Crno belo sivo drustvo

[Steinadler]

Pitaš li se za sebe isto?

Ne. ....

 

[flaj]

Pokusavam da osvetlim dane koji dolaze. Vidim drustvo koje je sklono padu. Ali ovoga puta nije samo vlast ta koja je sklona padu, nego drustvo uopste. Napravila se eksplozivna smesa, mladi odlaze, ostala je samo salitra i ugalj, i to me pomalo plasi. Ljudi su zauzeti sobom i ne vide da je fitilj neobezbedjen.
Eksplozivi se moraju neutralisati. Nas ne neutralisu nego cuvaju ovakve kakvi smo, s namerom da nas detoniraju kada im bude odgovaralo.
Bice tumbanja. Svet se menja, ili ce se makar nas svet jako promeniti.
Oslobodjena energija se moze koristiti za razaranje, ali, uz dovoljno mudrosti, moze se usmeriti ka razvoju.
Nismo mrtvi, ni kao ljudi ni kao narod, samo smo uspavani. Budjenje boli, i probudjeni su cesto nervozni i ljuti.
Ono sto me brine je sto na vidiku nema mudrih glava da naprave plan.

Vidovit si?
Neko je dunuo u varnicu i tumbanje je počelo.
Vatra, buka i bes valja se Jelisejskim poljima, širi se Evropom i ko zna kada i gde će se zaustaviti.

Žuti prsluci kao masa ljutitih đubretara kreću u konačnu radnu akciju.
Da je pameti u glavama moćnika, ne bi više bilo revolucija,
odavno je vreme za evoluciju.

 

[Boljarin]

Vidovit si?
Neko je dunuo u varnicu i tumbanje je počelo.
Vatra, buka i bes valja se Jelisejskim poljima, širi se Evropom i ko zna kada i gde će se zaustaviti.

Žuti prsluci kao masa ljutitih đubretara kreću u konačnu radnu akciju.
Da je pameti u glavama moćnika, ne bi više bilo revolucija,
odavno je vreme za evoluciju.

Ne bi bili mocnici da nisu iz zaostalog, podcivilizacijskog vremena....

interesantno je da su ubedjeni da su dosli iz naprednijeg drustva, iako, kasne evolucijski dve generacije....

 

[ristob]

To mačku o rep.

Od faraona oni ugrađuju sebe u civilizaciju po svojim aršinima.

A je li moglo drugačije, pravednije, humanije, bezbolnije...?

Neko reče da je moguće samo ono što se događa!

 

[Gerda]

Svako lice ima svoje nalicje pa tako i pravda, humanost, moc i nadmoc itd..
Da smo mi mocnici, sigurno bi na pravdu gledali nekim drugim ocima...

Sve to zajedno znaci da se mi nemocni ne borimo za pravu stvar vec se borimo za ono sto mocnici vec imaju..moc..

 

[Boljarin]

To je filozifija mocnika ili opravdanje njihovih filozofa....

Pitanje je jednostavno, da li smo svi isti da bi imali istu filozofiju?

Ne verujem da oni koji brinu o svom zivotu posle smrti zele moc u ovom zivotu,

ne verujem ni da ljudi cije su ambicije dom, porodica i miran zivot zele moc, a to je vecina ljudi na svetu....

Ogoljena, elitna filozofija za zabavu mocnog drustva prosto vec 100 godina nema uticaj, a takva je i bila od samog pocetka

i mada izrugivana od strane pravih mislioca opstajala je jer je potrebna mocnicima....

 

[ristob]

Ostrašćeni moćnici imaju samo jedan uslov opstanka na vrhu, a to je: neprekidno ulaganje svega što posjeduju u taj opstanak. Upravo u tome su dobri. Uzimaju to kao svoje prirodno, evolutivno pravo. A zna se da evolucija teče u pravcu evolutivnog pritiska, u pravcu ulaganja rada.

Dokle se stiglo? Do Zemlje kao globalnog sela.

Čitavu Zemlju sa svi njenim resursima, živim i neživim, kopnom i morem, florom i faunom, uključujući i čovjeka i klimu, tretiraju kao svoj posjed. I sa svim tim upravljanu po vlastitom nahođenju. I ne biraju stedstva.

Da li su ostrašćeni moćnici nužno zlo? Ili su nepotrebni?

