Kasnije je Kortez doneo zrna kakaoa na španski dvor, gde su počeli tajno da ga uzgajaju u manastirima, a
napitak od kakaoa postao je omiljeno piće na španskom dvoru. Imajući te mogućnosti da eksperimentišu, upravo su Španci bili ti koji su od čokolade napravili slatkiš sličan današnjem. Dodali su šećer, med i morski orah, a kasnije su dodavali i biber, vanilu i druge začinske biljke. S obzirom da su zrna kakaoa bila izuzetno retka, kakao se, isto kao u rodnoj Južnoj Americi, počeo koristi u svrhe plaćanja. Za 200 zrna mogao se kupiti ćuran, a za 100 zrna se plaćala dnevnica stražara.
Sreća Španaca i slatka tajna se ipak nije mogla dugo skrivati… Kada je Luj XIV od svoje žene, španske princeze Marije Tereze, dobio na poklon kutiju čokolade, otkrio je ne samo da je čokolada jako dobrog ukusa, nego da ima i izuzetno afrodizijačko svojstvo. A pošto su svi Francuzi oduvek želeli da nose titulu velikih ljubavnika, nastala je prava pomama za ovim
slatkim afrodizijakom, pa se čak smatra da je Kazanova velikim delom bio tako poznat upravo zahvaljujući ni manje ni više nego čokoladi. Zapravo, zvali su ga
“čokoladni ljubavnik”, jer je svakoj svojoj žrtvi poklanjao čokoladu.