Da li je bolje umreti mlad?

Richard III

Domaćin
Poruka
3.892
Gledam dosta starih ljudi oko sebe, imaju po šezdesetak, sedamdeset godina i više, i zaista ne znam čemu to i čemu vodi njihov život. Nikad nisam kapirao zašto bi neko želeo da ostari i prolazi kroz sve to, da postane nebitan i usporen u svakom smislu, da gleda kako oko njega buja mladost, brzina, lepota, kako se sve to dešava, a prolazi mimo njega. Recimo imaš sedamdeset godina, a gledaš tinejdžere i mlade ljude kako se provode i patiš jer znaš da je to iza tebe i da to više nikad nećeš imati. Čemu to? Zar nije časnije izvršiti samoubistvo i prekinuti mučenje, nego čekati nekakvu smrt i zlopatiti se uzalud? Ne vidim ništa lepo ni privlačno u starosti, čak i život preko trideset godina mi deluje dosadno i odbojno, a kamoli to. Zašto bi bilo ko srećno čekao svoju starost, penziju i ostalo, i radovao se tome? Kao što kaže ova sjajna, i savršeno tačna pesma:


Ustajao si svakog dana
uvijek si bio zeljan sna
sad kad mozes spavati
vise ti se ne da


Kad si penzioner onda citas novine
kad si penzioner onda igras domine
kad si penzioner konacno si sam

U tramvaju te pustaju da sjednes
jer oni sjede gde je vazno

kad si penzioner konacno si sam
kad si penzioner konacno si sam
 
Gledam dosta starih ljudi oko sebe, imaju po šezdesetak, sedamdeset godina i više, i zaista ne znam čemu to i čemu vodi njihov život. Nikad nisam kapirao zašto bi neko želeo da ostari i prolazi kroz sve to, da postane nebitan i usporen u svakom smislu, da gleda kako oko njega buja mladost, brzina, lepota, kako se sve to dešava, a prolazi mimo njega. Recimo imaš sedamdeset godina, a gledaš tinejdžere i mlade ljude kako se provode i patiš jer znaš da je to iza tebe i da to više nikad nećeš imati. Čemu to? Zar nije časnije izvršiti samoubistvo i prekinuti mučenje, nego čekati nekakvu smrt i zlopatiti se uzalud? Ne vidim ništa lepo ni privlačno u starosti, čak i život preko trideset godina mi deluje dosadno i odbojno, a kamoli to. Zašto bi bilo ko srećno čekao svoju starost, penziju i ostalo, i radovao se tome? Kao što kaže ova sjajna, i savršeno tačna pesma:


Ustajao si svakog dana
uvijek si bio zeljan sna
sad kad mozes spavati
vise ti se ne da


Kad si penzioner onda citas novine
kad si penzioner onda igras domine
kad si penzioner konacno si sam

U tramvaju te pustaju da sjednes
jer oni sjede gde je vazno

kad si penzioner konacno si sam
kad si penzioner konacno si sam

Do 70e godine, ako ume i ako genetski nije predisponiran na neku bolesciinu, prosecan covek moze VEOMA LEPO d aizivi.
Do 75e kako ko.
Od 75e VELIKA vecina ljudi se samo muci i ceka sudnji dan.
 
Nije bolje umreti mlad.
Zasto tako mislite?
Zar nemate zelju da dozivite da se igrate sa svojim unucima, da putujete onda kad vam se prohte, da setate, da odmorite za sve trcanje tokom mladosti?
O toliko ima razloga sto ne treba umreti mlad.

Mene iskreno ne zanimaju unuci, ono kao lepo je to ali lično ne vidim ništa u tome. Što se ostalog tiče, ako ću da čekam starost da bih putovao kad mi se prohte, šetao i odmarao se onda bolje da se nisam ni rodio. Šta će mi starost za takve stvari, baš je mladost stvorena za putovanja, šetnje i uživanja.
 
Nije mi jasno kako ne zelis da gledas svoje potomke, no dobro.
Sto se putovanja sada tice, malo je okolnosti da se poklope sve situacije dok smo u ovim goginama, nekim radnim, da se tako izrazim... ili se ja lose organizujem, ne znam gde vidis problem?
 
Zašto bi bilo ko srećno čekao svoju starost, penziju i ostalo, i radovao se tome?

Pa zato što voli da živi :)

Voli svaki dan, voli da se druži, da čita, da cirka, da izlazi, da radi, da gleda filmove, da prati šta se dešava u svetu, da prati kako se on i ostali ljudi koje voli menjaju....

