Ćutanje i laž

Viktor Igo: "Nije lako ćutati kada je ćutanje laž."

- Kukavički je ćutanjem skrivati istinu i postati saučesnik u laži.

-------------

- Potrebna je odvažnost da se izadje iz zone sigurnosti i udobnosti. Naročito kada se iznosi mišljenje protivno popularnom i većinskom, jer se izlaže podsmehu, nerazumevanju, neverici i nekoj vrsti odbacivanja i osude.

I pored toga, takav rizik je koristan ukoliko pokrene konstruktivnu diskusiju. To je efikasan način da se uči i proširi razumevanje novim infomacijama, drugačijim perspektivama, pitanjima i primedbama koje podstaknu na dublje razmišljanje. Pri tome je neophodno izostaviti sujetu, želju za dokazivanjem i ne biti ograničen vlastitim shvatanjem, već saslušati validne argumente i drugačije stavove.

Andrew Huberman, neuronaučnik, je rakao: "Um je najmoćnije oruđe koje imamo za stvaranje života kakav želimo."

Nažalost danas se sve čini da se on umrtvi. Mišljenje je predstavljeno kao prepreka na putu osvešćivanja i napretka. Ljudi se navikavaju da postaju pasivni i da nepromišljeno, nekritički prihvataju informacije. Kroz to dobijaju lažno uverenje da konačno znaju istinu. To mnogima imponuje, pa je lepše i lakše ostati u iluziji znanja nego ulagati trud da se ide dalje.

Ustanovljeno je da stalno slušanje i praćenja samo jednog ili jednostranog shvatanja sveta i života dovodi do promena na mozgu, a time i zatvaranju uma, gubitka njegove fleksibilnosti i fenomena poznatog kao confirmation bias. S pravom se kaže: "Use it or lose it."

Naravno, potreban je zdrav balans. Mozak i um imaju tempo rada. Preterana, kao i nedovoljna aktivnost je podjednako štetna i negativno se odrazi na kognitivne sposobnosti.
 
Viktor Igo: "Nije lako ćutati kada je ćutanje laž."

- Kukavički je ćutanjem skrivati istinu i postati saučesnik u laži.

-------------

- Potrebna je odvažnost da se izadje iz zone sigurnosti i udobnosti. Naročito kada se iznosi mišljenje protivno popularnom i većinskom, jer se izlaže podsmehu, nerazumevanju, neverici i nekoj vrsti odbacivanja i osude.

I pored toga, takav rizik je koristan ukoliko pokrene konstruktivnu diskusiju. To je efikasan način da se uči i proširi razumevanje novim infomacijama, drugačijim perspektivama, pitanjima i primedbama koje podstaknu na dublje razmišljanje. Pri tome je neophodno izostaviti sujetu, želju za dokazivanjem i ne biti ograničen vlastitim shvatanjem, već saslušati validne argumente i drugačije stavove.

Andrew Huberman, neuronaučnik, je rakao: "Um je najmoćnije oruđe koje imamo za stvaranje života kakav želimo."

Nažalost danas se sve čini da se on umrtvi. Mišljenje je predstavljeno kao prepreka na putu osvešćivanja i napretka. Ljudi se navikavaju da postaju pasivni i da nepromišljeno, nekritički prihvataju informacije. Kroz to dobijaju lažno uverenje da konačno znaju istinu. To mnogima imponuje, pa je lepše i lakše ostati u iluziji znanja nego ulagati trud da se ide dalje.

Ustanovljeno je da stalno slušanje i praćenja samo jednog ili jednostranog shvatanja sveta i života dovodi do promena na mozgu, a time i zatvaranju uma, gubitka njegove fleksibilnosti i fenomena poznatog kao confirmation bias. S pravom se kaže: "Use it or lose it."

Naravno, potreban je zdrav balans. Mozak i um imaju tempo rada. Preterana, kao i nedovoljna aktivnost je podjednako štetna i negativno se odrazi na kognitivne sposobnosti.
E vidis ameri su uveli 5. amandman i brane se cutanjem.Znaci zna se da akzu,ali ih taj amandman stiti.Gde je tu pravda.
 
Dok se um ljudi umrtvljuje i opija vanvremenskim životom u Sada zemaljski moćnici i te kako misle na budućnost i planiraju unapred. Dosta toga se polako i postepeno uvodi. Sa zbunjenim i zanesnim ljudima, koji sve manje koriste zdrav razum, logiku i kritičko mišljenje, se lakše manipuliše i upravlja.

Time ne nastojim reći da u našoj svesti ne postoji neuništiva, duhovna suština. Medjutim, ona je bezgranična i ne može se nikada u potpunosti znati, već se uvek delimično otkriva i realizuje kroz um i misli. S razlogom ih imamo. Samo je pitanje da li smo pravilno shvatili njihovu funkciju i kako ih koristimo?
 
Poslednja izmena:
,,,kada iznosilac " istine" chvrsto veruje da vadi istinu na videlo dana,,, saznanjem iz ne tako validnih izvora,,,a ta "istina" i nije neka istina,,,
,,,shta u tom sluchaju,,,shta sa tom "istinom",,,shta sa tim iznosiocem,,,
,,,ustvari,, pitanje se svodi na to,,,shta sa tim stanjem uma i psihe tog iznosioca,,,
 
Dok se um ljudi umrtvljuje i opija nebeskim životom zemaljski moćnici i te kako misle i planiraju unapred. Dosta toga se polako i postepeno uvodi. Sa zbunjenim i zanesnim ljudima, koji sve manje koriste zdrav razum, logiku i kritičko mišljenje, se lakše manipuliše i upravlja.

