Da li bi smestili roditelje u starački dom?

Briga o roditelju nije period mesec dva, jer je star, pa se samo "malo nadgleda", nekad su bolesni jako i dugo.
Većina od nas odlazi na posao. Min 8 sati. Kako će neko jako bolestan kome treba nečija prisutnost, da bude sam 8 sati? U Srbiji ljudi nemaju astronomske plate da bi mogli da placaju nekog da adekvatno brine o starim ukućanima, a i to može da bude mač sa dve oštrice. O Domovima zaista postoje razne priče, u nekima stvarno jesu tretmani štićenika jezivi. (zato se ne bira najblizi nego najbolji dom , a penzija uglavnom podmiruje troškove.)
Ako postoji neko od ukućana ko može da se posveti starima, ili da se odradi dobra organizacija brige o njima, onda glasam, ne nikako dom, ali sve češći je slučaj da stari nisu s a m o stari, nego i jako bolesni. Šah mat, ne mogu sami, a niko toliko dugo ne može da ne radi da bi brinuo o njima, ako vec ima posao. Niko nije poslao nekog u dom samo zato sto je napunio odredjene godine. Uvek postoji neki razlog. A o extremima, koji su zlonamerni, ne govorim. Pričam o običnim, normalnim ljudima, nalik nama. Dokle god se može, stari su tu kod nas i oko nas. U suprotnom, se traži neki drugi izlaz...
Ima li neko predlog zamene za dom, postoji li neka alternativa? Mi za baku imamo jednu ideju bolju od doma, ali sve to zavisi od njenog zdravlja jednog dana, zasad je tu gde jeste, a ima vec 92 :)

A sto uopste pokusavas da objasnis zlonamernima i da se pravdas? Vecina nije bila u situaciji da ima godinama bolesne roditelje nepokretne ili dementne ili nesto slicno i jedini cilj im je da te spuste i povrede svojim postovima.
Ja dok sam radila u hotelu moje radno vreme je zvanicno bilo 8 sati, a moglo je da se produzi po potrebi, plus odlazak na posao i vracanje, plus druga smena, pa ostajanje i do posle 23 sata.... Posto je hotel imao bastu koja je radila kao klasican restoran i to sa velikim prometom, mi stvarno nismo mogli da predvidimo broj gostiju u basti. Ja u takvim uslovima ne bih mogla ni macku da gajim, a ne nekoga ko je bolestan.
Ne rade svi fiksno od 8 do 16 ili od 9 do 17, sa slobodnim vikendima. :roll:
 
Jedinac sam pa možda drugačije razmišljam. Mogao sam da odem van zemlje na deset puta veću platu ali tvog svojih nisam. Ne bi otišao ni da sam bio leba gladan.

I ja sam jedinica i upravo pisem iz perspektive jedinca, jer ako ti se roditelji razbole sav teret pada na tebe, a ja ne vidim mogucnost da neko ne radi nista mozda i 10 godina kako bi brinuo o bolesnom roditelju.
 
То је опција само ако имаш своју породицу и радне обавезе па ниси у могућности да се стараш о болесним родитељима. Наравно, питање је личности ко је спреман да се жртвује за њих више или мање. То јесте трауматично за обе стране, али шта ћеш ако ти живим нпр. у Београду а имаш шлогирану мајку или оца у Лесковцу. Нећеш оставити своју жену и децу и посао да би седео са њом у стану и мењао пелене и сто чуда. Некад је дом једино решење, мада га не желим никоме.
 

Back
Top