Da li dajete novac prosjacima?

Sjedim ,uživam u kafi. Prilazi mlada Romkinja da prosi. Kaže praznik je,da joj dam nešto da me Bog vidi. Stvarno su mi dosadni još kad su mladi i ubacuju u svoje bezobrazluke Boga. .
Pitam je od kud zna da je meni praznik? Pobježe u sekundi .
Овде смарају са наочарима за сунце. Не можеш да седиш у башти у центру а да те не гњаве.
 
Овде смарају са наочарима за сунце. Не можеш да седиш у башти у центру а да те не гњаве.
Ок, али они бар нешто продају...
Мене су ужасно нервирали, некад и расплакали, у периоду кад сам се борила да добијем дете, а оне истрче испред мене и вичу Дај неки динар, лепа, жива ти деца...
Не могу оне да знају шта мене једе, али дај, жено, не можемо сви да добијемо дете са сваким буретом купуса у јесен.
 
I mene je jutros zaustavila zena pred manastirom,trazi 12,80 km za lijek.
Jedno dijete mladje od godinu vozi u kolicima,drugo od cetiri,pet trckara za njom i trudna je ponovo.Inace,nije Ciganka,ali ne djeluje mi bas skroz normalno.
Vadi ona i neke papire od doktora i govori da ne bi nikad stajala ispred crkve i trazila da joj stvarno ne treba.
I sta sad covjek da radi,razmisljam mozda joj stvarno treba,lijekovi jesu skupi i gdje bas da nadje cifru 12,80.A mozda je i laz,imaju svi oni te price.I dam joj pare,ako me zeznula,neka je,njoj na dusu...ako nije korisnije je njoj dati,svejedno se daje u crkvu.
 
Mene juče na jednoj raskrsnici, u neprometnom delu grada, zaustavio stariji čovek, oko 75 godina. Digao ruke i maše, kreće mi ka automobilu koji je u pokretu. Pomislila sam da je neka nesreća, potrebna mu je pomoć. Parkiram se, spustim prozor, a on počinje, ide u bolnicu, žena zvala, žuri, mora, hitno...nije on prosjak( zaista nije tako izgledao) i traži novac za 2 karte za gradski prevoz. To je 2 evra. Mislim se, penzioner si, oni putuju besplatno,a i da nisi, da je hitno mogao bi i bez karte da se voziš, pa ako te uhvate da kasnije platiš kaznu...i lepo izvadim 2 karte za gradski koje sam imala kod sebe i dam mu ih. Tajac, neverovanje u očima, gleda mene, gleda karte, i na kraju izusti jedno hvala.
 
Mene juče na jednoj raskrsnici, u neprometnom delu grada, zaustavio stariji čovek, oko 75 godina. Digao ruke i maše, kreće mi ka automobilu koji je u pokretu. Pomislila sam da je neka nesreća, potrebna mu je pomoć. Parkiram se, spustim prozor, a on počinje, ide u bolnicu, žena zvala, žuri, mora, hitno...nije on prosjak( zaista nije tako izgledao) i traži novac za 2 karte za gradski prevoz. To je 2 evra. Mislim se, penzioner si, oni putuju besplatno,a i da nisi, da je hitno mogao bi i bez karte da se voziš, pa ako te uhvate da kasnije platiš kaznu...i lepo izvadim 2 karte za gradski koje sam imala kod sebe i dam mu ih. Tajac, neverovanje u očima, gleda mene, gleda karte, i na kraju izusti jedno hvala.
To je ta dilema,da znas stvarno da nekom treba za to sto trazi,uvijek bih dala,ali da me pravi budalom...
Tako ja jednom idem iz pekare sa kiflama,i idu Cigancici i traze pare za kiflu.Ja im ponudih kifle iz kese,tako su me prezrivo pogledali.
E,takvim ne bih dala nista.A i inace ne dajem ovim "profesionalnim"prosjacima.
Ali neki dan na parkingu jednog trznog centra prilazi mi jedna bakica i pita je li skupo tu.
I onda se izvinjava sto me uopste uznemirava,kaze mala joj penzija,mora da gleda svaku paru.
I stvarno kad pogledas,ima ljudi koji zaista nemaju,a ne traze nista ni od koga.
 
