Citati najvećih ratnika svih vremena- ISTORIJU PIŠU POBEDNICI

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Leonida od Sparte
Leonida I (540-480 g.p.n.e) je bio grčki kralj ratnik iz grada-države Sparte u doba Grčko-Perijskih ratova koji počinju oko 490 godine p.n.e. kada i umire u borbi kod Termopilskog klanca u sukobu sa Persijskom armijom 480 godine p.n.e.
Leonida je najviše ostao upamćen po tome što je bio vođa jedne od najopakijih vojnih jedinica u istoriji civilizacije koja je bila poznata po nazivu 300 kopljanika (hoplita).
Pored 300 hoplita, 7.000 Grka iz različitih državica se mu se pridružilo u maršu ka Termopilu gde će na kraju zajedno odbiti mnoge napade od daleko brojnijeg neprijatelja tokom dva dana neprestanih borbi.. Nažalost, Grk meštanin je rekao Ksereksu (kralju Persije) za skrovitu planinsku stazu zahvaljujući kojoj Persijanci opkoljavaju grčke snage.
Veći deo grčke vojske je pobegao, osim Spartanaca, Tespijanaca i Tebanaca koji su ostali da se suoče sa Persijancima. Leonida i njegovih 300 vojnika su stradali, kao i veći broj njihovih preostalih saveznika.
Neki izvori tvrde da je pred kraj bitke Leonida stajao sam boreći se sa stotinama i hiljadama Persijanaca.

:think:
U pokretu snaga raste i dobija na snazi.
Virgil Maron Publius
 
Krv, suze i znoj“ maksima je koju je patentirao, verovatno jedan od najvećih političkih umova Vinston Čerčil, ali ona se nažalost najviše odnosila na one koji su ideje političkih umova sprovodili u praksi, često zbog toga u istoriji ostajući upisani crnim slovima. Pročitajte misli i izreke koje su rekli neki od najvećih vojskovođa svih vremena.
Pogledajte prilog 568554
What's the origin of the phrase 'Blood, sweat and tears'?

The first occurrence of the expression that I can find in print is in Sermons on Various Subjects by Christmas Evans, translated from the Welsh by J. Davis, 1837:

Christ the High Priest of our profession, when he laid down his life for us on Calvary, was bathed in his own blood, sweat and tears.
https://www.phrases.org.uk/meanings/blood-sweat-and-tears.html
 
745px-Grand_Duchess_Anastasia_Nikolaevna_Crisco_edit_crop[1].jpg

Ana Anastasija Nikolajevna, 18.jun 1901. - 17.jul 1918.
Velika kneginja Anastasija Nikolajevna.

Anastasija je bila mlađa sestra velike kneginje Olge, velike kneginje Tatjane i velike kneginje Marije. Starija je sestra prestolonaslednika Alekseja Nikolajeviča. Pretpostavlja se da su je ubili boljševici 17. jula 1918. zajedno sa njenom porodicom. Ipak neprekidno su kružile glasine da je uspela pobeći 1918. Nekoliko žena je tvrdilo da one predstavljaju Anastasiju. Najčuvenija od njih je bila Ana Anderson, čije telo je kremirano 1984. Nekoliko ljudi, koji su poznavali pravu Anastasiju podržali su tvrdnju Ane Anderson da je ona prava Anastasija. Testiranjem DNK ostataka Ane Anderson 1994. pokazalo se da ona nije Anastasija

