Vae victis
Tokom 4. veka pne. počela je seoba keltskih (galskih) plemena iz centralne Evrope u južnije, mediteranske krajeve. Računa se da su u tom periodu različita keltska plemena (
Boji, Senoni,
Insubri...) naselila dolinu reke
Po. Godine 390. pne. (ili 387. po grčkom istoričaru
Polibiju iz Megalopolja) jedna grupa Senona predvođena Brenom se uputila u pljačkaški pohod južno od Apenina.
Gali su zatim opseli
Kluzij (Clusium) u Etruriji, a rimski poslanici, koji su trebali da posreduju u mirnom razrešenju situacije, su stupili u borbu na strani Kluzija. Nakon što je jedan od njih ubio keltskog poglavara, Bren je poveo svoje ljude na Rim zahtevajući isplatu odštete (krvnine). Rimska vojska, koja je izašla pred Kelte, razbežala se nakon
bitke na Aliji, jednoj od pritoka Tibra. U Rimu je zavladala panika, stanovništvo predvođeno sveštenicima je evakuisano, a preostali vojno sposobni muškarci su se povukli u tvrđavu na bregu Kapitolu. Sam grad je prepušten Brenovim pljačkašima. Posle sedam meseci opsade Kapitola, Kelti su pristali da se povuku pod uslovom da budu isplaćeni u čistom zlatu. Prilikom javnog merenja otkupnine, Rimljani su se požalili na tegove koje su Gali koristili. Bren je tada na tas sa tegovima bacio i svoj mač, demonstrirajući tako svoju nadmoć nad Rimljanima, i izgovorio čuvenu rečenicu :"
Vae victis!" (Teško pobeđenima!).