Da li je ćutanje zlato?

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.185
Ćutanje je zlato. Ispeci pa reci. Pametniji popušta. Tri put mjeri, jednom sijeci… – tako su nas nekako sve redom učili. Pa smo tako i ćutali. :roll: dobro, nismo baš svi.. :mrgreen:

Ma ćuti, moglo je biti i gore,
Ćuti bre... kad ti ja kažem :roll:
Ćuti, čut ćete komšiluk..
Ćuti, oćeš da ti momak (sa)zna kakva si :eek:
Ćuti u školi.. ko si ti da meni (nastavnici) odgovaraš? svaka ti ište šamar :mrgreen:
Slušaj, kad odemo tamo, ti samo ćuti
Ćuti, to ti je šef..
Ma ćutii bona, dobro da su te uopšte zakazali.. znaš koliko se danas čeka na ultra zvuk :evil:
Je l’ te neko nešto pito? Onda šutii.

Ćuti, ne lupetaj sveca ti.
Umukni. Zaveži. Ne drobi mi. Ni jedne više!
Hajd’ ćuti, biće sve to dobro. Smiri se.
Ćuti i pravi se budala.. možda i jesam.

I tako.. ućutiš, prepustiš..progutaš jednom, dvaput, triput.. dokle?
Ali, ćuti (opet:roll:).. otac ti je, majka, sestra.. stariji su. i tako u nedogled..

..sve dok ti jednom ne pukne, ne proradi štitna, počne da te guši, steže ili dok ne pukneš ko balon.
Pa baš i ne razumijem zašto ćutim? Zašto? Možda je ipak bolje da (opeT) zaćutim?

Pa da!
 
Ćutanje je zlato. Ispeci pa reci. Pametniji popušta. Tri put mjeri, jednom sijeci… – tako su nas nekako sve redom učili. Pa smo tako i ćutali. :roll: dobro, nismo baš svi.. :mrgreen:

Ma ćuti, moglo je biti i gore,
Ćuti bre... kad ti ja kažem :roll:
Ćuti, čut ćete komšiluk..
Ćuti, oćeš da ti momak (sa)zna kakva si :eek:
Ćuti u školi.. ko si ti da meni (nastavnici) odgovaraš? svaka ti ište šamar :mrgreen:
Slušaj, kad odemo tamo, ti samo ćuti
Ćuti, to ti je šef..
Ma ćutii bona, dobro da su te uopšte zakazali.. znaš koliko se danas čeka na ultra zvuk :evil:
Je l’ te neko nešto pito? Onda šutii.

Ćuti, ne lupetaj sveca ti.
Umukni. Zaveži. Ne drobi mi. Ni jedne više!
Hajd’ ćuti, biće sve to dobro. Smiri se.
Ćuti i pravi se budala.. možda i jesam.

I tako.. ućutiš, prepustiš..progutaš jednom, dvaput, triput.. dokle?
Ali, ćuti (opet:roll:).. otac ti je, majka, sestra.. stariji su. i tako u nedogled..

..sve dok ti jednom ne pukne, ne proradi štitna, počne da te guši, steže ili dok ne pukneš ko balon.
Pa baš i ne razumijem zašto ćutim? Zašto? Možda je ipak bolje da (opeT) zaćutim?

Pa da!
U mnogo momenata,da.
 
Omiljena "aktivnost" u životu mi je ćutanje, tako da mi nikad nije trebalo podučavanje da je tako najbolje. Možda je nekad bilo i na moju štetu, ali se ne kajem za prećutano. Ćutanje omogućava da se neko sasluša i razume sa više strana. Onda kad se odgovori, ma kad to bilo, ima dublje i blagotvornije značenje, nego kad se naprečac priča.
Moji hobiji, ne slučajno, zahtevaju ćutanje i punu pažnju, inače ostajem bez prsta, ruke, invalid, a možda i bez života.
Ne dopada mi se izloženost ljudima koji mnogo, pa još i brzo pričaju, lete s teme na temu. Sa takvima moram da se isključujem, da ne slušam mnogo toga, a onda se povremeno uključim da konstatujem gde smo, tj. jesmo li kud odmakli. :D
 
Mislim da ćutanje nije zlato. Ranijih godina sam ćutala, tj nisam glasno saopštavala svoje mišljenje, svoje stavove. Ćutala sam "radi mira u kući".

Sada se trudim da ne ćutim.

OK, normalno je da ćutim kada želim nekoga da saslušam i da mu na neki način pomognem.

Ne mogu da ćutim kad vidim neku nepravdu nanetu nekome ko ne može sam da se brani.
 
Mislim da ćutanje nije zlato. Ranijih godina sam ćutala, tj nisam glasno saopštavala svoje mišljenje, svoje stavove. Ćutala sam "radi mira u kući".

Sada se trudim da ne ćutim.

OK, normalno je da ćutim kada želim nekoga da saslušam i da mu na neki način pomognem.

