Da li biste usvojile dete?

Zene,
kakav je vas stav o usvajanju?
Da li to zelite?
Kakav stav ima vas muz o tome?

Kad biste usvajale da li bi zelele iskljucivo bebu/mladje dete ili moze i starije?

Ako ima neko sa iskustvom, a zeleo bi da ga podeli sa nama... izvolite... :)
pod uslovom da dodjem u stadijum da zelim dete bas bas,mozda bi pre usvojila nego sto bi radjala jer se ne lozim na te fore geni i tako to...
 
Iz prvog lica, ne bih zeleo, hocu da na svom detetu gledam vlastiti genetski kod, a ne da to pustim sreci na odabir. Odgoj moze samo malo da pomogne u karakteru coveka. Geni su bitni.

osim ako ti dete nije teski bilde ili tesla po rodjenju bitnije je vaspitanje...
al postujem tu zelju da se ima svoje iz nekih dr razloga...

- - - - - - - - - -

Jedno veliko DA!
Muza nemam tako da muz nema stav.A nece ga ni imati kad ga budem imala.

iz potpisa se sve vidi :lol:
 
Не бих усвојила дете чак и да немам своје јер мислим да то није природно одгајање детета ако нема наследних особина, али бих пристала да одгојим туђе дете које нема родитеље, али само као хранитељ тј. да дете зна да му нисам мама и да тиме не упадам у компликације саопштавања детету да је усвојено (не бих пристала ако има родитеље ма какви да су разлози њиховог небављења дететом јер мислим да се не бих снашла у одгајању детета које потиче од проблематичних родитеља - сваког родитеља који не одгаја своје дете капирам као проблематичног ма шта да је њихов разлог или повод за остављање детета).
Не знам како је питање порекла усвојеног детета дефинисано у законима, али сматрам да свака особа мора кад год је то могуће да сазна своје порекло јер ако га не зна, онда та особа не може знати ко јој је рођак, а ко не. Ако се не знају рођаци, постоји могућност да се неко сретне са рођаком, уда, ожени рођаком. Таква вероватноћа није велика, али свакако је ризик који је боље спречити.
 
Zene,
kakav je vas stav o usvajanju?
Da li to zelite?
Kakav stav ima vas muz o tome?

Kad biste usvajale da li bi zelele iskljucivo bebu/mladje dete ili moze i starije?

Ako ima neko sa iskustvom, a zeleo bi da ga podeli sa nama... izvolite... :)

Bih. Volim ja da usvajam i prisvajam. Zapravo ako se ikad odlucim za dete, bice to pitanje sledece postavljeno. Usvajati ili roditi.
 
Moj muz bi. Cak me je smarao jedno vreme pricom o nekoj devojcici kojoj su umrli roditelji, bili narkomani, bla, bla... Zivi sa babom, sta ce ona kad joj baba umre, bla, bla... Meni je deteta zao, al ne mogu ja ispravljati sva zla ovoga sveta. Necu, jer imam svoje. Da nemam svoje, bih. Ovako, ne mislim da bi bilo fer prema tom drugom detetu, ne bih ga ni priblizno volela.
 
Zene,
kakav je vas stav o usvajanju?
Da li to zelite?
Kakav stav ima vas muz o tome?

Kad biste usvajale da li bi zelele iskljucivo bebu/mladje dete ili moze i starije?

Ako ima neko sa iskustvom, a zeleo bi da ga podeli sa nama... izvolite... :)

ja sam jos pre 10 god rekla da bih, ako ikad pozelim dete, radije usvojila nego rodila
i dalje stojim iza te izjave i dalje tako mislim
videcemo sta ce buducnost reci, ja se nadam da se necu predomisliti u vezi zelje za decom, pa da necu morati ni da razmisljam dal usvojiti ili radjati
 
Moj muz bi. Cak me je smarao jedno vreme pricom o nekoj devojcici kojoj su umrli roditelji, bili narkomani, bla, bla... Zivi sa babom, sta ce ona kad joj baba umre, bla, bla... Meni je deteta zao, al ne mogu ja ispravljati sva zla ovoga sveta. Necu, jer imam svoje. Da nemam svoje, bih. Ovako, ne mislim da bi bilo fer prema tom drugom detetu, ne bih ga ni priblizno volela.
Kako znas da ga ne bi ni priblizno volela?
Sta je to sto bi usvojeno dete odvajalo od tvog rodjenog?

