Ograničimo se za sada samo na srednji vijek, na doba prije pada Konstantinopolja 1453. godine u ruke Osmanlija, jer smo o tome pričali i jer su ti izvori savremeni(ji) dobu o kojem pripovjedaju.
Kao prvo, međ' obiljem dokumentarne građe, pisanim ostacima, Crvene Hrvatske nema nigdje niti traga. To bi trebalo da bude jasno kao prvo i osnovno. Što se tiče narativnih, pripovjedačkih izvora, ukupno postoje
tri književno-istorijska djela koja opisuju Crvenu Hrvatsku.
Prvo od tih jeste, naravno, izrazito kontroverzno djelo poznato kao 'Ljetopis Popa Dukljanina', ne baš precizno datovano i spornog autora i mjesta nastanka. Međutim, ono što možemo reći sa sigurnošću jeste da je djelo nastalo negdje krajem XIII ili početkom XIV stoljeća, te da se CH javlja u
jednoj od dvije verzije (u drugoj je nema).
Drugi pripovjedački izvor jeste Hronika mletačkoga dužda Andrije Dandola, oko 1350. godine. To je prvi autor koji koristi LjPD i za kojeg je pouzdano utvrđeno da je od Popa Dukljanina preuzeo tu pripovijest, u kojoj se spominje i tzv. 'Crvena Hrvatska'.
Treće djelo jeste velika rimska istorija od Flavija Bionda napisana oko 1450. godine. Međutim, Biondov izvor poznajemo - to je upravo Dandolova hronika, tako da u tom smislu nije relevantno, jer predstavlja ništa drugo do kritički prepis Dandola.
Dakle, u čitavom srednjem vijeku nema nikakvih spomena izvan samog izvornog djela u kojem se nalazi - preostala dva izvora koja prenose istu priču samo uzastupce uzimaju - Dandolo od rukopisa LjPD, a Biondo je praktično recenzent Dandola. Ako pretražimo malo dalje u novija vremena, postoji još samo
Kratka hronika (Breve cronaca) iz oko 1480. godine.
Dakle, dužd Dandolo jeste jedini, usamljeni autor cijelog srednjeg vijeka, koji je imao u svojim rukama LjPD i od koga dolaze oba, odnosno sva tri preostala opisa famozne priče o podjeli germanskih Slovena na zapadnom Balkanu.
Crvena Hrvatska
ne postoji nigdje izvan jedne od dvije recenzija tzv. 'Ljetopisa Popa Dukljanina'. Svi docniji spomeni CH su ništa drugo do izvodi koji originalno potiču od Barskog rodoslova, počevši od Dandola.
Crvena Hrvatska i pripovijest koja kruži oko podjele gotoslovenskih zemalja na južnim prostorima je
strana našim prostorima, sve dok Tuberon Crijević oko 1510. godine ne donosi autograf LjPD u Dubrovačku republiku iz Ugarske; odatle i stiže u našu jugoslovensku pisanu tradiciju.
CH bi trebalo posmatrati u onom svjetlu u kojem je i nastala kao pojam oko 1300. godine; ona je legendardna konstrukcija koja nema nikakve veze sa potencijalnim hrvatskim etničkim skupinama po gornjodalmatinskim krajevima, već u kontekst recimo silnih Hrvatski Pavla Vitezovića - kao što su npr. Onostrana Hrvatska, tj. pardon Hratska Srbija, pa svo do jedne Hrvatske u Bugarskoj...to su sve književni pojmovi, a u takvom svjetlu bi trebalo posmatrati i Crvenu Hrvatsku i nikako drugačije. Ne može se to ni na koji način dovesti u vezu sa etničkim spomenima Hrvata i Hrvatske u hercegovačko-crnogorskim prostorima ni na koji način, koji predstavljaju sasvim drugu priču.