A šta je sa neostrašćenim moćnicima? Jesu li oni uopšte moćnici? I mogu li biti?

 

[JA KOJI JESAM]

Sve dok smo polarizovani sve je crno-bijelo. Crni će bijelima izgledati moćni i obrnuto. Realnost će
ostati crno-bijela sve dok u nju ne ulijemo boju. A boja je naša svjesnost oplemenjena Savješću.

'Moćnici', u ovom slučaju, ne mogu biti moćnici dok im 'nemoćni' ne daju svoju moć da njom upravljaju.
Moćnici su opravdanje nemoćnima za njihovu nepreduzimljivost. Crni pokazuju bijelima njihovu bijelinu.
Ono što se ovdje podrazumijeva moćnicima nije ništa drugo do balans polariteta. Moćnici su manjina
koja balansira potrebe nesvjesne većine. Da li su onda oni svjesni? Svjesni su samo mogućnosti koja
im se nudi i koriste je onoliko koliko im je stremljenjem nesvjesne mase odobreno. Uloga univerzalnog
Uma pri tom je da balansira polaritete (stremljenja) i s tim sebi načini Mir.

Ulijmo malo boje u ovu sliku... šta se dešava u obojenoj svjesnosti?

Moć se vraća onima koji imaju boju u sebi, dakle onima koji su osviješćeni, čija je svjesnost oplemenjena
znanjima-o-sebi, stoga Savješću. Što je više osviješćenih/obojenih manja je masa crno-bijelih. Masa odaje
utisak nekakvog generalizovanog stanja. Stoga, što je veća masa crno-bijelih vrtlog koji oblikuje realnost
čovječanstva je sačinjen od energije koja odaje utisak neminovnosti crno-bijele realnosti. Zamislimo sada da
se četvrtina čovječanstva probudi iz tog sna, da se otrgne tom vrtlogu, i da u sebe unese boju, Savjest. Jedna
četvrtina osviješćenog čovječanstva je zamajac sa ogromnom masom, većom masom od 3/4 crno-bijelih.
Zašto? Zato što među 3/4 crno-bijelih postoje polariteti, razni polariteti, te stoga i podjela na manje mase koje
teže samoostvarenju, vuku svaka na svoju stranu. U 1/4 osviješćenog čovječaqstva bio bi ujedinjeni, unisoni,
faktor-Savjest, koja je u svima jednaka, ista. Jednom kada imaš Savjest, imaš Savjest. Kada je koristiš kako je
namijenjena ona je ista u svakom. Dakle, kad bi čovječanstvo ostvarilo 1/4 osvješćenja to bi bila dovoljna masa
da sobom usmjerava trend i utiče na svjesnost ostatka čovječanstva. Toj masi se brzo približavamo. Mediji nam
u tome pomažu, internet specijalno, iako je prvenstveno namijenjen da vječno zarobi našu svjesnost.

 

[ristob]

Problem je što većina od manje osvešćenih ovo razume da treba unapređivati svijest drugih, a ne svoju.

 

[JA KOJI JESAM]

Problem je što većina od manje osvešćenih ovo razume da treba unapređivati svijest drugih, a ne svoju.

Ne treba gledati u probleme, treba gledati u rješenja.
Dovoljno je da se biće osvijesti u samo jednoj jedinki u jednom trenu... jedno po jedno zrno pogača.

- - - - - - - - - -

I da, jedino možemo osvijestiti sebe... druge možemo samo inspirisati da i sami pokušaju osvijestiti sebe.

- - - - - - - - - -

Najbolja inspiracija je sopstveni primjer.

 

[JA KOJI JESAM]

Pogača je hakime, alegorija osviješćenog čovječanstva.

 

[JA KOJI JESAM]

Osvesti čoveka, u domašaju je, dostupan. On će, možda, drugog.
Čovečanstvo je potpuno apstraktan pojam i kao takav neupotrebljiv u ozbiljnom razgovoru.

O čemu ti hakime??? Opusti se. Udahni, izdahni.
Ne možeš ti nikoga osvijetiti. Samo se biće u čovjeku može osvijestiti, samo od sebe.
Čovjek je njegova projekcija, film na filmskom platnu. Ne možeš osvijestiti lik koji je projektovan na platnu,
ma koliko mahao ručicama, ma koliko bacao drvlje i kamenje ili pak poljubce po njegovom licu.

