Zašto su postali slabići?
Koliko su žene vekovima osnažile, a muški svet postao ranjiv i slab, vrlo je evidentno. Kako im pomoći, da među njima nanovo zavlada junaštvo, srčanost, fer-play, da vrate zaštitnički štit pred sobom i svojim najmilijima, pred nemoćnima, te postanu i ostanu naši pravi i pošteni- vitezovi, kao nekada, nekada davno?
Osećaj zaštićenosti i sigurnosti generalno fali svim pripadnicama ženskog pola. One koje tvrde suprotno, perfidno lažu.Takođe, nedostaju i ti topli, muški, medveđi zagrljaji koji nikako nisu odlika slabića, već snažnih, jakih i sigurnih u sebe - muškaraca.
Kada su se i koliko oni okrenuli protiv samih sebe ili, je to više ženska zasluga!?!
Ovo drugo, kao polulogičko objašnjenje. Brižne majke, preko mere, od svojih dečaka napravile pekmezaste momke i muškarce. Iz najbolje namere, desila se grandiozna- greška. Koren nastanka i opstanka svih nastupajućih problema i nesuglasica u muško-ženskim relacijama. Ostala sam uskraćena za taj odnos, nisam rodila muško-čeljade, već kćer, ali nikako nisam bila imuna na sadašnje i buduće razmišljanje moje dobre prijateljice, da je ne imenujem, sama će se prepoznati, šta za nju predstavlja rođenje muškog potomka, nakon dve kceri, budućeg naslednika loze?
Dotična osoba tvrdi, kako će uvek stati u odbranu svoga sina, bez obzira da li je u krivu ili u pravu. Drugim rečima, ona je rodila apsolutno i savršeno muško. Valjda smatra,neće ni grešiti. Postoji li takav? Bezgrešan? On može u estetsko-fizičkom smislu biti idealan, ali u svim svojim postupcima, teško. Daj bože, mada sumnjam. To je kao osvedočena prva i najstrašnija anomalija. Pokušala sam je malo korigovati u tom njenom tvrdom i isključivom stavu,ali bez uspeha.
"Ljubi ga majka", iz toliko reprizirane komedije. Vladaju drugi aršini za mušku i žensku decu na našem podneblju. U kćerke se možete razočarati, u sinove-nikako. Šta će svet reći? Kriju se strašne istine i tajne. Samo, dugovečno se ništa ne može pokopati i kad-tad izađe na videlo, još strašnije i veće. Takav, suviše privržen odnos roditelja prema muškoj deci, često se vrati kao najgori bumerang. Prisustvujući jednom, zavidnom jubileju i godišnjici srebrnog braka, na kom je bilo i nas, sada opet singl, razvedenih, i onih koji opstaju i zajedno podižu decu, dala sam sebi za pravo da donesem ispravan zaključak: žene su zdušno nastavile i preuzele ulogu - majki svojim sopstvenim muževima, pa zatim sve ostalo. Da ne nabrajam preterano šta su sve danas, kao npr: hraniteljke, kreativne u kući kao domaćice, kao kuvarice, kao cvećarke, električarke, higijeničarke i blagajnice, rekreativne sportistkinje, strpljivi pedagozi sa decom,j oš više sa razmaženim muževima, koje uz brigu o svemu i svačemu moraju biti i atraktivne zavodnice, kako dotični ne bi tražili takav vid zabave van kućnog okrilja.
Hronično neispavane, sebi su postavile nebrojeno mnogo zadataka a muževi, većinom, zaštićeni kao retka i bogom dana vrsta. U prividno ljupkim, a veštačkim i formalnim brakovima, zarad dece i pokućstva, kola i zajedničkog krova nad glavom, takav odnos dvoje zrelih ljudi, svakom sa bar malo prisebnosti i pameti, izgledaće kao apstraktna zajednica. Javno odobravanje mrtvoga braka u srcu, na papiru, kao opšte i lično licemerje. Neznatan procenat zemljana, može i uspeva da podnese golu istinu i totalno razotkrivanje.
Žene su maheri da sve nemoguće prežive i da hrabro idu dalje, čak i kada ih svesno gaze nemili događaji. Preterano opraštanje neće spasiti svet, ma kako mi humane bile. Uradile smo dosta protiv nas samih, da nas ti naši dragi i mili i voljeni muškarci cimaju, kad god im je i volja i frka i kada ih razbija čista dosada,u predahu njihovih hobija, zabava, lova, sporta, kladionica, “poslovnih“ sastanaka, seminara, kotlića i sl. Njima je sve dozvoljeno, nama, skoro-ništa?
Mile moje, a ženskoga roda, budite više nemoćne, slabe, plačljive, dajte njima porodično kormilo u ruke, po cenu da odete jedan mesec u finansijski i svakakav minus, samo da ih zešće prodrmate, da se više naspavate i istestirate ih, koliko su vični u areni života, danas i sada? U svakom slučaju, žene su te koje spašavaju i podizu svet, nagrade i benefiti im tek sleduju, a muškarci "neustrašivo" beže, jos gore, trče, u anonimnost i sigurnost mišje rupice. Čast izuzecima, dakako.
