CRveNA SOBA (zabranjen ulaz)

[divlja u srcu]

Pojavio se carobnjak, prijatelj u pravom casu,
Prijatelj u casu podnevnom - ne, ne pitajte me ko je on...

Bilo je podne, kad je Jedan postalo Dva...

 

[majcheki]

ROPSTVO

Žena sam…

Moja ispovjest prastara i tužna

drhtala je neizgovorena

pred nepomičnom savješću planina.

Ostanite bezazleni

dok pjevam ovu himnu istinitu

o robinji i ženi i orlu

koji je uzletio u modrine.

Ljubila sam najljepše mladiće

u ovoj dolini i u svim dolinama

kojima protiču nečujne rijeke bezbrižnosti.

Da znate kako sam ih ljubila

vi bi plakali. Da znate kako sam bdjela uz njih

vi nikad ne bi spavali spokojno

pokraj žene ili pokraj šume

ni pokraj ognja skitnica.

Ljubila sam ih kao istrazivač predio neznani

u koji se zaputi, ni od koga praćen.

Nema močvare koju ne pregazih

ni stabla pred kojim ne klonuh

ni brda put kojeg ne dizah oči

tražeći spas.

Ljubav je bila jača od mene.

Moje tijelo je strepilo.

Dodirujući sreću, cestu otkritu

koja izmiče u nedogled.

O, vi koji trošite suze

za svaki rastanak, za svaki cvijet

za svaki krug koji nestaje na vodi,

vi, koje bedra svoja čuvate za najveću bol

i ostajete ponižene pred sudbinom;

Pomozite mi da izreknem ništavilo našeg sjaja

prašinu ljepote koja nas zasipa.

Breme ljubavi pod kojim smo se slomile

noseći ga predano, kao da nosimo neotklonivi plod

svoje crne utrobe. Kao da nosimo

zapaljenu buktinju života.

Ja nisam ništa mudrija od vas.

Moj put isti je kao put vodonoše

koji ne može izbjeći strminu izvora

i počinkom ne umanjuje jaram svoj.

Gledajte moja ramena.

Ožiljci na njima isti su kao i vaši.

I bore oko mojih usana

gorke su od godina strpljenja

i od pelina šutnje.

Ne zatvarajte prozore,djevojke !

Ovo je i vaš glas, ovaj glas

preplašene noći što je prezrela

svoje ropstvo, i hoće da postane orao.

Izađite na ulice, i vidjet ćete

kako klečim na svakom pragu

na kojem je klečala Žena.

Nijedna od vas nije bila

tako pokorna kao ja.

I nijedna od vas nije tako prkosno

i gnjevno uspravila svoje lice,

i pogledala nad vrhove smreka

gdje su orlovi

i gdje je Ljubav.

O, šta je meni da izgubim jedno krilo, jednu zjenu,

šta mi je da pregorim nekoliko proljeća

nekoliko izvora, i žetve najljepše

koje se neće vratiti nikada !

Šta je meni da prebolim travu

svog djetinjstva i grad svoje mladosti.

Bila sam odana miru ljubavi.

I plakala sam kada bi vjetar

zatresao njene krošnje u nevrijeme.

Ljubav je bila jača od mene,

A muškarac je bio hram

s pročeljem zlatnim od mojih sanja

na stupovima moje smjernosti.

Dok je spavao, na prstima sam silazila

pred prag, i legla na kamen

pokrivši se mokrim zvjezdama.

A kad je ustajao, žalila sam njegove ruke

jednako umorne kad stišću hlj**

i kad noše oružje i stjegove.

Govorila sam da moju mladost

još nije dodirnula noć.

I skrivah suze da bi mi vjerovao.

I kad su prepoznali u mojim očima osmijeh

kojim žena sebe dariva zauvijek

onome s kim će podijeliti tajnu,

oni su odvrnuli svoje lice od mene

i gledali su nekuda u daljinu

ljubomorni na slobodu

visoko raskriljenih ptica,

što su odabrale pustoću vidika

i odrekle se ljupke doline

koje se oni nisu mogli odreći.

