Da li biste prihvatili...

Cicak, to pitaj mladju populaciju, one koji se upustaju u odnose sa partnerima kojima su deca mala :) Kod nas iz doba Jure i deca su vec velika ili potpuno odrasla i ugao gledanja je drugaciji tj lakse je postupati u takvoj situaciji nego u onoj gde se zasniva nova zajednica, a deted/eca su jos mala i treba im neprestana briga i paznja-kako roditelja, tako i roditeljevog novog zivotnog saputnika.
Sa moje tacke gledista, nicija deca nikada nisu bila problem, ali moje dete jeste-meni, ne tim drugim ljudima. NIsam je ni dovodila u situacije u kojima bi taj novi partner uopste mogao da je prihvati tj ja kao zena i ja kao majka bile su dve osobe, potpuno odvojenih zivota.
Kada je krenula u srednju skolu i malo sazrela, tada sam se i ja opustila i sve se slozilo kako treba. Voljena je sa svih strana-i od strane roditelja i od strane nasih emotivnih partnera.
U sustini ti nista pametno ne napisah, ali posto si otvorila 14 tema, slutim da ce biti bolje, samo malo da se opustim :malav:
 
Kako to sad "voljeno i od roditelja i nas, emotivnih partnera" yebaiga onda ako se tu zna čije to dete zapravo...al, smoren sam nešto, tako da ovaj post moj nije moj, tojest, nisam ja roditelj mog posta, možda je moj emo partner....inače, podržavam i sfe...
 
naravno da se zna cija su deca, necemo da se pravimo da se ne zna. vazno je da su odnosi izgradjeni i da ima ljubavi i postovanja i sve to cega treba da ima.
opet kazem-nisam najbolji sagovornik na temu, posto sam svoje dete drzala potpuno izvan granica mog privatnog zivota sve do njene 16.godine.

...do 16te godine !?

... ne znam da li je i to dobro ?
 
...do 16te godine !?

... ne znam da li je i to dobro ?
ne umem na ovo da ti odgovorim, ne znam da li je to univerzalno dobro.
verovatno nije.
u mom slucaju tj u slucaju moje cerke, ispostavilo se kao dobro resenje.
u okolini imam i druge primere, na zalost prilicno neslavne, tako da je, kao i za skoro svaku situaciju u zivotu, licna procena i poznavanje karaktera deteta odlucujuce.
 
Cicak, to pitaj mladju populaciju, one koji se upustaju u odnose sa partnerima kojima su deca mala :) Kod nas iz doba Jure i deca su vec velika ili potpuno odrasla i ugao gledanja je drugaciji tj lakse je postupati u takvoj situaciji nego u onoj gde se zasniva nova zajednica, a deted/eca su jos mala i treba im neprestana briga i paznja-kako roditelja, tako i roditeljevog novog zivotnog saputnika.
Sa moje tacke gledista, nicija deca nikada nisu bila problem, ali moje dete jeste-meni, ne tim drugim ljudima. NIsam je ni dovodila u situacije u kojima bi taj novi partner uopste mogao da je prihvati tj ja kao zena i ja kao majka bile su dve osobe, potpuno odvojenih zivota.
Kada je krenula u srednju skolu i malo sazrela, tada sam se i ja opustila i sve se slozilo kako treba. Voljena je sa svih strana-i od strane roditelja i od strane nasih emotivnih partnera.
U sustini ti nista pametno ne napisah, ali posto si otvorila 14 tema, slutim da ce biti bolje, samo malo da se opustim :malav:
Odgovorila si
Hvala ti

Ps. Slazemo se u stavovima
Ja bih postupila isto u tvojoj situaciji, odvojila privatni zivot (partnera) od porodicnog(dece).
 
...dete vaseg partnera?
Da li biste dali sansu osobi koja ima dete da se upusti u vezu sa vama?
Da li bi bili spremni da to dete odgajate ceo zivot?
Jao bre Čiki ako se od svih slobodnih samih lepih visokih zgodnih pametnih muškaraca na svetu zaljubiš u taticu sa decama,
onda ti ništa drugo ne preostaje nego da se zaljubiš i u njegovu decu.
Samo neka lete srdca na sve strane
 
Žene...

preopterećene .... u mozgu !

Muškarcima je prirodno i lakše da prihvate decu u novom braku.

pojma nemate
u kom smislu nemamo pojma? i kako smo tacno preopterecene?
mislim, da li je pravilo da moras da se UDAS, ako si razvedena, sa malim detetom ili ipak moze da se progleda kroz prste i neka lepa veza? ili mozda nismo ni zelele da imamo ozbiljne veze?
potpuno iskreno mogu da kazem da se ama bas nicega nisam odricala zbog cerke niti se smatram nekom moralnom gromadom, niti imam zal da sam mozda propustila coveka svog zivota dok sam bila samo keva...
 
Ja ne umem da odgovaram na hipotetičke situacije, tj. ne mogu da predvidim svoje reakcije.
Pogotovo što su svi odnosi različiti.
Mislim da kada bih se razvela, ne bih se ponovo udavala, a samim tim nema koga ni da prihvatam.
U ovom trenutku i iz ove perspektive, jedva čekam da se moja deca osamostale pa da ne moram više da brinem o nikome. Da pustim mozak na pašu i živim od danas do sutra.
 
ali zaista nije važno da li deca i neko ko brine o njima nose istu krvnu grupu
Нема ту одвајања ...

Узимаш и некретнину и хипотеку ...:mrgreen:

Tu je žena nekretnina deca su hipoteka a ti plaćaš samo kamate za nečije pogrešne korake ...
ozbiljna je tema jer
ko prihvati nečiju decu mora da bude i nežan i blag i pravičan i strog
a neko ko nije ćale ili keva uvek ima štopericu kada treba da kazni ili viče na decu koju nije sam stvorio
to frustrira na duže staze iako nije važno da li deca i neko ko brine o njima nose istu krvnu grupu, važno je da kada prihvatiš možda čak i nesvesno takav život moraš da ostaneš dosledan do kraja.....
 

Back
Top