Čovječanstvo je skup ljudi. Osvijeste li se ljudi čovječanstvo će biti odraz njihove osviješćenosti.
Osviješćeni ljudi nisu kamenje već zrna žita smljevena u mlinu Svijesti.
Pogača je hakime skup mljevenih zrna žita... gdje si vidio pogaču od kamena??? .

 

[ristob]

Šta ćeš preduzeti?

 

[JA KOJI JESAM]

Kojih ljudi?
Logika vodi prema zaključku da je to grupna projekcija na istom filmskom platnu.

Da, ljude ne možeš osvijestiti, ali ako si bolje čitao šta pišem, vidio bi da sam rekao da čovjeka
ne možeš osvijestiti već biće u čovjeku samo sebe osvijestiti može. Ako se biće u svim ljudima osvijesti
inspirišući sebe iz jednog u drugog čovjeka eto ti skup osviješćenog bića u projektujućoj projekciji
osviješćenih ljudi.

 

[Boljarin]

Sve dok smo polarizovani sve je crno-bijelo. Crni će bijelima izgledati moćni i obrnuto. Realnost će
ostati crno-bijela sve dok u nju ne ulijemo boju. A boja je naša svjesnost oplemenjena Savješću.

'Moćnici', u ovom slučaju, ne mogu biti moćnici dok im 'nemoćni' ne daju svoju moć da njom upravljaju.
Moćnici su opravdanje nemoćnima za njihovu nepreduzimljivost. Crni pokazuju bijelima njihovu bijelinu.
Ono što se ovdje podrazumijeva moćnicima nije ništa drugo do balans polariteta. Moćnici su manjina
koja balansira potrebe nesvjesne većine. Da li su onda oni svjesni? Svjesni su samo mogućnosti koja
im se nudi i koriste je onoliko koliko im je stremljenjem nesvjesne mase odobreno. Uloga univerzalnog
Uma pri tom je da balansira polaritete (stremljenja) i s tim sebi načini Mir.

Ulijmo malo boje u ovu sliku... šta se dešava u obojenoj svjesnosti?

Moć se vraća onima koji imaju boju u sebi, dakle onima koji su osviješćeni, čija je svjesnost oplemenjena
znanjima-o-sebi, stoga Savješću. Što je više osviješćenih/obojenih manja je masa crno-bijelih. Masa odaje
utisak nekakvog generalizovanog stanja. Stoga, što je veća masa crno-bijelih vrtlog koji oblikuje realnost
čovječanstva je sačinjen od energije koja odaje utisak neminovnosti crno-bijele realnosti. Zamislimo sada da
se četvrtina čovječanstva probudi iz tog sna, da se otrgne tom vrtlogu, i da u sebe unese boju, Savjest. Jedna
četvrtina osviješćenog čovječanstva je zamajac sa ogromnom masom, većom masom od 3/4 crno-bijelih.
Zašto? Zato što među 3/4 crno-bijelih postoje polariteti, razni polariteti, te stoga i podjela na manje mase koje
teže samoostvarenju, vuku svaka na svoju stranu. U 1/4 osviješćenog čovječaqstva bio bi ujedinjeni, unisoni,
faktor-Savjest, koja je u svima jednaka, ista. Jednom kada imaš Savjest, imaš Savjest. Kada je koristiš kako je
namijenjena ona je ista u svakom. Dakle, kad bi čovječanstvo ostvarilo 1/4 osvješćenja to bi bila dovoljna masa
da sobom usmjerava trend i utiče na svjesnost ostatka čovječanstva. Toj masi se brzo približavamo. Mediji nam
u tome pomažu, internet specijalno, iako je prvenstveno namijenjen da vječno zarobi našu svjesnost.

Ne bih hteo da te izazovem da nastavis svoju misiju mesije koji moze da ujedini sve ljude sveta, daveci nas godinama na krstarici...

Ali moc se ne daje nego uzima, a zatim se brani demagogijom. Ovca nije sposobna da misli za nju misli pastir u prevodu pastiri mogu da nemaju svest o kojoj ti pricas, ali zato imaju svesne poltrone koji svaku filozofiju prilagode mocnicima...aj sad idi mesijaj...