I grlili su me odsutno

i mrzovoljno. I svlačili me

kao krivca, ne kao ženu.

I te noge su me gazile,

te ruke su me bičevale,

ta usta narugala su se cjelovima.

Ali ja sam se smiješila i dalje

postojano i bezazleno.

Ja sam ih ljubila.

Govorila sam da su dobri i mudri

i skrivala suze, da bi mi vjerovali.

Zatim su me milovali

kao što kraljevi miluju robinju najdražu.

A ja sam u njihovim rukama osjećala

usplamtjeli žar bića. I u njihovu glasu

zavijanje vukova u divljini.

Tako mi mladosti moje, evo, imam svjedoke,

prah ove ceste i ovaj zdenac

kome zazvah vodu duboku.

Kad ih pogledah, to bjehu vukovi.

To bješe zaista divljina i noć,

a ja tek plijen, pred pećinu domamljen

u brlog pohotnika, pred noge osvajača.

A oni su i dalje gledali spokojno

u neku zlatnu mrlju neba, koja se dizala uvis,

i za koju mislim da bijaše orao

što je kružio nad dolinama.

I kad su već sasvim vjerovali

u moju blizinu i moju postojanost,

ja sam pogledala onamo kud su gledali oni

u daljine modre i raskopane, u visine

put kojih se vinuše najsmjeliji.

I poželjeh da sam ja ta zlatna ptica,

raskriljeni orao nasred neba.

Tada stadoh da se smijem.

Otvarala sam vrata široka i smijala se, smijala

mimo trave i plastova pšenice,

do crne vjetrometne zemlje

kojom su mi snagu opasali.

I smijeh moj se budio u zoru

i prosipao do prvih zvijezda.

A onda sam zaspala umorna

kao od hoda kroz planinu.

Čudila sam se tom putniku podmuklom

koji je zaustavio konja

pod ovim brdom, na ovom pjesku.

I traži noćište na pragu žene.

I želi da mu pjevam uspavanku

ja, koja ću prezreti nježnost

da bih dosegla svoju istinu.

Ja, koja svoju sutrašnju čežnju

već čitam u lijetu ptice izgubljene.

I odvrnula sam svoje lice

da želju na njegovu licu ne vidim.

I prestala se smijati.

I krišom plačući odoh. Odoh posve sigurno.

Odoh na put žalosni da budem pjevač lutanja.

Ja više ne tražim. I ne vjerujem…

Ne vjerujem u vrlinu gospodara.

Pamtim kako ruke bičevi postaju,

i kako je zagrljaj muškarca strašan

kada se odmaraju osvajači

i kad se u njihovu zahvalnu glasu

opet čuje zavijanje vukova.

Zato, mladići iz moje doline,

ne vjerujte mi kad ležim pored vas u travi

krotka i pokorna kao srna.

Ni kad vas napajam i tetošim,

ni kada ištem vašu vjernost

u zamjenu za proljetni oblak u visini,

za oluje mog promjenljivog srca.

Jer, jao onom ko mi povjeruje

i ko dovede svoje stado

pred moj šator, da ga othranim!

Ja ću ga napustiti

u čas kad tama obavija polja.

Uspravit ću svoje lice

i stresti cvijeće kojim ste me okitili.

I drhtat ću, jer je stablo u daljini

velišanstveno, a vaša ljubav ništavna.

I vaši ognjevi pred ognjem zore

kržljavi i turobni.

Idite svojim putem, zaljubljeni!

Moja svirka nije za vaše uho!

Ljubav je bila jača od mene.

Ali pjesma postade orao

i napušta svoju dolinu.

Put modrih gora lete orlovi

i ne okreću se.

To je ispovjest žene i robinje.

Himna ponižene ljubavi.