Kad si mlad misliš da su matori ljudi uvek isti - prazni, smoreni, i dosadni... Onda omatoriš i shvatiš de je život stalno zanimljiv, sadržaj se menja (individualno), ali stalno ima šta se živi, doživi i nauči... Kad si mlad imaš 5 ortaka, kad ostariš (ako nisi smrad od čoveka) imaš 150 ortaka, kad si mlad ideš u jedan ili dva kluba, kad si mator, lično si prisustvovao u 50 raznih klubova koji su se otvorili, žarili, plaili i zatvorili... Jel ti misliš da su koncerti dosadniji kad si mator? Naravno da nisu, možeš da pratš razvoj neke grupe koju voliš 30 godina - ono, išao si na Igija Popa sa 17 godina, i ideš i sa 47 :) I tako.

Mislim, ima neke poezija u tome umreti mlad i biti lep leš, ali meni je bolja fora da pi*iš iz sve snage do sedamdesetih, osamdesetih...

 
Zavisi od coveka do coveka... Znaci imas svo vreme ovoga sveta, nemas obaveza, imas penziju i odlucis da vreme provodis gledajuci tv i igrajuci domine??
Putuj negde, radi nesto novo.. Dokle god si relativno zdrav i mozes da se kreces, radi nesto.. Kada vise ne budes mogao, pistolj u usta i zavrsis za tren
 
Gledam dosta starih ljudi oko sebe, imaju po šezdesetak, sedamdeset godina i više, i zaista ne znam čemu to i čemu vodi njihov život. Nikad nisam kapirao zašto bi neko želeo da ostari i prolazi kroz sve to, da postane nebitan i usporen u svakom smislu, da gleda kako oko njega buja mladost, brzina, lepota, kako se sve to dešava, a prolazi mimo njega. Recimo imaš sedamdeset godina, a gledaš tinejdžere i mlade ljude kako se provode i patiš jer znaš da je to iza tebe i da to više nikad nećeš imati. Čemu to? Zar nije časnije izvršiti samoubistvo i prekinuti mučenje, nego čekati nekakvu smrt i zlopatiti se uzalud? Ne vidim ništa lepo ni privlačno u starosti, čak i život preko trideset godina mi deluje dosadno i odbojno, a kamoli to. Zašto bi bilo ko srećno čekao svoju starost, penziju i ostalo, i radovao se tome? Kao što kaže ova sjajna, i savršeno tačna pesma:


Ustajao si svakog dana
uvijek si bio zeljan sna
sad kad mozes spavati
vise ti se ne da


Kad si penzioner onda citas novine
kad si penzioner onda igras domine
kad si penzioner konacno si sam

U tramvaju te pustaju da sjednes
jer oni sjede gde je vazno

kad si penzioner konacno si sam
kad si penzioner konacno si sam

xaxa ali brzina,sinak moj smejaces se ti u njihovim godinama sebi i sadasnjim vrednostima,ja sam sa 30 skapiro kako je to bila protracena mladost
 
Gledam dosta starih ljudi oko sebe, imaju po šezdesetak, sedamdeset godina i više, i zaista ne znam čemu to i čemu vodi njihov život. Nikad nisam kapirao zašto bi neko želeo da ostari i prolazi kroz sve to, da postane nebitan i usporen u svakom smislu, da gleda kako oko njega buja mladost, brzina, lepota, kako se sve to dešava, a prolazi mimo njega. Recimo imaš sedamdeset godina, a gledaš tinejdžere i mlade ljude kako se provode i patiš jer znaš da je to iza tebe i da to više nikad nećeš imati. Čemu to? Zar nije časnije izvršiti samoubistvo i prekinuti mučenje, nego čekati nekakvu smrt i zlopatiti se uzalud? Ne vidim ništa lepo ni privlačno u starosti, čak i život preko trideset godina mi deluje dosadno i odbojno, a kamoli to. Zašto bi bilo ko srećno čekao svoju starost, penziju i ostalo, i radovao se tome? Kao što kaže ova sjajna, i savršeno tačna pesma:


Ustajao si svakog dana
uvijek si bio zeljan sna
sad kad mozes spavati
vise ti se ne da


Kad si penzioner onda citas novine
kad si penzioner onda igras domine
kad si penzioner konacno si sam

U tramvaju te pustaju da sjednes
jer oni sjede gde je vazno

kad si penzioner konacno si sam
kad si penzioner konacno si sam

brate, koji ti je vrag ?? Kakve su ovo crne misli ??

pa moja baba pokojna, sa rakom dojke, i i drugim boleštinama, u svojim osamdesetim je imala više volje za život od tebe..frizerka joj dolazila skoro pred smrt u bolnicu..

imaš problem, u depresiji si...riješi to, ljubi te brat...ozbiljno ti kažem..
 