- - - - - - - - - -

Da, ljude ne možeš osvijestiti, ali ako si bolje čitao šta pišem, vidio bi da sam rekao da čovjeka
ne možeš osvijestiti već biće u čovjeku samo sebe osvijestiti može. Ako se biće u svim ljudima osvijesti
inspirišući sebe iz jednog u drugog čovjeka eto ti skup osviješćenog bića u projektujućoj projekciji
osviješćenih ljudi.

Iliti utopija je moguca....samo da se svi osveste....ili da pocnu svi da budu ovce...po mogucnosti bele, poneka crna ce zavrsiti na raznju...

 

[marlon100]

zver u coveku koja obitava u svakome od nas obicno razdire pre svega samo sebe pa tek onda druge. oni koji se raduju apokalipsi obicno su duhovno slabiji i nauku o zivotu zamenjuju naukom o umiranju. ovde bi se ogradio od ljudi koji imaju iza sebe veliki i dugacak zivotni put pa ta faza dolazi po prirodnom redu stvari sto im se zivotni i stvaralcki put blizi kraju. ljudi u drugima po pravilu gledaju dobro ili zlo ne shvatajuci da u svakome od nas obitavaju dva posvadjana brata od strica zvani andjeo i demon. oni koji osecaju zivot kroz svaku venu i kapilar ne mogu ga posmatrati kao oni koji mantraju i iscekuju smrt kao resenje za svoje lisavanje od istog. zadovoljstvo ili patnja u crno belom, magbetovsko pitanje je sad?
da li je vera u zivot, vera u samog sebe, vera u opstanak ljudske vrste kao takve, vera u bozansko u nama ili nesto drugo? da li je pak prihvatanje neumitnosti sudbine kao danas u srbiji bez ikakve borbe odricanje od sebe samog, od svojih ljudskih principa, da li je to slabost covecanstva ili mozda crna rupa nase svesti da bi shvatili istinu postanka o kojoj se toliko raspreda? ako vam neko propoveda smrt kao spasenje pricajuci vam sve vreme o lepoti uspeha, onda mu to vi isto propovedajte jer bolje nije ni zasluzio. slicno je sa propovedanjem tzv. vecnog zivota ili filozofije mirenja sa trenutnim.
ne treba svim srcem ljubiti bliznjeg svog ako vam je do sopstvenog spasa vec ga treba i zgaziti ponekad? ne ili da? da li u svom bliznjem trebas voleti bajkovitog natcoveka kao uzrok samoga sebe ili se trebas utopiti u valere sivila... svako bira svoj put, put utopije ti daje duboku analitiku, put optimizma zabludu, a sivilo potencira necoveka u tebi... sta izaberes to si...

 

[ristob]

Bog i Đavo su u svakom čovjeku. Kojeg hraniš taj živi tvoj život.

Ako se hrani Đavo živi se pakao.

Ako se hrani Bog živi se harmonija.

Društvo čine jedinke. Ali društveni život sadtoji se od života jedinki. Kako stvari trenutno stoje, većina jedinki je niskog stepena osvešćenosti. Ali svaka jedinka svoju svijest može uzdići na viši nivo. Jedna jedinka ne može uzdići svijest drugih jedinki. Može im pokazati put kojim moraju ići. Skup osviješćenih jedinki je osviješćeno društvo. Ne može drugačije.

U harmoniju se ne može ići borbom. Ko traži rat živeće pakao. Zato sivo društvo ne mora da je obeskrvljeno. U fazi je dubokog proživljavanja i promišljanja.

Dakle, jedika ne treba pokušati mijenjati svijest društva da bi se živio napredak, treba uzdizati svoju svijest. To će lančano djelovati na druge jedinke i tako će se osvijestiti čitavo društvo. Obrnuto ne može!

Većini zdravorazumskim ovo izgleda utopija. Ili čak čista glupost. Ali nije.

 

[ristob]

Zati što se odbace unapred, i pre nego se osveste.

 

[JA KOJI JESAM]

ne treba svim srcem ljubiti bliznjeg svog ako vam je do sopstvenog spasa vec ga treba i zgaziti ponekad? ne ili da? da li u svom bliznjem trebas voleti bajkovitog natcoveka kao uzrok samoga sebe ili se trebas utopiti u valere sivila... svako bira svoj put, put utopije ti daje duboku analitiku, put optimizma zabludu, a sivilo potencira necoveka u tebi... sta izaberes to si...

