
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
DA LI DUŠA IMA DNO?
Gde stane sve ono što je u nama
sva osećanja, misli, sreće,
suze, tuge....reči iskrene
i reči lažljive
a vala i snalažljive
Ovima poslednjima skidam kapu
Mada znam da su većma k’o kad ti pas da šapu
Samo tren brzog uma
Kao…kao kad skoči puma.
Nešto se mislim,
samo trpamo u dušu......
a moja je prepuna.....
evo, sad će početi da kipi
i ako je prepuna znači da ima dno
da ima kraj......bar jedan
A možda ima i poklopac
pa sve ispod njega izlazi
Kad vrije i pukće
I u sebi ukće
Bega bre duša!
Opet….kad analitički razmotrim
Na sastavne delove rastavim
Pa onda kao slagalicu opet sastavim
Ma…. nema duša dno
više mi deluje kao tunel
i to prilično opterećen saobraćajem
stalno dolaze i prolaze
razna osećanja, sećanja,
moje misli i tudje
ne zna se koje je od kojeg ludje
i nekako je uvek gužva
bar kod mene je čest slučaj zakrčenja
nekad i pomračenja hahaha
ali Bogu hvala retko
mada ...ume duša i da se nasmeje jetko
A što boliii…..uuufff…..
Osetljiva na nebrigu i nehaj
I “baš me briga” stav
pa sve kroz onaj tunel tugom hodi
Sebe slaže i preslaže
Da oprosti ume
Da zaboravi ne ume
Ali vežba
A o zaboravu biće neka druga pesma
Mada ….baš joj i ne ide sinhrono
Sa njenom duševnom naravi.
Da pomiri duša mi ume
Prosto dodje kao tampon zona
Zbog analitičkog razlučivanja
I na krivini sačekivanja
Ali ume i da ućuti
Misao tad dobru ne sluti.
Pa nije mi bre duša od gume
Da skakuće k’o loptica skočica
Mada…izgleda k’o devojčica
Što jes…..jes
OJHAAA
Hahahahaah što su ti pesnici.....pogledaš u teglu slatkog i nastane pesma hahahah


PS Dobro veče duševni blogeri