Rafaelovi crteži – Očima duše
Rafael, jedan od trojice najglasovitijih umjetnika talijanske visoke renesanse, bio je iznimno plodonosan slikar.
Iza sebe je ostavio stotinjak slika i velik broj crteža.
Izdvaja se kao najveći majstor crteža u zapadnoj umjetnosti.
Rafael, pravim imenom Raffaelo Sanzio, rodio se 1483. godine u Urbinu. Njegov otac Giovanni bio je dvorski slikar i kipar te prvi učitelj svome sinu. Godine 1504. postao je učenik velikoga majstora Perugina koji je crtežima pridavao veliku važnost. Naime, u Peruginovoj je školi oduvijek bila prisutna oštra razlika između koncepcije i izvedbe slike. Još od romanike uvriježena slikarska praksa bila je da umjetnik detaljno isplanira konačni nacrt prije primjene bilo kojeg pigmenta. Razvijanje koncepcije i izrada skica (crteža) bili su najvažniji dio stvaralačkog procesa. Ta metoda slikanja nazivala se disegno. Kasnijim razvojem umjetnosti došlo je do stava da je takva priprema umna aktivnost, a realizacija (slikanje same slike) konkretni rad rukama. Crteži, kao jedini fizički tragovi tog mentalnog procesa, izgubili su na važnosti i nisu privlačili pozornost javnosti.
Portret muze, oko 1510-11.
Rafael je preminuo 1520. godine, u 37. godini, na vrhuncu svog stvaralaštva. Njegova prerana smrt potresla je Rim i cijelu Italiju.