U jednom selu rastao je decak po imenu Milorad. Osim ovaca drugim poslom nije znao da se bavi, ali jednoga dana njegova majka odluci da ga posalje na visoke skole.Odmah ga je upisala u najvisu skolu u gradu, te je nas Milorad,hteo ne hteo, svakoga dana odlazio u skolu na najvisi sprat. Rasterivao tice,pljuckao na ljude,preskakao stepenike vezbajuci da skoci sto vise, ali mu je nedostajala sirina livada i njegove prijateljice ovce.
Posle nekog vremena postalo mu je dosadno, poceo je da obilazi skolu i da odlazi u druge delove grada.U jednom izlogu video je veliku cokoladu, svakoga dana radoznalo je stajao pred izlogom i buljio u cokoladu duzine dva metra i sirine metar. Videci ga tako odusevljenog, jedna fina prodavacica donela mu je istu takvu cokoladu velicine dlana. Milorad se snebivao i stideo, ali je uzeo cokoladu.Jako mu se svideo ukus i pozeleo je da ima najvecu cokoladu na svetu i da samo jede cokolade.Kako nije imao novaca, morao je da smisli nacin kako da zadovolji svoju novu strast. Tajno se vratio u selo i poterao svoje ovce na pijacu. Uzalud je majka trcala da ga nadje, dozivala, trazila i molila Boga da se njen sin vrati. Nije vredelo Milorad je nestao. Saznala je da je prodao ovce. Jedan prolaznik je video decaka slicnog opisa kako tegli ogromnu cokoladu i na njoj stotine malih, ali ni on nije znao gde je decak nestao.
Jedino mesto koje je dobro poznavao bila je skola i sve svoje blago sakrio je na vrh skole i jeo danima, nije prestajao da jede cokoladu, a onda, iznenada cokolada je proradila u njegovom stomaku. Povracao je po ljudima sa najviseg sprata svoje skole,odlazila je iz njega i po stepenistu dok je trazio toaleti. Nista nije vredelo. Cokolada je izlazila danima, nestalo je i papira i maramica,ali cokolada je i dalje tekla iz Milorada.
Ulice kojima se kretao bile su od cokolade, skola je bila sva usrana. Umoran Milorad je legao i zaspao. Spavao je danima, ali se ipak probudio. Kada je video sta je uradio toliko ga je bilo sram od ljudi, a narocito majke da je pozeleo da nestane. Sakrio se opet na vrhu skole i razmisljao kako da nestane. I setio se. Popeo se na krov i poleteo. Prvo nebu pod oblake, a zatim jos vise i vise sve do zvezda, a mozda i dalje. Neslucene su visine ponosa i zelje tako da nikad necemo znati dokle je Milorad dosegao, a mozda je stigao do Boga.
Posle nekog vremena postalo mu je dosadno, poceo je da obilazi skolu i da odlazi u druge delove grada.U jednom izlogu video je veliku cokoladu, svakoga dana radoznalo je stajao pred izlogom i buljio u cokoladu duzine dva metra i sirine metar. Videci ga tako odusevljenog, jedna fina prodavacica donela mu je istu takvu cokoladu velicine dlana. Milorad se snebivao i stideo, ali je uzeo cokoladu.Jako mu se svideo ukus i pozeleo je da ima najvecu cokoladu na svetu i da samo jede cokolade.Kako nije imao novaca, morao je da smisli nacin kako da zadovolji svoju novu strast. Tajno se vratio u selo i poterao svoje ovce na pijacu. Uzalud je majka trcala da ga nadje, dozivala, trazila i molila Boga da se njen sin vrati. Nije vredelo Milorad je nestao. Saznala je da je prodao ovce. Jedan prolaznik je video decaka slicnog opisa kako tegli ogromnu cokoladu i na njoj stotine malih, ali ni on nije znao gde je decak nestao.
Jedino mesto koje je dobro poznavao bila je skola i sve svoje blago sakrio je na vrh skole i jeo danima, nije prestajao da jede cokoladu, a onda, iznenada cokolada je proradila u njegovom stomaku. Povracao je po ljudima sa najviseg sprata svoje skole,odlazila je iz njega i po stepenistu dok je trazio toaleti. Nista nije vredelo. Cokolada je izlazila danima, nestalo je i papira i maramica,ali cokolada je i dalje tekla iz Milorada.
Ulice kojima se kretao bile su od cokolade, skola je bila sva usrana. Umoran Milorad je legao i zaspao. Spavao je danima, ali se ipak probudio. Kada je video sta je uradio toliko ga je bilo sram od ljudi, a narocito majke da je pozeleo da nestane. Sakrio se opet na vrhu skole i razmisljao kako da nestane. I setio se. Popeo se na krov i poleteo. Prvo nebu pod oblake, a zatim jos vise i vise sve do zvezda, a mozda i dalje. Neslucene su visine ponosa i zelje tako da nikad necemo znati dokle je Milorad dosegao, a mozda je stigao do Boga.