Kada kažeš da bližnjeg treba zgaziti ponekad, to je vidim postavljeno sa znakom pitanja... te to ostavljaš
svakome da za sebe proimisli. Ako razumijemo šta to znači 'bližnji' onda će nam sve postati jasnije, te i
to kako da se prema bližnjem ophodimo. Naš bližnji nije samo naš otac, majka, brat, sestra, familija, već
je naš bližnji onaj koji nam je najbliži u jednom sada. Bližnji nam je dakle onaj na kojem je fokus naše
pažnje, onaj koji okupira naše srce i razum. Odatle, i najveći neprijatelj može da bude naš najbliži. On
je upravo onaj koji je našem srcu i našem razumu bližnji, bliži tad i od oca i od sina, on nam omogućava
iskustvo na koje se fokusiramo, iskustvo neprijateljstva. Da li to onda znači, kao što je i Isus 'govorio' u
Bibliji, da treba ljubiti neprijatelja svog???

Neprijatelj je proizvod naše percepcije dok je bližnji rezultat našeg izbora, fokusa naše pažnje. Jedno te isto
stoga ima dva lica, dva lica samo za onoga koji ga percipira, dok je po sebi taj, neko ili nešto, onakav-
kakav-jeste. Šta bližnjega čini našim neprijateljem? Čine ga naša ubjeđenja i naša
percepcija njegovih osobiona. Ako se te percipirane osobine ne slažu sa našim ubjeđenjima eto nam sukoba.

Kako onda ljubiti bližnjeg svog u saznanju da nam je on neprijatelj? Nikako. Niko normalan ne može voljeti
neprijatelja svog. Pa odakle Isusu takva ideja, odakle je potekla? Šta je s tim želio reći? Jednostavno: Ne treba
čovjek da ljubi percipirani karakter bližnjega već treba da ljubi njegovu esenciju, njegovu dušu. Prestanimo da
sudimo. Ljubimo dušu jer u toj duši je isto biće kao i u mojoj, tvojoj. Otpustimo li svoj sud baziran na percepciji,
otpustit ćemo naboj kojim zahtijevamo od tog bližnjeg da potvrdi naše neprijateljstvo prema njemu. Naša
reakcija na njegov karakter i ponašanje će proizvesti njegovu reakciju na našu reakciju i ponašanje tako u
nedogled... ili dok se kraj tom sporu ne nađe u brutalnom završetku. Ne može se voljeti neprijatelj. Čim ste rekli
"neprijatelj" već ste donijeli vaš finalni sud o nekome. Vaš sud određuje vaš odnos sa bližnjim.

Drugi put, kada vas komarac ugrize, prije nego li instinktivno potegnete rukom da ga zgniječite,
upitajte se kako i zašto ste ga 'prizvali' u svoju realnost. Šta je to što vam nudi? U njemu obitava onaj bližnji,
najbliži, bližeg od njega u tom trenu nemate. Bez bližnjih naša realnost ne bi mogla da se manifestuje, bilo u miru
ili ratu, bilo u hamoniji ili u haosu. Ljubav anulira suprotnosti.

Ljubi bližnjeg svoga ali pazi šta od njega zahtijevaš.

Vjerovali ili ne i sa komarcem se možemo dogoviti, potrebno je da se spojimo sa njegovom dušom. Tako i sa
vjetrovima, munjama... oni su nam najbliži kad se u njima nađemo. Naš odnos prema njima odredit' će kakvo
ćemo iskustvo kroz njih steći. Crno-bijela realnost nestaje osvješćenjem bića u suprotnostima.

 

[marlon100]

Kada kažeš da bližnjeg treba zgaziti ponekad, to je vidim postavljeno sa znakom pitanja... te to ostavljaš
svakome da za sebe proimisli. Ako razumijemo šta to znači 'bližnji' onda će nam sve postati jasnije, te i
to kako da se prema bližnjem ophodimo. Naš bližnji nije samo naš otac, majka, brat, sestra, familija, već
je naš bližnji onaj koji nam je najbliži u jednom sada. Bližnji nam je dakle onaj na kojem je fokus naše
pažnje, onaj koji okupira naše srce i razum. Odatle, i najveći neprijatelj može da bude naš najbliži. On
je upravo onaj koji je našem srcu i našem razumu bližnji, bliži tad i od oca i od sina, on nam omogućava
iskustvo na koje se fokusiramo, iskustvo neprijateljstva. Da li to onda znači, kao što je i Isus 'govorio' u
Bibliji, da treba ljubiti neprijatelja svog???