To je pjesma o mojoj istini

što je istina ostavljenih…

 

[divlja u srcu]

Desavalo se povremeno, da se pretvorim u pravo cudoviste razjapljenih vilica. Kao kit koji otvori usta da guta i skuplja sve sto mu se nadje na putu. Da se nahrani. Ispuni crnu rupu. Zasiti metafizicku glad. Cudoviste je bilo svesno da je to nemoguce i onda me je telesno iscrpljivalo, iznova i iznova trazeci jos i jos culnih nadrazaja. Sve do potpune malaksalosti i moje predaje. Onda bi me napustilo i ja sam ponovo imala svoj mir.

 

[divlja u srcu]

Voda ce probiti svoj put, cak i kroz stenu. I kad je zarobljena, pronaci ce ga.
Voda je mocna. Moze sprati zemlju, ugasiti vatru i cak unistiti zeljezo.

 

[divlja-u-srcu]

Odlucim da za ovu recenicu napisem nesto o Dzeku Trboseku i njegovoj zlocinackoj sklonosti da iskoci iz mraka i raspori nepoznatu zenu nozem. Zasto raspori, to ni ja kao pisac ne znam, samo pretpostavljam da je uzrok ove traume, zbog usredsredjenosti na stomak, mozda mamina prebacena trudnoca. Padnu mi na pamet jos neke ubice zena, isfrustrirani handzar- muskarci koji silinu svoje muske prirode ne mogu da pokazu drugacije nego seku zene nozevima. Po ovome ispada da svaki seksualni manijak masta da bude Milos Obilic, ali nijedna zena sigurno ne masta da bude Murat. Doktor Frojd je u pravu. Sunce uvek zaklanja crni oblak preteceg falusa iz kojeg sikcu munje, padaju sneg i kisa. Sve je falus. Odzaci su falus. Soliteri su falus. Covekovo dostojanstvo je falus. Falus je cak i ono malo savesti sto nam poput kurcolikog prstica mrda pred ocima.

Raspisujem se tako i dobro mi ide, kad odjednom, presecem se i stanem: Sta ce na ovo da kaze knjizevni kriticar? Sta je tebi, zeno, jesi li poludela? Znas li ti sta je uopste zensko pismo? Pisi nezno i saosecajno, sta su te spopale tolike genitalije i sta sa njima nameravas? Malo malo pa bezobrazna rec. I to od jedne zene. Nije lepo, veruj mi. Srpski kriticari nisu sisali vesla pa da tolerisu pisca kocijasa koji se izivljava nad citaocem. Ako hoces vec nesto pametno da kazes, a ti biraj reci i opisuj od struka na gore. Polne organe ostavi na miru, s tim srpska kritika nece da ima nikakve veze.

 

[divlja u srcu]

BLUE VELVET

She wore blue velvet
Bluer than velvet was the night
Softer than satin was the light
From the stars
She wore blue velvet
Bluer than velvet were her eyes
Warmer than May her tender sighs
Love was ours


Ours a love I held tightly
Feeling the rapture grow
Like a flame burning brightly
But when she left, gone was the glow of

Blue velvet
But in my heart there'll always be
Precious and warm, a memory
Through the years
And I still can see blue velvet
Through my tears

She wore blue velvet
But in my heart there'll always be
Precious and warm, a memory
Through the years
And I still can see blue velvet
Through my tears

 

[divlja u srcu]

Volim ga i ne mogu sa njim da razgovaram, uhodim ga da ga ne bih srela.

Volela sam mladica koji je i mene voleo, ali morala sam da ga ostavim.

Zasto?