Koliko su žene vekovima osnažile, a muški svet postao ranjiv i slab, vrlo je evidentno. Kako im pomoći, da među njima nanovo zavlada junaštvo, srčanost, fer-play, da vrate zaštitnički štit pred sobom i svojim najmilijima, pred nemoćnima, te postanu i ostanu naši pravi i pošteni- vitezovi, kao nekada, nekada davno?
Osećaj zaštićenosti i sigurnosti generalno fali svim pripadnicama ženskog pola. One koje tvrde suprotno, perfidno lažu.Takođe, nedostaju i ti topli, muški, medveđi zagrljaji koji nikako nisu odlika slabića, već snažnih, jakih i sigurnih u sebe - muškaraca.
Kada su se i koliko oni okrenuli protiv samih sebe ili, je to više ženska zasluga!?!
Ovo drugo, kao polulogičko objašnjenje. Brižne majke, preko mere, od svojih dečaka napravile pekmezaste momke i muškarce. Iz najbolje namere, desila se grandiozna- greška. Koren nastanka i opstanka svih nastupajućih problema i nesuglasica u muško-ženskim relacijama. Ostala sam uskraćena za taj odnos, nisam rodila muško-čeljade, već kćer, ali nikako nisam bila imuna na sadašnje i buduće razmišljanje moje dobre prijateljice, da je ne imenujem, sama će se prepoznati, šta za nju predstavlja rođenje muškog potomka, nakon dve kceri, budućeg naslednika loze?
Dotična osoba tvrdi, kako će uvek stati u odbranu svoga sina, bez obzira da li je u krivu ili u pravu. Drugim rečima, ona je rodila apsolutno i savršeno muško. Valjda smatra,neće ni grešiti. Postoji li takav? Bezgrešan? On može u estetsko-fizičkom smislu biti idealan, ali u svim svojim postupcima, teško. Daj bože, mada sumnjam. To je kao osvedočena prva i najstrašnija anomalija. Pokušala sam je malo korigovati u tom njenom tvrdom i isključivom stavu,ali bez uspeha.
"Ljubi ga majka", iz toliko reprizirane komedije. Vladaju drugi aršini za mušku i žensku decu na našem podneblju. U kćerke se možete razočarati, u sinove-nikako. Šta će svet reći? Kriju se strašne istine i tajne. Samo, dugovečno se ništa ne može pokopati i kad-tad izađe na videlo, još strašnije i veće. Takav, suviše privržen odnos roditelja prema muškoj deci, često se vrati kao najgori bumerang. Prisustvujući jednom, zavidnom jubileju i godišnjici srebrnog braka, na kom je bilo i nas, sada opet singl, razvedenih, i onih koji opstaju i zajedno podižu decu, dala sam sebi za pravo da donesem ispravan zaključak: žene su zdušno nastavile i preuzele ulogu - majki svojim sopstvenim muževima, pa zatim sve ostalo. Da ne nabrajam preterano šta su sve danas, kao npr: hraniteljke, kreativne u kući kao domaćice, kao kuvarice, kao cvećarke, električarke, higijeničarke i blagajnice, rekreativne sportistkinje, strpljivi pedagozi sa decom,j oš više sa razmaženim muževima, koje uz brigu o svemu i svačemu moraju biti i atraktivne zavodnice, kako dotični ne bi tražili takav vid zabave van kućnog okrilja.
Hronično neispavane, sebi su postavile nebrojeno mnogo zadataka a muževi, većinom, zaštićeni kao retka i bogom dana vrsta. U prividno ljupkim, a veštačkim i formalnim brakovima, zarad dece i pokućstva, kola i zajedničkog krova nad glavom, takav odnos dvoje zrelih ljudi, svakom sa bar malo prisebnosti i pameti, izgledaće kao apstraktna zajednica. Javno odobravanje mrtvoga braka u srcu, na papiru, kao opšte i lično licemerje. Neznatan procenat zemljana, može i uspeva da podnese golu istinu i totalno razotkrivanje.
Žene su maheri da sve nemoguće prežive i da hrabro idu dalje, čak i kada ih svesno gaze nemili događaji. Preterano opraštanje neće spasiti svet, ma kako mi humane bile. Uradile smo dosta protiv nas samih, da nas ti naši dragi i mili i voljeni muškarci cimaju, kad god im je i volja i frka i kada ih razbija čista dosada,u predahu njihovih hobija, zabava, lova, sporta, kladionica, “poslovnih“ sastanaka, seminara, kotlića i sl. Njima je sve dozvoljeno, nama, skoro-ništa?
Mile moje, a ženskoga roda, budite više nemoćne, slabe, plačljive, dajte njima porodično kormilo u ruke, po cenu da odete jedan mesec u finansijski i svakakav minus, samo da ih zešće prodrmate, da se više naspavate i istestirate ih, koliko su vični u areni života, danas i sada? U svakom slučaju, žene su te koje spašavaju i podizu svet, nagrade i benefiti im tek sleduju, a muškarci "neustrašivo" beže, jos gore, trče, u anonimnost i sigurnost mišje rupice. Čast izuzecima, dakako.