Sigurna sam da na svetu ima mnogo slucajnih zamena beba u porodilistima, pa ipak roditelji vole te bebe, a sumnjam da ih vole samo jer su njihov genetski kod.
ja sam jos pre 10 god rekla da bih, ako ikad pozelim dete, radije usvojila nego rodila
i dalje stojim iza te izjave i dalje tako mislim
videcemo sta ce buducnost reci, ja se nadam da se necu predomisliti u vezi zelje za decom, pa da necu morati ni da razmisljam dal usvojiti ili radjati
Koji je razlog da bi radije usvojila?

Dok nisam prosla kroz trudnocu, rodila svoje dete, imala sam jako veliku zelju da to iskusim. Iako sam oduvek znala da ako ne uspem usvojicu.
Ali je usvajanje uvek bila second opcija.
 
Не бих усвојила дете чак и да немам своје јер мислим да то није природно одгајање детета ако нема наследних особина, али бих пристала да одгојим туђе дете које нема родитеље, али само као хранитељ тј. да дете зна да му нисам мама и да тиме не упадам у компликације саопштавања детету да је усвојено (не бих пристала ако има родитеље ма какви да су разлози њиховог небављења дететом јер мислим да се не бих снашла у одгајању детета које потиче од проблематичних родитеља - сваког родитеља који не одгаја своје дете капирам као проблематичног ма шта да је њихов разлог или повод за остављање детета).
Не знам како је питање порекла усвојеног детета дефинисано у законима, али сматрам да свака особа мора кад год је то могуће да сазна своје порекло јер ако га не зна, онда та особа не може знати ко јој је рођак, а ко не. Ако се не знају рођаци, постоји могућност да се неко сретне са рођаком, уда, ожени рођаком. Таква вероватноћа није велика, али свакако је ризик који је боље спречити.

Ovaj rizik je malo nezgodan i kod trudnoca sa nepoznatim davaocem sperme. Nisam ulazila u tu tematiku ali se nadam da tako nesto ipak nije nepoznato za majku tog deteta iz gorenavedenih razloga.
U svakom slucaju, postoje i deca koja su ostavljena, kojima se ne zna ko su im roditelji.
 
Zene,
kakav je vas stav o usvajanju?
Da li to zelite?
Kakav stav ima vas muz o tome?

Kad biste usvajale da li bi zelele iskljucivo bebu/mladje dete ili moze i starije?

Ako ima neko sa iskustvom, a zeleo bi da ga podeli sa nama... izvolite... :)

Pozitivan mi je stav...

Ne zelim jer nisam jos uvek u mama modu a, kako mi se cini, nikada necu ni uci u isti. Usvojenje je zgodno i sa sebicnog stanovista buduci da se uzasnooooo plasim trudnoce i porodjaja...

Moj momak...hm...on bi zeleo bebu...mada, sumnjam ja to, mislim da je nama dobro kako jeste, nista ne bih tu dirala...njegov najboolji prijatelj je usvojio dvoje dece, zeleli su i nesto to nije islo pa su ljudi usvojili i super su slatka porodica.
Ne verujem u genetiku koliko u uticaj sredine...sto bi kazao Viktor Igo "ako hocete da zatvorite jedan zatvor otvorite jednu skolu". Cuvala sam raznoraznu decu i mogu reci da zavisi od coveka koji cuva, verovatno mi je bilo zgodnije da se postavim objetivno bez onih porodicnih mitova kako je neko dete besno, neko je umiljato, neko nista ne valja...roditelji cudesno odvajaju decu, valjda im umor i ljubav magle razum.
Sta god da mi das cuvala bih i, laskam sebi, sacuvala i ocuvala solidno.
 