Neprijatelj je proizvod naše percepcije dok je bližnji rezultat našeg izbora, fokusa naše pažnje. Jedno te isto
stoga ima dva lica, dva lica samo za onoga koji ga percipira, dok je po sebi taj, neko ili nešto, onakav-
kakav-jeste. Šta bližnjega čini našim neprijateljem? Čine ga naša ubjeđenja i naša
percepcija njegovih osobiona. Ako se te percipirane osobine ne slažu sa našim ubjeđenjima eto nam sukoba.

Kako onda ljubiti bližnjeg svog u saznanju da nam je on neprijatelj? Nikako. Niko normalan ne može voljeti
neprijatelja svog. Pa odakle Isusu takva ideja, odakle je potekla? Šta je s tim želio reći? Jednostavno: Ne treba
čovjek da ljubi percipirani karakter bližnjega već treba da ljubi njegovu esenciju, njegovu dušu. Prestanimo da
sudimo. Ljubimo dušu jer u toj duši je isto biće kao i u mojoj, tvojoj. Otpustimo li svoj sud baziran na percepciji,
otpustit ćemo naboj kojim zahtijevamo od tog bližnjeg da potvrdi naše neprijateljstvo prema njemu. Naša
reakcija na njegov karakter i ponašanje će proizvesti njegovu reakciju na našu reakciju i ponašanje tako u
nedogled... ili dok se kraj tom sporu ne nađe u brutalnom završetku. Ne može se voljeti neprijatelj. Čim ste rekli
"neprijatelj" već ste donijeli vaš finalni sud o nekome. Vaš sud određuje vaš odnos sa bližnjim.

Drugi put, kada vas komarac ugrize, prije nego li instinktivno potegnete rukom da ga zgniječite,
upitajte se kako i zašto ste ga 'prizvali' u svoju realnost. Šta je to što vam nudi? U njemu obitava onaj bližnji,
najbliži, bližeg od njega u tom trenu nemate. Bez bližnjih naša realnost ne bi mogla da se manifestuje, bilo u miru
ili ratu, bilo u hamoniji ili u haosu. Ljubav anulira suprotnosti.

Ljubi bližnjeg svoga ali pazi šta od njega zahtijevaš.

Vjerovali ili ne i sa komarcem se možemo dogoviti, potrebno je da se spojimo sa njegovom dušom. Tako i sa
vjetrovima, munjama... oni su nam najbliži kad se u njima nađemo. Naš odnos prema njima odredit' će kakvo
ćemo iskustvo kroz njih steći. Crno-bijela realnost nestaje osvješćenjem bića u suprotnostima.

Lent you outsiders and my new Badu
While you were thinking I didn't have a clue
Tough to sort files with your voice in my head
So then I bribed you downstairs with a Marlboro Red, uh huh
And now I feel so small discovering you knew
How much more torture would you have put me through?
You probably saw me laughing at all your jokes
Or how I did not mind when you stole all my smokes, yeah
And although my pride is not easy to disturb, yeah
You sent me flying when you kicked me to the curb
With your battered jeans and your Beasties tee
Now I can't work like this, with you next to me
And although he's nothing in the scheme of my years
It just serves to bludgeon my futile tears
And I'm not use to this, no no, I observe yeah, I don't chase
But now I'm stuck with consequences, thrust in my face, yeah
And the melodramas of my day delivery blows
And that surpass your rejection, it just goes to show
A simple attraction that reflects right back to me
So I'm not as into you as I appear to be
Although my pride, yeah, is not easily disturbed
You sent me flying when you kicked me to the curb
With your battered jeans, yeah and your Beasties tee, yeah yeah
Now I can't work like this, no with you next to me yeah yeah
His message was brutal but the delivery was kind
Maybe if I get this down, I'll get it off my mind, yeah
Oh it serves to condition me and smoothen my kinks
Despite my frustration for the way that he thinks
And I knew the truth, when it came, would be to that effect
At least you're attracted to me which I did not expect
Didn't think you'd get my number down as such
But I never hated myself, for my age so much, yeah
And although my pride's, yeah, not easy to disturbed, yeah
You sent me flying when you kicked me to the curb, yeah
So with your battered jeans, yeah, and your Beasties tee
Now I can't work like this, no, with you next to me, yeah
And although my pride's, yeah, not easy to disturbed, yeah
You sent me flying when you kicked me to the curb
So with your battered jeans yeah and your Beasties tee
Now I can't work like this, no, with you next to me