Time ne nastojim reći da u našoj svesti ne postoji neuništiva, duhovna suština. Medjutim, ona je bezgranična i ne može se nikada u potpunosti znati, već se uvek delimično otkriva i realizuje kroz um i misli. S razlogom ih imamo. Samo je pitanje da li smo pravilno shvatili njihovu funkciju i kako ih koristimo?
Nazalost,sve je manje ljudi koji shvataju smisao postekog zivota.
 
Kao prvo, treba se zapitati šta je potrebno za nastanak i postojanje istine? Odgovor je subjektivno-objektivni odnos. Zatim, šta se podrazumeva pod istinom? Solidnost i postojanost uprkos stalnim promenama. Takodje i zajednička osnova i polazište koje subjektivnostima pruža mogućnost sporazuma.

Šta je ta osnova? Činjenice iz objektivnog sveta. U fizičkom svetu je sve odredjeno i uredjeno uzročno posledičnim zakonitostima. Takva regulacija i red omogućava razvoj nauke i predvidljivost fizičkih promena. Na primer, kada vodena para dolazi u kontakt s hladnim vazduhom pretvara se u tečnost. Dogadjaji u fizičkom svetu postaju istine/činjenice ili nešto što se ne može promeniti. Voz je kasnio 30 min. Desanka Maksimović je bila srpska pesnikinja, pisac i prevodilac. Rodjena 16/05/1898, a umrla 11/02/1993.

Za razliku od spoljašnjeg, objektivnog sveta unutrašnji, subjektivni je fleksibilan. Mada se činjenice ne mogu poreći mogu se drugačije interpretirati usled različitog stava, uzrasta, mentalnog i psihičkog stanja. Kvalitet interpretacije zavisi od sposobnosti subjekta da skladno integriše spoljašnji i unutrašnji svet, odnosno da ne ode u preterani subjektivizam, već da se i pored uzleta mašte oslanja na činjenice. Raskorak i nedoslednost izmedju teorije i prakse ukazuje na pogrešnu teoriju i mišljenje.

Ovde je sve individualno i razdvojeno. To je jedini način da dodje do aktivnosti/interakcije i razvoja. Medjutim, pored vidljivog, materijalno-energetskog sveta postoji viša, nevidljiva, duhovna sfera svesti. Ona je neuništiva, jedinstvena suština života i fizičkog univerzuma. Zato ljudi imaju ideju boga ili Jednog, moćnog izvora iz kojeg sve nastaje i kojem se sve vraća. Bog je apsolutni smisao/istina s unikatnom karakteristikom samorazvoja i samoobnavljanja kroz Trojstvo ili dušu/osećanje, ideju/misao i duh/razum.

Da pojavne razlike i razjedinjenost u fizičkom svetu proizilaze iz inteligentnog, nematerijalnog jedinstva vidi se po tome što je sve u neposrednoj i posrednoj vezi. Jung je to, na izvestan način, potvrdio otkrićem kolektivno nesvesnog. Iako imamo individualno shvatanje povezani smo istom duhovnom suštinom preko nadsvesnog, konstruktivnog, kreativnog potencijala. U njemu je naše istinsko Sopstvo. Realizujemo ga kroz um, ego i misli. Sopstvo/Jastvo se naziva i više ja.

Svako se radja nekom sklonošću. Otuda i različita interesovanja za muziku, poeziju, slikarstvo, matematiku, fiziku, tehnologiju itd. Kada je sklonost toliko izražena i moćna da joj se ne može odoleti, već joj se u potpunosti posveti govori se o talentu i genijalnosti. Dobar primer je Nikola Tesla.

Umetnik ima sposobnost da stupi u kontakt svojim kreativnim potencijalom. Ne polazi od činjenica i objektivnog sveta već ponire u dubinu svoje psihe i unutrašnjeg života. Što više prodre u taj potencijal stvori vrednije umetničko delo. Njime uspe preneti, konkretizovati, objektizovati unutrašnju duhovnu lepotu/estetiku, sklad i smisao tako da je i drugi mogu shvatiti i prepoznati.

Verujem da sklonosti i talenti nisu slučajni. Svako ima neku misiju koju mora ispuniti dok je ovde. Poznanstvima, susretima i kontaktima ponekad podmirujemo karmu, a nekad se inspirišemo, učimo i stičemo lekcije. Postoje velike razlike u razvoju i osvešćenosti ljudi. Razlog tome je što u našoj svesti, pored nadsvesnog potencijala, deluje i podsvesni, destruktivni, telesni nagon lišen moralnosti. Gnosticizam ga objašnjava demijurgom. Naziva se i unutrašnjim demonima. U podsvesnom se, takodje, akumuliraju i traume i nerasčišćeni konflikti stečeni interakcijom s okolinom.

Stvaralaštvo ne proizilazi uvek iz duhovnog sklada, već i bola kao unutrašnje istine. Tada predstavlja katarzu s posebnim značenjem za ljude sa sličnim doživljajem i iskustvom. Medjutim, kada je ego dezintegralan i pod vlašću destruktivnih nagona ne stvara umetnost. Iz konfuznog, nemoralnog unutrašnjeg haosa nastaju neukusna dela. Njima se ne uzdiže duh i humanost, već se degradira perverzijom, izopačenošću, okrutnošću i nasiljem. Umetnost oplemenjava budjenjem ljubavi, empatije i najsuptilnijih, prefinjenih osećanja iz duše.

Dakle, umetnik je fleksibilan. Ne pridržava se uvek činjenica pošto iznosi unutrašnju istinu. Naučnik i filozof ih ne može ignorisati ako traga za objektivnom istinom i pored toga što do nje stiže kroz unutrašnji, kreativni potencijal ili intuiciju. Isto se odnosi i na svakodnevno rasudjivanje.
 

Back
Top