmišljala sam, šta ako dete, sa urođenom empatijom odrasta u porodici u kojoj ne postoji empatija? Da li će njegova urođena empatija da se "probudi" u takvom okruženju?
Ili će se povući u sebe razviti anksioznost/emotivnu nestabilnost ili će razviti "negativnu empatiju" te će svoj bol početi da projektuje na druge
 
Da, ovo je sasvim tačno. Ali razmišljala sam, šta ako dete, sa urođenom empatijom odrasta u porodici u kojoj ne postoji empatija? Da li će njegova urođena empatija da se "probudi" u takvom okruženju?
Takođe, može da razvije neku specifičniju normalnu empatiju u nekom momentu kada se odvoji od porodice i krene zdrave odnose da formira, mada lakše je to reći no uraditi.
 
Ili će se povući u sebe razviti anksioznost/emotivnu nestabilnost ili će razviti "negativnu empatiju" te će svoj bol početi da projektuje na druge
Ne mora da znači. To što je osetljiviji na emocionalnu razmenu, a istu ne dobija, ne znači da će nužno razviti maladaptivne obrasce ponašanja. Može se desiti i suprotno, da, znajući kakav je osećaj kada ne dobijaš to što ti je potrebno, postane osoba koje će na prihvatljiv način ispoljavati to "razumevanje". Mada, i tu je moguće otići u krajnost.
 
Nažalost, često dolazi do mešanja empatije i simpatije. Simpatija je upravo to, saosećanje sa drugima. Možemo da plačemo sa najboljom drugaricom satima, to je simpatija.
Empatija je mnogo "teža i dublja". To je sposobnost da se stavimo u cipele drugih i da iz njih posmatramo svet ona je emocionalno uscrpljujića i nijr svako sposoban za to. Tako, sa empatijom se radjaš, ne može da se nauči.
Može. Život nauči. Omekša. Urazumi.
Ja govorim iz iskustva u životu, a ne što je tamo neki psihić nažvrljao.
 
Kako nije?
Daj definiciju empatije?
Djevojka/žena bez djece nije još oživjela emocije, one oživljavaju u njenoj ulozi majke. Drugačije, suosjećajnije gleda na ljude.
Emocije i empatija nisu isto. Ti možeš da budeš empatična i bez toga da si roditelj, tj, majka. Po tvome, muškarci onda nikada ne bi mogli da budu empatični Il bar mnogo teže.
 
Emocije i empatija nisu isto. Ti možeš da budeš empatična i bez toga da si roditelj, tj, majka. Po tvome, muškarci onda nikada ne bi mogli da budu empatični Il bar mnogo teže.
Rijetki su mškarci kojima prevladava empatija.
Zašto brkate simpatiju i empatiju? Simpatija je površno, trenutno osjećanje, dok je empatija nešto duboko, što ponekad i boli.
 

Back
Top