
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
ĆUTANJA
Odlazi .....i .....
šta je rekao
ništa
ostavljam otvorena vrata,
mogućnost da odluči
ja sam odlučila
prihvatam sve što on reši
samo treba da pročita
i zna gde treba da pročita
na radnom stolu su
samo ako hoće
a verovatno neće
oči bi iskopale te šanse svakome
ali ne i njemu....
nikako ne njemu....
niti ih vidi
niti hoće da ih vidi
Ćuti on.....ćutim ja
dva ćutologa....
ej živote skote.....
al’ moj si idiote.
PS Interesantno je kako nalazimo opravdanje za sopstvena ćutanja kada nam se stavovi razilaze....za tudja ne.