Ne znam. Bilo je to kao da je okruzen oruznicima koji su koplja drzali napolje uperena. I kad bih mu se priblizila, naletela bih na skoljke, bivala ranjena i morala sam da uzmaknem. Mnogo sam stradavala.
Da li je za to mladic bio imalo kriv?
Ne verujem, ili sam cak sigurna da nije. Poredjenje od malocas nije bilo potpuno, posto sam i ja bila okruzena oruznicima koji su koplja drzali okrenuta unutra, naime prema meni. Kad god bih se primakla mladicu, naletela bih najpre na koplja svojih oruzanika i vec tu je moje napredovanje bilo zaustavljeno. Mozda do njegovih oruznika nikada nisam ni dospela, pa ako bi trebalo da sam i doprla, onda to vec krvareci od svojih kopalja i bez svesti.
Da li je mladic ostao sam?
Ne, neko drugi je prodro do njega, lako i nicim sprecavano.
Iscrpljena sopstvenim nastojanjima, gledala sam na to onako ravnodusno kao da sam vazduh kroz koji su njihova lica nalegla jedno na drugo u prvom poljupcu.

 

[AntunTun]

Back and forth, I sway with the wind
Resolution slips away again
Right through my fingers, back into my heart
Where it's out of reach and it's in the dark
Sometimes I think I'm blind
Or I may be just paralyzed
Because the plot thickens every day
And the pieces of my puzzle keep crumblin' away
But I know, there's a picture beneath
Indecision clouds my vision
No one listens...
Because I'm somewhere in between
My love and my agony
You see, I'm somewhere in between
My life is falling to pieces
Somebody put me together
Layin' face down on the ground
My fingers in my ears to block the sound
My eyes shut tight to avoid the sight
Anticipating the end, losing the will to fight
Droplets of "yes" and "no"
In an ocean of "maybe"
From the bottom, it looks like a steep incline
From the top, another downhill slope of mine
But I know, the equilibrium's there
Indecision clouds my vision
No one listens
Because I'm somewhere in between
My love and my agony
You see, I'm somewhere in between
My life is falling to pieces
Somebody put me together

 

[divlja u srcu]

Ti si dobar, kao dobar dan.

Vidim te! :razz:

 

[nocna mora]

Nothing in the world has ever been accomplished without PASSION.

E ovo mi se SVIDJA!!!!!!!!!!!!!!

 

[max011]

Svaka je soba moje boje, ceo je svet obojen u crveno......Po cemu je ova soba tako specificna?

 

[AntunTun]

Danas nisam sasim svoj
Sad se bojim svakoga
Svak' hoce nesto da mi da
Na ulici u prolazu
Da mi pruzi utehu

Za tebe danas nisam tu
Vise nigde nema me
Mozda bolje je da znas
Vise nije tvoja stvar
Da palis moje pozare

Kad se sutra probudim
I novo jutro udahnem
Znacu da je taj dan
Za mene sasvim poseban

 

[divlja]

 

[divlja]

They call me The Wild Rose
But my name was Elisa Day
Why they call me it I do not know
For my name was Elisa Day

From the first day I saw her I knew she was the one
As she stared in my eyes and smiled
For her lips were the colour of the roses
They grew down the river, all bloody and wild

When he knocked on my door and entered the room
My trembling subsided in his sure embrace
He would be my first man, and with a careful hand
He wiped the tears that ran down my face

On the second day I brought her a flower
She was more beautiful than any woman I'd seen
I said, 'Do you know where the wild roses grow
So sweet and scarlet and free?'

On the second day he came with a single rose
Said: 'Will you give me your loss and your sorrow?'
I nodded my head, as I layed on the bed
He said, 'If I show you the roses will you follow?'