Mislim da nije bolje jer propuštaš mnogo stvari a čovek je relativno mlad do neke 50e godine života. Do skoro sam mislila da je 30 godina kraj života, ali neki ljudi tek tad počnu da žive, tek tad nalete na dobre prilike u životu i počnu da putuju i žive onako kako nisu u ranim 20im.
 
Gledam dosta starih ljudi oko sebe, imaju po šezdesetak, sedamdeset godina i više, i zaista ne znam čemu to i čemu vodi njihov život. Nikad nisam kapirao zašto bi neko želeo da ostari i prolazi kroz sve to, da postane nebitan i usporen u svakom smislu, da gleda kako oko njega buja mladost, brzina, lepota, kako se sve to dešava, a prolazi mimo njega. Recimo imaš sedamdeset godina, a gledaš tinejdžere i mlade ljude kako se provode i patiš jer znaš da je to iza tebe i da to više nikad nećeš imati. Čemu to? Zar nije časnije izvršiti samoubistvo i prekinuti mučenje, nego čekati nekakvu smrt i zlopatiti se uzalud? Ne vidim ništa lepo ni privlačno u starosti, čak i život preko trideset godina mi deluje dosadno i odbojno, a kamoli to. Zašto bi bilo ko srećno čekao svoju starost, penziju i ostalo, i radovao se tome? Kao što kaže ova sjajna, i savršeno tačna pesma:


Ustajao si svakog dana
uvijek si bio zeljan sna
sad kad mozes spavati
vise ti se ne da


Kad si penzioner onda citas novine
kad si penzioner onda igras domine
kad si penzioner konacno si sam

U tramvaju te pustaju da sjednes
jer oni sjede gde je vazno

kad si penzioner konacno si sam
kad si penzioner konacno si sam

To su sabloni koje ljudi usvajaju slepo...
Bolje se okreni veri i zivi vecno :)
a godine su nebitne vec je bitan kvalitet zivota
ako je neko uopste ziv
 
hehe, kako ovi vitnesi jehovini vrebaju ranjivi plijen, sunce vam poljubim, ima vas svuda...:)))

Ja nisam nikakav ranjivi plen, odavno su mi poznate te priče i pokušaji manipulacije od raznoraznih religioznih tipova i predanih vernika ovih ili onih denominacija i smešno mi je sve to. Ja sam se smejao Miroljubu Petroviću kad to još nije bilo aktuelno, danas mnogi misle da je on guru a ne kapiraju sa kakvim manipulantom imaju posla.
 
Ja nisam nikakav ranjivi plen, odavno su mi poznate te priče i pokušaji manipulacije od raznoraznih religioznih tipova i predanih vernika ovih ili onih denominacija i smešno mi je sve to. Ja sam se smejao Miroljubu Petroviću kad to još nije bilo aktuelno, danas mnogi misle da je on guru a ne kapiraju sa kakvim manipulantom imaju posla.

Jeste manipulacija je ljude usmeriti na put ljubavi, jer su odavno sa njega zasli u zlo :lol:

Puno sam se bavila psihologijom zla i vrlo je jednostavno.

Zli vole zlo a mrze na dobro.

Dakle ako je nekome dobro zlo, on je zao.

- - - - - - - - - -

hehe, kako ovi vitnesi jehovini vrebaju ranjivi plijen, sunce vam poljubim, ima vas svuda...:)))

Da tako je pravih vernika ima svugde :)

Normalan covek je ranjiv, samo zli to negiraju.
 
blek baron, žalosno je što tako razmišljaš, nešto je pogrešno dovelo do te perspektive.

Po iskustvu starijih ljudi mogu da vidim neke stvari, recimo ovi što se nisu ženili, nisu ništa stekli, ništa napravili u životu to su najžalosniji ljudi u kosmosu.
Ne treba se nikada predati u životu, najgore je upasti u ler, i onda te ostali prestižu u svim sferama pa ti ostaneš totalni luzer i depresivac.
Po meni najveće bogatstvo su dijeca, unuci i ostalo potomstvo i naravno dobri prijatelji, to je moj smisao života, kada sam dobio dijete prestao sam biti sebičan i osjetio sam drugu smislenu stranu života i srećniju takođe, mislim da je ovaj princip jako prost, prirodan i ispravan.

Penzionersku tugu najbolje je otpjevao Prele,

 

Back
Top