Kod mene nema dileme oko ljubavi.
Kao sto isto volim svoje dvoje, volela bih jos 5oro, bili genetski moji ili ne.
Kad ga uvece smestis u krevet, poljubis i zagrlis, nema tu mesta za sumnje, ono je tvoje.
Kada se budi i leze sa tobom, kada ti trazi hranu, utehu, paznju, kada te nasmeje i rasplace.
Kakve veze ima genetika sa osecajem ljubavi i neznosti koju pruzamo i dajemo?
Jeste prirodan cin radjanje svog deteta ali nakon toga zar nije lepo odgajati vec rodjenu decu na ovom svetu? Ako smatramo da imamo ljubavi za njih.

Verujem da je tesko za dete, da se prilagodi ako je malo vece, ali se nadam da se i to prezivi
 
Kako znas da ga ne bi ni priblizno volela?
Sta je to sto bi usvojeno dete odvajalo od tvog rodjenog?

Sigurna sam da na svetu ima mnogo slucajnih zamena beba u porodilistima, pa ipak roditelji vole te bebe, a sumnjam da ih vole samo jer su njihov genetski kod.

Koji je razlog da bi radije usvojila?

Dok nisam prosla kroz trudnocu, rodila svoje dete, imala sam jako veliku zelju da to iskusim. Iako sam oduvek znala da ako ne uspem usvojicu.
Ali je usvajanje uvek bila second opcija.

prvo nemam uopste zelju za trudnocom radjanjem i imanje deteta...
e sad iz tog stanovista meni je mnogo privlacnije da i kad pomislim na imanje dece to bude usvojeno nesto....ne mogu da objasni sta i kako, prosto to mi je oduvek bilo privlacnije...mnogo je napustene dece i strasno je sve to tuzno, i mislim da bih se osecala bolje kad bih usvojila nego sebicno radjala svoje gene...ima nas 7 milijardi, mnogo je kume, nije moranje siriti gene
jednostvano ne mogu da objasnim ali tako osecam oduvek...ne umem recima to da objasnim odakle takvo razmsljanje i zelje

e sad naravno sve je to razmisljanje mozga koji nije pogodjen materinskim insektom, zato sam i napisala gore sta ce buducnost reci videcemo....ja ne mogu da tvrsim da me nikad nece spiciti zelja za radjanjem i za decom....
mozda se desi da me neke godine spici i pozelim bas da rodim a ne da usvojim, mi ne znamo sta donosi sutra
ja jedino mogu da se nadam da nece :lol:

- - - - - - - - - -

Kod mene nema dileme oko ljubavi.
Kao sto isto volim svoje dvoje, volela bih jos 5oro, bili genetski moji ili ne.
Kad ga uvece smestis u krevet, poljubis i zagrlis, nema tu mesta za sumnje, ono je tvoje.
Kada se budi i leze sa tobom, kada ti trazi hranu, utehu, paznju, kada te nasmeje i rasplace.
Kakve veze ima genetika sa osecajem ljubavi i neznosti koju pruzamo i dajemo?
Jeste prirodan cin radjanje svog deteta ali nakon toga zar nije lepo odgajati vec rodjenu decu na ovom svetu? Ako smatramo da imamo ljubavi za njih.