On the third day he took me to the river
He showed me the roses and we kissed
And the last thing I heard was a muttered word
As he stood smiling above me with a rock in his fist

On the last day I took her where the wild roses grow
And she lay on the bank, the wind light as a thief
As I kissed her goodbye, I said, 'All beauty must die'
And lent down and planted a rose between her teeth

 

[Daringo]

UNDER THE HIGH HEEL


Sat je pokazivao zagušljivih 18:07 kad sam ušla u stan. Sunce je cijelo poslijepodne grijalo mojih 50 kvadrata i unutar njih bilo je neizdrživo. Razodijevala sam se hodajući iz jedne prostorije u drugu, ostavljajući u svakoj ponešto od odjeće. Do kupaonice sam bila sasvim prikladno razgolićena za tuš. Pustila sam ga da me udara žestokim mlazom dobrih petnaest minuta. Obrisala sam samo kosu i lice, a ostatak klizavih kapi ostavila da se same upiju u kožu. Bosa i mokra posegnula sam za vinom iz frižidera, natočila čašu i ubacila trenutačno najdraži cd. Na satu je sada isijavalo 18:28. Ostalo je taman dovoljno vremena da se polako spremim, uživajući u vinu, sebi i u pomisli na večer koja će tek uslijediti.
Utrljala sam losion za tijelo na još vlažne, za to predviđene površine. Pojačala muziku.
Nisam dugo birala odjeću. Crno je nekako samoinicijativno biralo mene, ne ja njega.
Korzet s bolesnom kombinacijom nevinih mašnica i naznakama S&M-a, halteri, pseća ogrlica oko i nekoliko kapi Angela na vrat.
Vrijeme je za još jednu čašu crnog. Točim polako, udišem biserni vjenčić koji se skuplja na površini.
Posebna pozornost stopalima, gel s metvicom i alantoinom. Sjedim na krevetu i nadam se da neću proliti crni lak za nokte po plahtama. Očistiti to bila bi uistinu prava gnjavaža.
Uspješno nalakiranih gornjih i donjih ekstremiteta, prošećem sobom, tek radi gušta. Zastanem pred ogledalom... sviđa mi se prizor u njemu. Samo...ta me kosa uvijek maltretira....neposlušan dio tijela. Strši na sve strane, samovoljno bira pravce kretanja. Nema smisla hrvati se s njom predugo. Malo gela, malo voska...ajde...strši kad ti se već strši....i to je okej....danas...večeras sve ide...ionako sumnjam da će mu kosa biti najzanimljiviji fokus...

Gutljaj vina klizne mi niz grlo, palim cigaretu, upijam prvi dim.
Crna olovka sama mi skače u ruku. Iscrtavam gornji pa donji kapak. Poližem jagodicu kažiprsta pa razmrljam linije. Šarenice su iskričave i olujno sive. Takve ih volim.
Na usne samo mrvica sjajila u boji mlade junetine.

Čizme me promatraju s ruba tepiha. Potpetica desne leži na parketu, djeluje golo. Uzimam ih, sjedam na rub kreveta, lak je dovoljno suh. Navlačim samostojeće s čipkom, kopčam haltere, potom nazuvam čizme. Nije moj uobičajen stil koračati na iglama od deset centimetara, ali ovo nije uobičajena večer. Otrpit ću moguće sporadične ozljede.

Ogledalo mi opet diže samopouzdanje...nije ovo ni tako loše. Još malo parfema na strateškim mjestima...koje li ironije, ne osjećam se baš kao Angel... ha.....

Skidam kožni kaput s vješalice, na što se on zahvalno obavije oko mojih golih ramena, obgrli mi struk i rubom poškaklja predio iza koljena.
Oh, zamalo pa sam zaboravila.... u torbicu spremam bič zajedno s cigaretama, paketićem maramica i Tic Tac-om od limete.
Na izlasku još jednom prolazim prstima kroz kosu, zaključavam za sobom i stupam na ulicu.
Ignoriram eventualne znatiželjne oči u tramvaju. Adrenalin buja u meni sve snažnije svakim metrom koji ostavljam iza sebe. Osjećam, dah mi je vruć.
Potpetice kucaju u srčanom ritmu, mislim da je argentinski tango....

