Ériu
Veoma poznat
- Poruka
- 12.966
meni je coparenting prihvatljiv u slucaju da se dvoje rastave i ostanu u dobrim odnosima zbog deteta i sebe samih, ili u slucaju gej parova koji hoce po svaku cenu da imaju decu (tu sam najcesce i cula za coparenting). ali mi nije prihvatljivo (za mene naravno, ne za druge), da svesno ulazim u tu pricu znajuci koja je ideja iza toga. decu ako budem imala, imacu sa onim koga volim i sa kim mogu da delim vreme,prostor i zivot jer sam na kraju ipak pristalica tradicionalne porodice, majka otac deca...odrasla u takvoj, i zelim to i za svoju decu, tj bar da pokusam.
Nisam tip coveka koji tako razmislja, ne dajem uvek prednost negativnim mogucnostima pa ni pozitivnim, sastavljam listu mogucnosti na levoj su negativne na desnoj pozitivne. Ako kojim slucajem negativne mogucnosti preovladaju onda ne preduzimam nista od planiranog. Joj a sta sve tek moze da se desi u braku, uzas jedan a i brak se planira. Zar se ne udajemo i zenimo da bi ostali zajedno ceo zivot, pa ipak brakovi pucaju, deca pripadaju jednom roditelju ili najgori slucaj jedno dete kod jednog roditelja jedno kod drugog... Hocu da kazem da ovo nema veze sa mojim emotivnim stanjem, u mom predhodnom postu opisao sam ti samo koji su moji razlozi za ovaj korak a to je previse izgubljenog vremena...