Verujem da je tesko za dete, da se prilagodi ako je malo vece, ali se nadam da se i to prezivi

zasto onda ne usvojis?
 
prvo nemam uopste zelju za trudnocom radjanjem i imanje deteta...
e sad iz tog stanovista meni je mnogo privlacnije da i kad pomislim na imanje dece to bude usvojeno nesto....ne mogu da objasni sta i kako, prosto to mi je oduvek bilo privlacnije...mnogo je napustene dece i strasno je sve to tuzno, i mislim da bih se osecala bolje kad bih usvojila nego sebicno radjala svoje gene...ima nas 7 milijardi, mnogo je kume, nije moranje siriti gene
jednostvano ne mogu da objasnim ali tako osecam oduvek...ne umem recima to da objasnim odakle takvo razmsljanje i zelje

e sad naravno sve je to razmisljanje mozga koji nije pogodjen materinskim insektom, zato sam i napisala gore sta ce buducnost reci videcemo....ja ne mogu da tvrsim da me nikad nece spiciti zelja za radjanjem i za decom....
mozda se desi da me neke godine spici i pozelim bas da rodim a ne da usvojim, mi ne znamo sta donosi sutra
ja jedino mogu da se nadam da nece :lol:

- - - - - - - - - -



zasto onda ne usvojis?

Zasto se nadas? Roditeljstvo nije uopste strasno.
Razumem da nemas emocije i naklonost prema deci trenutno ali ljubav koju mozes da osetis odgojom deteta je zaista nesto fascinantno. Tesko se moze uporediti sa bilo kojim uspehoom i satisfakcijom u zivotu.
 
PS. Ja bih. Ali mm ne zeli ni da prica o tome. Dok nismo imali decu bio je za. Ako ne uspemo da ih imamo da usvojimo. Sada se samo nasmeje kad to pomenem. A ja zaista mislim da bi takav cin svima doneo dobro. Prvo detetu, koje bi umesto u domu odrastalo u porodici, sa roditeljima bracom sestrama, nama koji bi imali jos jednu ljubav vise, deci koje sto vise to bolje.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Не бих усвојила дете чак и да немам своје јер мислим да то није природно одгајање детета ако нема наследних особина, али бих пристала да одгојим туђе дете које нема родитеље, али само као хранитељ тј. да дете зна да му нисам мама и да тиме не упадам у компликације саопштавања детету да је усвојено (не бих пристала ако има родитеље ма какви да су разлози њиховог небављења дететом јер мислим да се не бих снашла у одгајању детета које потиче од проблематичних родитеља - сваког родитеља који не одгаја своје дете капирам као проблематичног ма шта да је њихов разлог или повод за остављање детета).
Не знам како је питање порекла усвојеног детета дефинисано у законима, али сматрам да свака особа мора кад год је то могуће да сазна своје порекло јер ако га не зна, онда та особа не може знати ко јој је рођак, а ко не. Ако се не знају рођаци, постоји могућност да се неко сретне са рођаком, уда, ожени рођаком. Таква вероватноћа није велика, али свакако је ризик који је боље спречити.
Moram da se osvrnem na ovo sto si napisala oko dece koja nemaju roditelje i dedlce koju su roditelji napustili, ali su zivi i vrlo cesto cak znaju da se javljaju toj deci ali iz nekog razloga se ne brinu o njima.
Slusala sam nedavno komentar o jednom detetu koje podizu baba i deda. Tata ne zivi sa njima, narkoman je. Majka je prostitutka, negde u inostranstvu. Baba i deda se zaista trude, dete ima svog psihologa. U skoli je imao vrlo lose ocene, kad je krenuo, od tada jedan psiholog radi sa njim. Dete pomera majka koja se s vremena na vreme javi, nazove ga jednom u dva meseca i ono padne, otac kojeg verujem srece u gradu onako nadrogiranog. Elem, komantar deteta je bio:"Najsrecniji sam bio dok sam bio kod mame u stomaku." Dete ne oseca srecu. Psiholog i okolina ga taman podignu majka koja dodje dva puta godisnje na par dana ga srusi. Srusi mu ceo svet.
Komentar bejase da li bi bilo zdravije za dete da su roditelji mrtvi?
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top