Da li bi smestili roditelje u starački dom?

Tako je moja keva mislila a evo je sad uziva u kuci sve joj nosim ni prstom da mrdne,osim pljuga naravno,al zato burazer koji bi nam crno ispod nokta uzo ni da pomisli da bi on to uradio,svojevremeno je pito kad ces da prodas dedovinu treba mu da zavrsi kucu,taj koji ima samo oce jos leba preko pogace,sva ta familija dosla kad je deda umro da pokupe sta valja,slepcine
 
Da li bi smestili roditelje u starački dom?


Ostarili roditelji, možda onemoćali, bolesni, treba im stalna njega.
Šta uraditi?
Organizovati se, žrtvovati vlastiti komoditet ili lepo smestiti u starački dom.
Dobar staracki dom sa dobrom organizacijom je mnogo bolje nego muciti i sebe i njih
Ja sam sve to prosla u zivotu i vise stvarno nemam zivaca za sve to da prolazim ponovo
Nega i briga su jedno, ako su starci pokretni, pa je lakse
Medjutim kad dodjes u fazu da im dajes injekcije, menjas pelene, kupas, to nije zivot, to je mucenje obe strane
Postoje fini privatni domovi i svako ko moze to da plati mnogo je bolje nego da muci sve oko sebe
Tamo imaju punu negu i sto je najvaznije drustvo svojih vrsnjaka, ljude sa kojima ce provoditi vreme mnogo kavlitetnije nego sto ga provedu u krevetu kuci gde se ne zna ko je vise isfrustriran dal oni dal deca koja ih cuvaju

Nezahvalna situacija za obe strane, svako tu strada na svoj nacin
Mislim da je na zapadu to mnogo bolje uredjeno sa tim domovima, nego sto je ovde....

Ne daj boze nikome da doceka da brise dupe, sprica i kupa sopstvenog roditelja, tuga.... nije zdravo nizakoga to
 
Odrasli su, mogu sami da odluče.
Na nama je da poštujemo njihovu odluku, toliko im dugujemo
Ovako i ja mislim
Ako njima nije bilo gadno da peru mene kao bebu,nije ni meni gadno njih kao starce.
Ne osudjujem ako neko zeli da ode u dom,ali uskratiti nekome poslednje dane u sopstvenoj kuci,ako vec imas uslove,to mi je tuzno
 
treba napomenuti da su domovi oko 300e mesecno cak i drzavni nisu mnogo jeftiniji tako da je to luksuz za mnoge.
Drzavni su 250- 300 a mkze biti i skuplje ako je u pitanju neko recimo totalno nepokretan....
Privatni sa losim uslovima su 300
Privatni dobri su oko 500

Na zalost je luksuz za mnoge ovde

Na zapadu imaju drugacije razvijenu svest i sami se pobrinu da obezbede te pare bas da ne bi se patili kuci i sa sobom vukli ukucane
Mislim da je sasvim ok razmisljati u tom smeru kad dosjes u neke godine da obezbedis sebi uslove za to, to nije nemoguce

Ps sto razgovaras sam sa sobom:lol:
 
Sve bih dala da mogu zlo strpati tamo
drag.gif


Ali gde da nadjem vecu platu
drag.gif
 
Da li bi smestili roditelje u starački dom?


Ostarili roditelji, možda onemoćali, bolesni, treba im stalna njega.
Šta uraditi?
Organizovati se, žrtvovati vlastiti komoditet ili lepo smestiti u starački dom.
За мене би дом био опција само ако је то изричита жеља родитеља. Не иду сви тамо из нужде и на силу. Али сам пре тип да бринемо једни о другима, ми, наши. Пре ћемо се поџапати али пре и опростити. Старији људи углавном тешко подносе промене. За мене би грехота била померати их из животног простора у који су себе уложили. Да не спомињем да је огромна разлика када ти неко учини нешто чистог срца, јер те осећа и када ти неко нешто одради, јер је плаћен за то. Ја немам пороблем да ономе ко је мој, или кога сам касније прихватила за свог урадим све, а дивим се онима који то могу и раде и за туђе.
 
Ova tema je jako, jako kompleksna.
Uglavnom ne bih, ali ipak u nekim slučajevima bih. Postoje slučajevi kada stari odu sa živcima, pa neće da koriste terapiju, neretko su nasilni, zastrašujući za unuke, nemogući za suživot.. Ne pričam o običnim, starim ljudima koji umeju da budu džangrizavi, pričam o izistinskim f-dijagnozama kad je nemoguće održati normalno funkcionisanje. Samo, uglavnom kad pomislimo na stare roditelje svi vidimo one koji su nas odgajali, samo stare i pomalo bespomoćne. I to je sjajno! Ali nije uvek sve tako sjajno...
 
U mom slucaju je dom za moju majku bio jedna jedina opcija, u to vreme sam morala da pocnem hemoterapije koje znaju svi nisu ni malo lake, a ona je bila da kazemo polupokretna i na momnte dementna. Na moju veliku zalost posle nepunih mesec dana je preminula ali ne zbog njihove nebrige, nego od tuge kada je shvatila od cega sam ja ustvari bolesna. Mnogo me to boli, i dan danas posle dve godine jako tesko se mirim sa tim, ali to je sto je, svakako je bar zadnje dane provea u suvom, toplom, cistom, sita. To je opet ono sto me malo smiri i utesi. Ako ne morate nemojte ih davati u dom, ako morate, tu nema mnogo razmisljanja, kad se nema izbora, to je bolje resenje svakako od toga da su sami, gladni, da im je hladno, i da ih nesto boli :(
 
U mom slucaju je dom za moju majku bio jedna jedina opcija, u to vreme sam morala da pocnem hemoterapije koje znaju svi nisu ni malo lake, a ona je bila da kazemo polupokretna i na momnte dementna. Na moju veliku zalost posle nepunih mesec dana je preminula ali ne zbog njihove nebrige, nego od tuge kada je shvatila od cega sam ja ustvari bolesna. Mnogo me to boli, i dan danas posle dve godine jako tesko se mirim sa tim, ali to je sto je, svakako je bar zadnje dane provea u suvom, toplom, cistom, sita. To je opet ono sto me malo smiri i utesi. Ako ne morate nemojte ih davati u dom, ako morate, tu nema mnogo razmisljanja, kad se nema izbora, to je bolje resenje svakako od toga da su sami, gladni, da im je hladno, i da ih nesto boli :(
Moj pok.otac je govorio ukoliko bude umro pre moje majke, otići će sam u starački dom.Nije želeo da bude nikome na teretu.Ja i burazer smo bili daleko. Uglavnom, to se nije desilo. Teško se razoleo i moja majka se uglavnom stvarala o njemu sve do smrti.Ali na kraju, mislim da je ipak umro onako kako je stvarno i želeo.Pored moje majke.
Ne verujem da bi u domu bio srećniji.
 

Back
Top