Na cilju sam prije no što sam se snašla. Kucam. Znam da me čeka i vidio je da sam stigla... namjerno me pušta da čekam nekoliko minuta...možda me promatra s kuhinjskog prozora... s njega ima dobar pogled na sadržaj mog kožnog kaputa. Minute prolaze i sada sam sigurna da je tako. Jedva vidljiv smješak pređe mi preko lica...prihvaćam igru. Lagano rastvaram kaput, povjetarac mi prohuji preponama. Sviđa ti se što vidiš...? Znam da gledaš..... ima još toga, znaš...
Polako otkopčavam kaput i stojim u suptilnom raskoraku. Okej...sada bi mogao otvoriti.... za ovo ćeš biti propisno kažnjen...ali...to si morao pretpostaviti...uračunati.
Počinje puhati vjetar, podsjeća na levant... sparina se kovitla u zraku, znojim se u dvostrukoj koži. Mesnati mrki oblaci donose oluju.
Vjetar me udara sve jače, nosi skute kaputa, ali kapljice znoja sve jače blistaju na mojim grudima.

Kucam ponovo. Čujem kako diše s druge strane. Gorim. Znam kako miriše u tom trenu, kakvo obličje ima želja u njegovim očima. Naslanjam se na vrata. Još trenutak i ...

Propušta me u svoj svijet i pokušava poljubiti kad mu pređem prag, ali ne dopuštam. Silazim u njegov privatni pakao bez riječi.
Imam moć. I znam kako se njome rukuje.
Njegov dah me prati u stopu. Polumrak spavaće sobe... svijeće gore, ali bez daška romantičarskih klišeja...odlično. Atmosfera tamnice mi bolje leži.
Ne možeš baš kontrolirati ruke, ha?... Ima i za to lijeka. Šamar se slatko odbije od zidova. Pada na krevet.
Iznenađen? Ma nisi....

Ubacujem cd...moj osobni sadistički štimung.
Vino.

Prije no što ću ga pustiti da padne na pod iz džepa kaputa vadim lisice. Jezik biča palucne zrakom od zida do zida.
Bljesak munje izvana, kao glasanje zviždaljke, označava početak oluje. Eksterijerne i interijerne.
Zvijer mu viri iz očiju i bježi na usta.... sve je nestrpljivija... vrijeme je da te nahranimo...

Gong!
Prva runda službeno počinje.

...ššššš... samo polako...znaš da sve što trebaš učiniti jest...
...prepustiti se...


(f.)

 

[divlja]

 

[divlja]

...od grckog "likos" (vuk), ime je za mentalni poremecaj usled koga pacijent veruje da je vuk ili neka druga zivotinja. Bez sumnje, posledica rasprostranjenog sujeverja koje likantropiju smatra natprirodnim stanjem u kome pacijent misli da je dobio zivotinjsko oblicje. Rasprostranjeno je narocito medju onima koji veruju u reinkarnaciju. Sujeverje, ali i klinicka slika, usko su povezani sa verovanjem u zivotinjske andjele cuvare, vampire, povezani sa totemizmom, verovanjem u vestice i vukodlake. Znate, price o pretvaranju coveka u zivotinju datiraju jos od stare Grcke. Preneto iz praistorije, pretvaranje u vuka pripisivano je i olimpskim bogovima. A Arkadiji, kojom su harali mnogobrojni vucji copori, postojao je kult Zevsa-Vuka. Razmislite i sami...Mozda cete pronaci da u ovom ludilu ima i nesto istine.

 

[divlja]

Da! Vi sad aplaudirate i pricate koje kakve anegdote vezane za moj zivot, ali vi ne znate kakva je to bila muka, ziveti zivot jedne slavne glumice! Kome sam smela da kazem? Kome da se pozalim? Hiljadu dusa je zivelo u meni i svaka je za sebe prepoznavala pravi trenutak da me nadjaca i silinom zveri, kroz moje telo, koristeci moje udove, moje oci, moje usi, moje krvave glasne zice i mrcvareci i sabijajuci moju dusu iskaze svoju prirodu. Kroz mene bi jedan dan strujala krv Medeje, cedomorke, da bi vec drugi ta krv bila krv lude, izgubljene Ofelije. A onda neki naredni dan dolazio bi jos ludji muski duh i terao me da se mahnito vijam sa vetrenjacama ili da se po onome svetu vucaram sa Mefistom u potrazi za smislom. Kome sam smela to reci? Pa vi, koji me danas toliko hvalite posle moje smrti, vi bi me prvi strpali u ludnicu i zaboravili.
Ovako ste mislili da vas zabavljam, da se fanaticno prepustam virtuoznoj igri glume, a ja samo nisam imala snage da se oduprem dusama vecnih.