u toku meseca od onoga sto zaradim, obavezno odvojim deo i uplatim nekome kome je pomoc potrebnija
iako sa tim novcem i te kako bih znala sta da uradim
kad vidim ispred crkve staricu ili starca, iznemogle, obavezno im ostavim neki novac
kad mi prilaze na semaforu, zatvaram prozor jer se radi o organizovanom prosenju
samo sam jednom bila u situaciji da mi se cigancic na - da li imas nesto da mi das,dala sam mu jabuku - zahvalio
i onim malim cigancicima koji prose ispred marketa uvek dam nesto iz kolica sto sam pazarila od hrane..i uvek su se zahvaljivali
vodim se onim da je bolje da ja pomognem nekome uskracujuci sebi, nego da ja moram da trazim neciju pomoc
zato nemam tesku ruku za davanje
 
Ja jednom na kafi u nekom kafiću gde prepodne uz kafu dobiješ kiflicu. Jedna mala prosi, majka i druga deca je čekaju ispred. Ona traži pare da kupi da jede. Ja joj pružam tacnu sa dve kifle što smo dobili uz kafu, ona gleda one kifle, gleda mene, na kraju uze i ode...
 
Ја сам раније давала...не знам да ли се Београђани сећају оне што је просила на почетку Кнеза?
Увек је вукла и неко дете са собом.
И у Беогр.хроници налетим на прилог о њој...ви немате појма у коликој кућерини она живи, још каже, ја ижицкам више од било које директорске плате, а не радим ништа.
Е, од тада више не дајем.
 
Друга ситуација.
Долази нам у кућу Циганка, тридесетак година, и тражи од мајке брашно, гардеробу, цигаре, новац, било шта.
Мајка прави велико спремање и каже, даћу ти дневницу ако ми помогнеш око прозора.
Кад се ова увредила, на шта ја вама личим, ја да вам бришем прозоре...и оде :rotf:
Мајци вилица пала...
 
Другарици и мени у башти кафића једна старија жена тражила паре, да скува пасуљ. Дамо јој, не знам, може везу зелени и пасуљ да купи. Враћа се она брзо опет- а јел имате за суво месо (или шта већ)? Када пропадале нисмо :lol:
Иначе има ситуација од којих ми срце пуца а и оних где сам љута на себе глупу. Како када...
 
Другарици и мени у башти кафића једна старија жена тражила паре, да скува пасуљ. Дамо јој, не знам, може везу зелени и пасуљ да купи. Враћа се она брзо опет- а јел имате за суво месо (или шта већ)? Када пропадале нисмо :lol:
Иначе има ситуација од којих ми срце пуца а и оних где сам љута на себе глупу. Како када...
Па јел ви једете клот пасуљ...значи, стварно...
 
Nekada dam, ako vidim da je stvarno teska situacija. Pijandurama i narkomanima ne dajem.
Ни ја. Када проценим да је неко порочан чак будем груба. Јаче је од мене.

А слаба сам на децу. Поготово ову која раде нешто. Који свирају, њимадам увек. И клинцима на пијаци који устају у цик зоре и долазе на пијацу да помогну својима увек оставим више и не узимам кусур.
 
Ни ја. Када проценим да је неко порочан чак будем груба. Јаче је од мене.

А слаба сам на децу. Поготово ову која раде нешто. Који свирају, њимадам увек. И клинцима на пијаци који устају у цик зоре и долазе на пијацу да помогну својима увек оставим више и не узимам кусур.
Они нису просјаци, њима и треба дати.
 

Back
Top