Nema više ove narodne crkve, nema njene službe, njenje ćirilice, njene glagoljice i njenih popova.
citati Ivan Mllčetić,19 stoleće:
"Po vanjskim selima osorske biskupije ipak je još prošloga vijeka svuda vladala glagolica. Popovi nijesu ni znali latinski, drugačije nebi razumjeli pisma od g. 1702, kojimosorski biskup Šimun Gaudencij Spljećanin (biskupovao od godine 1673 1719) daje osobitu dozvolu za latinsku misu.
Zadnji osorski biskup Rakamarić (1802—1815) pomogao je zatrti glagolicu u Lošinju, makar da su Lošinjani g. 1803 nazivali latinski jezik »lingua forastiera«, a senjsku katedralu, koja je sačuvala slovjensku liturgiju: »freggio e decor.o di tutta la illirica nazione
Danas se latinština ozvanja samo u gradiću Krku, Cresu, u oba Lošinja, onda u dva sela na Cresu, gdje su privoljeli tudjinstvu neki nevrijedni popovi. Do prošloga vijeka, kako sam se sam uvjerio, pisane su svuda po selima župne matice glagolicom. Zatiranje glagolice stranom od tudjinaca, stranom od mletačke vlade, počimlje u drugoj polovici XVII, pak se nastavlja u XVIII vijeku. U maticama župe u Slivanu počimlje talijanština (ali sporadično)g. 1669; malo kašuje i latinština. Iz talijanskih i latinskih nota razabire se, da onodobni popovi nijesu poznavali dobro tih jezika, već da su tako pisali da ugode ili zadovolje želji svojih biskupa
"
.
U njenim crkvama Milčetić pronalazi ostatke ikonografije svojstvene za pravoslavlje čiju veru on naziva grčkom, a pravoslavce (očito srbe, jer ko se je drugi pred turcima mogao sklanjati na otoke) grcima.
"I na Silbi i Olibu spominju Grke. Starinska slika na nekadanjem oltaru župne crkve u Olibu prikazuje grupu, gdje je središte majka božja s djetetom u ruci. Ta slikarija, izvedena na drvu, grčkog je karaktera. Kopija te slike izvedena je plastički za drugi oltar.
Na Silbi znade tradicija za Grke, koji da su se složili bili s katolicima u ženidbi. U crkvi sv. Marka pokazuju i sada žrtvenik, koji da je bio grčki, jer je na njemu i sada križ grčki. Ne fali ni ovdje zakopano blago, koje su Grci ostavili, došavši ga nedavno tražiti s pismima u ruci! To spominjanje Grka občenito je uz more, a niti je od jučer, niti tek slučajno. Grci su ovuda doista gospodovali i živjeli, te ihpredaja nije zaboravila.
Za otok Lošinj spomenuti rukopis navodi razne tradicije o boravku Grka. Pisac hoće, da su se Grci ovamo doselili, bježeći pred silom turskom, koja ih je iz domovine otjerala.".
Milčetić, I. (1884). Arkeologično-istorične crtice s hrvatskih otoka (IV). Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 6(1), 105-116.
Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/48776
citati Ivan Mllčetić,19 stoleće:
"Po vanjskim selima osorske biskupije ipak je još prošloga vijeka svuda vladala glagolica. Popovi nijesu ni znali latinski, drugačije nebi razumjeli pisma od g. 1702, kojimosorski biskup Šimun Gaudencij Spljećanin (biskupovao od godine 1673 1719) daje osobitu dozvolu za latinsku misu.
Zadnji osorski biskup Rakamarić (1802—1815) pomogao je zatrti glagolicu u Lošinju, makar da su Lošinjani g. 1803 nazivali latinski jezik »lingua forastiera«, a senjsku katedralu, koja je sačuvala slovjensku liturgiju: »freggio e decor.o di tutta la illirica nazione
Danas se latinština ozvanja samo u gradiću Krku, Cresu, u oba Lošinja, onda u dva sela na Cresu, gdje su privoljeli tudjinstvu neki nevrijedni popovi. Do prošloga vijeka, kako sam se sam uvjerio, pisane su svuda po selima župne matice glagolicom. Zatiranje glagolice stranom od tudjinaca, stranom od mletačke vlade, počimlje u drugoj polovici XVII, pak se nastavlja u XVIII vijeku. U maticama župe u Slivanu počimlje talijanština (ali sporadično)g. 1669; malo kašuje i latinština. Iz talijanskih i latinskih nota razabire se, da onodobni popovi nijesu poznavali dobro tih jezika, već da su tako pisali da ugode ili zadovolje želji svojih biskupa
"
.
U njenim crkvama Milčetić pronalazi ostatke ikonografije svojstvene za pravoslavlje čiju veru on naziva grčkom, a pravoslavce (očito srbe, jer ko se je drugi pred turcima mogao sklanjati na otoke) grcima.
"I na Silbi i Olibu spominju Grke. Starinska slika na nekadanjem oltaru župne crkve u Olibu prikazuje grupu, gdje je središte majka božja s djetetom u ruci. Ta slikarija, izvedena na drvu, grčkog je karaktera. Kopija te slike izvedena je plastički za drugi oltar.
Na Silbi znade tradicija za Grke, koji da su se složili bili s katolicima u ženidbi. U crkvi sv. Marka pokazuju i sada žrtvenik, koji da je bio grčki, jer je na njemu i sada križ grčki. Ne fali ni ovdje zakopano blago, koje su Grci ostavili, došavši ga nedavno tražiti s pismima u ruci! To spominjanje Grka občenito je uz more, a niti je od jučer, niti tek slučajno. Grci su ovuda doista gospodovali i živjeli, te ihpredaja nije zaboravila.
Za otok Lošinj spomenuti rukopis navodi razne tradicije o boravku Grka. Pisac hoće, da su se Grci ovamo doselili, bježeći pred silom turskom, koja ih je iz domovine otjerala.".
Milčetić, I. (1884). Arkeologično-istorične crtice s hrvatskih otoka (IV). Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 6(1), 105-116.
Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/48776
Prilozi
Poslednja izmena: