Da li je do nas stigao original Biblije?

Evo skraćen tekst Andreja Desnickog sa:
https://azbyka.ru/doshel-li-do-nas-original-biblii

Da li je do nas stigao original Biblije?

Original ili kopija?

Originalni rukopisi biblijskih knjiga — to jest oni koje je lično napisao prorok Mojsije ili apostol Pavle — naravno, nisu se sačuvali do danas. Materijal za pisanje u njihovo vreme je bio papir iz papirusnih stabljika, širokih, dugačkih listova, u delti Nila i drugim vlažnim krajevima Bliskog istoka, ili, veoma retko, pergamen — posebno obrađena životinjska koža.
Papirus je bio neotporan na vreme, retko koja knjiga od papira je opstala duže od pola veka.
Svi stari književni spisi stižu do nas kroz naknadne kopije.
Za Novi zavet danas postoji više od pet hiljada rukopisa koji sadrže razne njegove delove. Najstariji pisani na papirusu su iz Egipta sa prelaza iz I u II vek posle Hrista, dakle samo nekoliko desetina godina posle smrti apostola.
Postoje razlike između tih rukopisa — varijante u tekstu — ali nijedna ne menja suštinu: u nijednom rukopisu nije zapisano da Isus nije Sin Božji ili da nije umro na krstu.
 
Biblija — knjiga Crkve

Za hrišćane Božija Reč na zemlji nije prvenstveno knjiga, već Ličnost — Isus Hristos, koji je postojanjem večnim, utemeljio Crkvu.
Evanđelja su se najpre prenosile usmeno, a poslanice su apostoli pisali kao pastoralne pouke u datim okolnostima. Do vremena kada je završeno poslednje evanđelje Novg zaveta (Evanđelje po Jovanu), Crkva je postojala više od pola veka.
Odakle je došao biblijski kanon?
Ne postoje dokazi da je kanon Novog zaveta bio odmah jasno utvrđen u vreme Hrista i apostola. Kanon (tj. spisak knjiga koje se smatraju Svetim Pismom) je nastajao vremenom.
U prvim vekovima hrišćanstva bilo je knjiga koje su neki smatrali svetim, ali nisu ušle u konačan kanon, jer nisu bile opštepriznate ili jer sadržajno nisu u potpunosti odgovarali onome što je Crkva prepoznala kao Pismo. Ti spisi su kasnije nazvani apokrifnim.
Konačan kanon Novog zaveta se ustalio do kraja IV veka — u skoro svim hrišćanskim crkvama postoje istih 27 spisa.
 
Pa valjda jeste, mislim trebalo bi da verujemo da je tako zar ne? AKo verujemo da je Biblija bozija rec i da je receno da nece ni jedno slovo faliti, onda moramo i da verujemo da je tako.Mada... Mislim da sto se tice starog zaveta nema dileme, novi zavet moze biti diskutabuilan.
 
Sensacionalna otkrića?

Postojali su i postoje spisi koji iznose različite verzije evanđeoske priče ili nude drugačija učenja, međutim Crkva ih je tradicionalno odbacivala kao nepouzdane ili čak štetne, ukoliko su odstupali bitno od onog što je prepoznato kao autentični opis Hrista i apostolske vere.
Takvi spisi se nazivaju apokrifima — oni ponekad sadrže elemente istinitosti, ali u celini ne odražavaju apostolski i crkveno-priznati lik Hrista, te se ne mogu smatrati istovetnim sa Svetim Pismom.

Granica između Pisma i Tradicije

Novi zavet kod svih hrišćana skoro uvek sadrži isti skup od 27 knjiga. Sa Starim zavetom situacija stoji drugačije: pravoslavna i katolička crkve priznaju veći broj knjiga Starog zaveta, dok protestantske crkve slede hebrejski kanon, bez knjiga koje protestanti smatraju apokrifnim.
Crkveni sabori su davali preporuke koje knjige mogu da se čitaju i smatraju Svetim Pismom. Ali nije bilo takve hitne potrebe da se svuda i odmah uvede apsolutno identičan kanon u pogledu svih spisa — važnije je bilo da se izbegne unošenje lažnih ili jeretičkih dela u liturgijsku upotrebu.
 
Nesumnjivo je da pravoslavna verzija Svetog pisma sadrži najstarije rukopise. Tu se radi naročito o Starom zavetu - Septuaginti - starogrčkom prevodu Starog zaveta. Rimokatolici i protestanti koriste masoretsku redakciju Starog zaveta koja je tek iz srednjeg veka tamo negde iz 10-11 veka. Mi pravoslavni koristimo Stari zavet koji je preveden na grčki još pre Gospoda Isusa Hrista.
 
Ogroman broj rukopisa to jest prepisa koji se podudaraju svedoče da se nije moglo pisati kako je kome palo na pamet. Mada lično imam sumnje da je masoretski tekst na mestima menjan.
Pa vrlo lako moze da se desi i da je pre 120 godina neko menjao tekst i dodavao sta mu volja i za svoje potrebe. Bibliju niko zivi i ne cita, da pokazem mom ocu sada tekst iz biblije u kom stoji da su slonovi hodali na dve noge i pricali rumunskim jezikom, on ne bi imao pojma da li je to originalan tekst ili nije. Takvih je 95% ljudi. A pomenuo si septuagintu, na nekoliko mesta sam procitao da je to jedan od najgorih prevoda, katastroifalan cak.
 
Septuaginta (LXX) je starija od masoretskog teksta. Prevod Septuaginte je započeo u 3. veku pre Hrista (Petoknjižje prvo, zatim druge knjige).
Time LXX odražava hebrejske rukopise koji su tada postojali, a koji su stariji od masoretskih.
Masoretski tekst (MT) u današnjem obliku potiče tek iz srednjeg veka (najstariji potpuni rukopis – Lenjingradski kodeks, oko 1008/1010).
Kumranska otkrića (svici sa Mrtvog mora) pokazala su da su tekstovi slični masoreskom tekstu (ali ne i identični) postojali već u 2. veku pre Hrista, ali i da su u opticaju bili i rukopisi bliži Septuaginti.
 

Back
Top