Kada se rodila Anastasija bila je četvrta ćerka, pa su njeni roditelji i rođaci bili razočarani, jer očekivao se prestolonaslednik. Car Nikolaj II Aleksandrovič je pre prve posete novorođenoj ćerci napravio dugu šetnju da se smiri. Deca cara Rusije su podizana na najjednostavniji mogući način. Spavali su na tvrdim krevetima bez jastuka, sem kada su bila bolesna. Deca su se ujutro kupala i umivala hladnom vodom. Očekivalo se od njih da sami čiste svoje sobe i da pletu džempere, koji bi se prodavali na dobrotvornim priredbama. Većina u domaćinstvu, uključujući sluge nazivala je veliku kneginju imenom i imenom oca, npr. Anastasija Nikolajevna. Čak ni sluge nisu koristile titulu „Vaše imperatorsko veličanstvo“. Povremeno bi je zvali francuskom verzijom imena ili ruskim nadimkom „Nastja“. Mlada Anastasija je izrasla u energično i živahno dete, opisivana je kao niska. Imala je plave oči i crvenkasto smeđu kosu. Guvernanta Margareta Eger je rekla da je Anastazija bila najšarmantnije dete koje je ona poznavala.Često su je opisivali kao nadarenu i pametnu, ali njeni tutori su naglasili da nije pokazivala zanimanje u uslovima školskog ograničenja.


Anastasija se usuđivala da povremeno pređe granice dozvoljenog ponašanja. Sin dvorskog ljekara Gleb Botkin je rekao da je ona pravila najviše nestašluka od sve carske dece.Podmetala je noge slugama i zbijala nestašluke sa tutorima. Kao dete penjala bi se na drvo i odbijala da siđe. Tokom jednoga grudvanja u snegu Anastasija je umotala kamen u grudvu i njome je oborila stariju sestru Tatjanu na zemlju. Dalja rođaka Nina Georgijeva je kasnije sećala da je Anastasija bila neprijatna do granice zlobe. Zatim da je varala, udarala i grebala saigrače tokom igre. Bila je uvređena jer je mlađa Nina bila viša od nje. Bila je manje zainteresovana za svoj izgled od ostalih sestara. Žena jednog američkog diplomate opisivala je kako je Anastasija jela čokoladu, a da nije skidala duge bele operske rukavice. Anastasija i njena starija sestra Marija bile su poznate kao „Mali par“. Delile su istu sobu, često su nosile varijacije iste haljine i provele su mnogo vremena zajedno. Starije sestre Olga i Tatjana su takođe delile sobu i bile su poznate kao „Veliki par“. Četiri devojke su potpisivale pisma početnim slovima svojih imena „OTMA“.
Iako je bila energična Anastasija je ponekad bila lošeg zdravlja. Patila je od buniona, koji su joj napadali oba palca. Imala je loše leđne mišiće, pa je bilo propisano da dva puta sedmično ide na masažu. Međutim, ona bi se sakrivala pod krevetom ili u ormaru, da bi izbegla da ide na masažu. Anastasijina starija sestra Marija je mnogo krvarila, kada su joj 1914. bili operisani krajnici. Anastasijina tetka sa očeve strane, velika kneginja Olga Aleksandrovna, verovala je da su sve četiri njene nećake mnogo krvarile i da su nosile gen hemofilije, kao i njihova majka

Car Nikolaj II Aleksandrovič je abdicirao 1917. godine. U Rusiji je brzo nakon toga nastao građanski rat. Bilo je pregovora o oslobađanju Romanova između boljševika (uobičajeno zvanih crvenih) i carske šire porodice, od kojih su mnogi bili istaknuti članovi drugih kraljevskih kuća Evrope. Međutim pregovori su zapali u ćorsokak. Kako su Beli, lojalni caru, napredovali prema Jekaterinburgu, tako su crveni postajali nepopustljiviji što se tiče pitalja oslobađanja Romanovih. Crveni su znali da će Jekaterinburg pasti u naletu bolje opremljene i brojnije bele vojske. Kada je Bela Garda došla blizu Jekaterinburga carska familija je nestala. Najšire prihvađeno mišljenje je bilo da su Romanovi streljani. Istražitelj Bele garde Nikola Sokolov došao je do toga zaključka na osnovu predmeta, koji su pripadali Romanovima, a nađeni su bačeni u rudarsko okno.