Ne mogu da ćutim kad vidim neku nepravdu nanetu nekome ko ne može sam da se brani.
Izgraditi neki svoj integritet pa ga čuvati, nije nužno povezano sa bučnim/asertivnim iznošenjem svojih stavova. Ima i nešto važnije od toga.
Nešto mi se naročito svideo ovaj "meme" sa neta:
1702408628876.png
Među decom uživam neki urođeni ugled koji nije autoritet, i nemam potrebe ni da se namrštim. To mi je milo. Naiđem ovih dana na grupicu dečaka iz škole, nepoznatu decu, pa se sve raspasali, razvikali, gurkaju se, koškaju i psuju između sebe. Prolazim i imam misao u glavi da su to budući doktori, učitelji, arhitekte, mame i tate konačno, i smešim im se. Oni nestašni, pomalo bezobrazni osmesi se pretvaraju u ozbiljan pogled i mrtvi muk. Lepo vaspitanje im nalaže da odgovore na moje "Dobar dan!"
Ne znaju ko sam, ali bar jedno dete je pomislilo da znam ko su oni, i što se kaže-čiji su. Odmah su se napravili na mladu ali pravu gospodu. :)
 
Ćutanje nije uvjek zlato.. kako prećutati nepravdu, na poniženja, na dobrotu ispadneš budala.. more m,rš.
Ćutiš i gledaš preko reda ubacivaanje kod doktora, na kasu u dugačkom redu u marketima, na šalterima banaka, pošte.. često prećutim ali, sve do odredjene granice.
Pa, šta su Isusu Hristu učinili na Njegovu dobrotu?
Smatraš li se većim od Isusa?
Ne možeš da čekaš? Ne možeš da istrpiš nepravdu?
Ovo nije rajski vrt, ali te osveže mestimični svetli primeri gde vidiš da se na dobro ipak odgovori dobrim.
 
@Samsonight Ova tema nema veze sa religijom.

@Neno je pisao o svakodnevnim primerima i naveo je razloge zašto ne treba da se ćuti kada se vidi nepravda, poniženje..
Šta da rade ljudi kojima je religija sastavni deo života?
Za moj pojam, bolje je sačuvati se od učešća u raspravi.
Svakodnevni primer: Čekam kod doktora, a neko pre mene ulazi. Neka mu je na dobro, možda mu doktor zaista treba pre nego meni. Da li uviđaš šta sam sa ovom pomišlju uradila?
 
Ponekad je bolje ćutati.Kad se susretneš s jezikom koji ne razumeš, kad uvidiš da ne vredi i da je besmisleno bilo šta reći.

Ponekad...treba dati oduška.
Forum je aktivno ćutanje. Pišeš, ali ne izgovaraš na glas.
Da li se ponekad i pisanje na Forumu smatra vikanjem, dranjem? Odgovornost prema onome što pišem i onima koji to čitaju mislim da imam. Možda treba da se pitam da li je to bilo verbalna upotreba sile, možda je nekom palo teško da me čita?
 
Ako zanemarim svoje misljenje i gledam samo prakticnu stranu sve fukcionise kao u prirodi..Ko vise "kmeci" u zivotu vise "dobije".
Kao kod dece uglavnom. Oni koji cute, retko kad budu zapitani, saslusani.
Oni koji su vokalni, glasni se cuju i obicno dobiju to sto zele.
Da.
Ali oni koji treba da kmeče već nešto manjkaju od onih koji ne.

Ali sve je do situacije.
Kako s kim, toliko i vokala...
 
Šta da rade ljudi kojima je religija sastavni deo života?
Za moj pojam, bolje je sačuvati se od učešća u raspravi.
Svakodnevni primer: Čekam kod doktora, a neko pre mene ulazi. Neka mu je na dobro, možda mu doktor zaista treba pre nego meni. Da li uviđaš šta sam sa ovom pomišlju uradila?
Da, potpuno te razumem.

Religiozni ljudi se strogo pridržavaju kanona Crkve, a pošto je počeo Božićni post, treba, pored posne hrane da se uzdržavamo od loših misli i da poštujemo svih 10 Božijih zapovesti.

Razumem i tvoj primer, čekanja u redu kod lekara.

Što se tiče mog posta, nikako nisam želela da te povredim, izvinjavam se ukoliko sam to učinila.

Samo sam napomenula da je ovo ptf "Psihologija" i da u ovoj temi diskutujemo o našoj svakodnevici i da delimo mišljenja koja mogu, ali ne moraju da budu ista.
Još jednom- izvini...
 
Pa ono, jes najvažnije za život ko ti je u državi i vlasti, osim, ako kod kuće nemaš tempiranu bombu kojačeka da eksplodira, jer ne može da dodje na red da priča....u familiji, komšiluku....mnoooooooogo je važno ne ćutati na ulici....zato je ceo narod politizovan, a zlatni ćute i čekaju pobednike....
 

Back
Top