- - - - - - - - - -

sve receno...ko razume

 

[marlon100]

sto rekoh na nekoj temi, moras da imas jak zenski princip u sebi ili ako ti je lakse, mozak koji nije zarobljen muskom sovinistickom analitikom da bi razumeo i sto je vaznije shvatio, da bezuslovna ljubav ne postoji, cak ni prema deci a kamoli ljudima... svaki zivi covek je rob svojih predrasuda blagostanja industrijalizacije sto nam ga je donela, ne shvatajuci da su ljudi na tom putu izgubili ono sto nas je cinilo instinktivnim ubicama...cim ukalupis bilo sta u princip forme, nema sivila zivota u tome pa makar bila i tajna vecera... uvek ces traziti neku misteriju ili tajnu simboliku, a ljudi su prosta bica koja zive i sto je vaznije stvaraju, pre svega instinktivno i spontano, a tek posle ukalupljuju tu cistotu misli ideje ili duhovne katarze u bolji ili losiji obrazac...i ubiju je...

 

[ristob]

Bezuslovna ljubav je davanje sebe. To čovjek može da radi. Neko i hoće. Većini izgleda glupost.

 

[marlon100]

Bezuslovna ljubav je davanje sebe. To čovjek može da radi. Neko i hoće. Većini izgleda glupost.

dajes a ne primas... radis iz dosade inspiracije neznanja neiskustva... dajes sve ali ne mozes i da hoces 100 posto...zene u pocetku veze hoce i 101 al ih oladis brzo

 

[ristob]

Primaš. To se ne prima ni na koji drugi način. Nije iz dosade etc... Može se 100% nedavati svom egu.

A žene? Kako koje. Neke znaju za bezuslovno davanje. A većina hoće da samo im se daje. Beskonačno. I još više.

 

[JA KOJI JESAM]

sto rekoh na nekoj temi, moras da imas jak zenski princip u sebi ili ako ti je lakse, mozak koji nije zarobljen muskom sovinistickom analitikom da bi razumeo i sto je vaznije shvatio, da bezuslovna ljubav ne postoji, cak ni prema deci a kamoli ljudima... svaki zivi covek je rob svojih predrasuda blagostanja industrijalizacije sto nam ga je donela, ne shvatajuci da su ljudi na tom putu izgubili ono sto nas je cinilo instinktivnim ubicama...cim ukalupis bilo sta u princip forme, nema sivila zivota u tome pa makar bila i tajna vecera... uvek ces traziti neku misteriju ili tajnu simboliku, a ljudi su prosta bica koja zive i sto je vaznije stvaraju, pre svega instinktivno i spontano, a tek posle ukalupljuju tu cistotu misli ideje ili duhovne katarze u bolji ili losiji obrazac...i ubiju je...

Očito je da nisi onaj koji sebe daješ ikome bezuslovno. Nije onda čudo da si uslovljen svojim
shvatanjima. To što ti tvrdiš da je nemoguće je samo tvoj limit. To uopšte ne limitira nekog drugog.
Očigledno da uopšte ne shvataš šta je to bezuslovno davanje i stoga nećeš ni shvatiti sve dok
se jednom ne prepustiš, dakle dok ne prepustiš kontrolu svog ega svom Višem Ja. Reći češ, eto,
to je uslov 'bezuslovnom davanju'. Nije. To je odstranjivanje uslovljenosti. Uslovi su ono što je
vještačko u tebi. Kad vještačko otpadne ostaješ ono-što-jesi. To što jesi već postoji neuslovljeno.
Uslovi su vještačke tvorevine i nemaju vrijednost postojanja iako ih doživljavamo postojećim
'nečim'. Postajnost im daje naša mašta. Probudi se. Davati se bez uslova možeš samo budan,
svjestan onog-što-jesi. I to je uslov reći ćeš. NIJE, to je stanje neuslovljenosti.