Konačno je 1991. nađena masovna grobnica carske porodice Romanov i njihovih sluga. Ekshumacija je izvršena u šumi van Jekaterinburga. Grobnica je bila nađena čitavu dekadu ranije, ali oni koji su otkrili su čuvali tajnu da komunisti ne bi saznali za njihovo otkriće. Kada je grobnica otvorena umesto 11 skeleta grobnica je sadržavala samo devet skeleta. Očekivalo se da su tu sahranjeni car, carica Aleksandra, carević Aleksej, 4 velike kneginje, doktor Jevgenij Botkin i 3 sluge). U grobnici su nedostajali Aleksej i prema forenzičaru Vilijamu Maplu Anastazija. Ruski naučnici su verovali da nedostaje velika kneginja Marija. Rusi su identifikovali Anastaziju u grobu koristeći kompjuterski program, kojim su analizirali fotografije i lobanje. Američki naučnici su njihove procene smatrali neegzaktnim.

Amerikanci su procenjivali ženske skelete i starost zuba. Osim toga Anastazija je bila najmanja od sestara. Kada je 1998. konačno sahranjena carska porodica Romanovih Anastazija je sahranjena kao osoba od 145 centimetara, a naučnici veruju na osnovu fotografija da je ona bila visoka 132 centimetra.

DNK testiranje je pokazalo da su to skeleti carske porodice i njihovih slugu. Međutim, sudbina dvoje dece je neizvesna. Sudbina Anastazije je tako i dalje misterija.



ANA

Ana na hebrejskom - milostiva.

I. Majka Samuilova - vođe izrailjskog naroda i proroka, žena pobožnog Elkana iz plemena Levijana; posle dugo godina rodila je sina zahvaljujući božjoj milosti i usrdnoj molitvi; posvetila ga je Bogu i tada je izrekla dirljivu molitvu u kojoj se prvi put pominje reč Hristos, Pomazanik božji.

II. Sveta proročica - nalazila se u hramu pri susretu sv.Simeona Bogoprimca i Hrista Mladenca i slavila je Boga i pripovedala dolazak mesije i izbavljenje Izrailja.

III. Mati presvete Bogorodice - žena Joakimova; imala je dve sestre, Mariju i Soviju; po predanju obe su u Vitlejemu rodile kćerke, Marija je rodila Salomiju, majku apostola Jovana i Jakova, a Sovija je rodila Jelisavetu, majku Jovana Krstitelja. Ana je u Nazaretu rodila Mariju, majku Isusovu. U Bibliji se ne spominje po imenu kao majka Bogorodice.
 
Ana I Ivanovna, Moskva, 7. februar 1693 — Moskva, 28. oktobar 1740. je bila ruska imperatorka od 29. januara 1730. do svoje smrti 28. oktobra 1740. godine. Prethodno je bila vojvotkinja Kurlandije od 1711. do 1730. godine.

Bila je druga kći cara Ivana V (brata Petra I). Udala se 1710. za Fridiha Vilhelma, vojvodu Kurlandije, i 4 meseca kasnije ostala udovica. Posle smrti Petra II, Vrhovni tajni savet ju je doveo na presto 1730. kao monarha sa ograničenom vlasti. Ipak, ona je prigrabila svu vlast i raspustila Vrhovni tajni savet. Sve vreme je imala veliko nepoverenje u rusko plemstvo, a poluge vlasti je dala u ruke baltičkim Nemcima. Na presto Kurlandije je postavila svog miljenika i ljubavnika Ernst Johana fon Birona. Ratovala je protiv Turske i Rusiju proširila na Azov i Centralnu Aziju.

Za naslednika je odredila svoga jednogodišnjeg rođaka Ivana VI. Time je htela da liši nasledstva potomke Petra Velikog. Posle Anine smrti, Jelisaveta I Petrovna, druga kći Petra Velikog, uspela je da prigrabi vlast i zatvori Ivana VI u tamnicu.
01b.128[1].jpg
 

Back
Top