8)

 

[Lada]

Osećanja se menjaju tokom vremena, a ako još niste došli do sedme vrste ljubavi, možda je vama i partneru potrebno još vremena
Zaljubljenost

Ovo je period kada se ljudi jedva poznaju, ali osećaju međusobnu privlačnost. U takvom odnosu, dvoje ljudi često nemaju ništa zajedničko, ali i dalje ostaju zajedno. Prema psihologu, ovaj početni zanos se vremenom može promijeniti u nešto intimnije i privrženije, ali to se ne događa uvek. Mnogi parovi ne idu dalje od ove vrste ljubavi.
Sviđanje

U ovakvom odnosu uvek možete biti svoji. Takvu vrstu ljubavi obično povezuju zajednički interesi, pogledi na život i osećaj razumevanja. Psiholozi veruju da takva intimnost bez strasti i predanosti obično kao rezultat ima samo prijateljstvo.

Prazna ljubav

Parovi koji doživljavaju ovu vrstu ljubavi imaju samo privrženost bez intimnosti i strasti. Ponekad se takav odnos pojavljuje nakon velike i strastvene ljubavi, a ponekad i obrnuto: ljudi koji doživljavaju praznu ljubav mogu se promeniti i dodati strast svojim osećanjima.

Blesava ljubav

Ovakva vrsta ljubavi uključuje predanost i strast i poznata je mnogim parovima. Dve osobe se izuzetno privlače i spremne su da slede neke tradicije poput venčanja, razmene zaveta ili zajedničkog života, ali nemaju istinsku intimnost. Psiholozi smatraju da takvi parovi mogu dugo da žive zajedno, ali njihova sreća je relativna. Zapravo, ne vide svog partnera kao prijatelja.

Romantična ljubav

Ova vrsta ljubavi uključuje strast i intimnost. Partneri se privlače i osećaju se prijatno jedno s drugim, ali nisu spremni na ozbiljne obveze. Odnosi ovog tipa često ne dostižu nivo saživota ili braka.
Saradnici

Saradnici su vrsta ljubavi koja se sastoji od predanosti i intimnosti. Takve odnose veže izuzetno jako prijateljstvo, a između partnera postoji posebna povezanost. Ipak, u ovakvom odnosu često nedostaje strast, a psiholozi tvrde da se takva vrsta odnosa može pojaviti nakon dugo godina poznanstva ili braka.

Ispunjena ljubav

Ta ljubav se sastoji od sve tri komponente: strasti, emocionalne intimnosti i predanosti. Naravno, njihov nivo nije zvek isti, ali sve su prisutne. Retko možete videti ovu vrstu odnosa, ali ako ljudi uspeju da je izgrade, zaista se međusobno vole. Takvi parovi će najverovatnije imati dug i srećan brak.

Psiholozi ističu da osoba može doživeti različite vrste ljubavi, ponekad se to dogodi s istim partnerom; nakon nekog vremena odnos prelazi na novi nivo.

Ipak, nekad se različite vrste ljubavi događaju s različitim ljudima. Odnos vas i vašeg partnera možda se ne uklapa u jedan od ovih standardnih sedam nego je na granici između dva. Ova tipologija vam može pomoći u definisanju u kom odnosu se trenutno nalazite i da li treba da ga nastavite. Ako razgovarate s partnerom, možda ćete uspeti da dođete do ispunjene ljubavi.