Čitanje u doba Korona virusa

  • Začetnik teme Začetnik teme suave
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

suave

Domaćin
Poruka
3.835
U ova teška i neizvesna vremena, kad je sve mračno i kad ne znamo što će nam doneti sutra, pitanje je možemo li pronaći tračak svetlosti u književnosti. Oslanjanje na književnost u kriznim i teskobnim vremenima nije nešto novo. mnogi porede vreme u kom se nalazimo sa opisima društva u Orvelovim delima Životinjska farma i 1984 kao i Hakslijevim Vrlim novim svetom.

No, ovo je specifičan trenutak, vreme bolesti, jednog od jahača Apokalipse, onog koji navešćuje Sudnji dan i poziva grešne da se pokaju i vrate knjige u biblioteku. Pitanje je što o takvim vremenima ima da kaže književnost. jedno od nezaobilaznih dela je Pekićeva Kuga i sigurno će se naći neko ko će nešto reći o njoj, no moje omiljeno delo jeste Dekameron, priča o veselom društvu mladih Firentinaca koji su se povukli u osamu jedne vile i ubijali vreme pričajući priče, igrajući igre i čekajući da bolest prođe i bolja vremena se vrate

https://www.newstatesman.com/2020/03/coronavirus-survive-italy-wellbeing-stories-decameron

Što vi čitate u vreme Korone i da li vam to iskustvo može koristiti u borbi sa kobnom bolešću?
 
Upravo je Dekameron idealan sada za čitanje.
Istina, mada se sem par prvih pasusa kasnije jedva pominje. Ljudi se nastoje udaljiti od tmurne svakodnevice pa odlaze u sanjarenja, nekad erotična, nekad melankolična ali postoji beg od stvarnosti. To je zanimljivo. Kod nas još nije došlo do te faze. Trenutno smo bombardovani vestima sa televizije i mozak još nije prezasićen vestima od bolesti. Pre bi moglo reći da se odmara od političke reklame prisutne do sad u medijima, priče o pripremama za izbore i bojkotu, ekonomskom uspehu i dosadne i teskobne svakodnevice. Biće zanimljivo kako će se stvari odvijati dalje, no ljudi u pozadini bolesti, nastavljaju sa svojim malim svakodnevnim životima i zanimljivo je videti kako priču o bolesti uključuju u svoj svakodnevni život.

Još jedna dobra knjiga je i Kamijeva "Kuga", možda čak i pristalija ovoj atmosferi od "Dekamerona"

Obično je pitanje poput ovog teoretsko: kako bi bilo kad biste videli Vaš grad, Vašu državu, odsečene od ostatka sveta, sa građanima zatvorenim u svojim domovima, dok se zaraza širi i inficira hiljade i prisiljava nove hiljade ljudi u karantin? Kako biste se nosili s tim da neka epidemija poremeti svakodnevni život, zatvori škole, bolnice i obustavi društvena okupljanja, sportske događaje, koncerte, konferencije, festivale i planove za putovanja na neodređeno vreme?

Godine 1947, kada je imao 34 godine, Alber Kami, francuski pisac rođen u Alžiru (koji će deset godina kasnije dobiti Nobelovu nagradu za književnost i poginuti u saobraćajnoj nesreći tri godine nakon toga) pružio je zapanjujuće detaljan i prodoran odgovor na ova pitanja u svom romanu Kuga. Knjiga je hronika iznenadnog izbijanja i sporog odlaska fiktivne epidemije buboničke kuge u alžirskom primorskom gradu Oran aprila meseca 1940. Kada se jednom uvukla u grad, epidemija tinja, preokrećući živote i svesti stanovnika grada sve do narednog februara, kada prestaje podjednako naglo i nepredvidivo kako je i izbila, “otpuzavši nazad u svoju opskurnu jazbinu odakle je krišom ispuzala.”

https://www.espreso.rs/kultura/knji...-i-od-cega-treba-da-se-oducimo-iz-ovog-romana
 
Istina, mada se sem par prvih pasusa kasnije jedva pominje. Ljudi se nastoje udaljiti od tmurne svakodnevice pa odlaze u sanjarenja, nekad erotična, nekad melankolična ali postoji beg od stvarnosti. To je zanimljivo. Kod nas još nije došlo do te faze. Trenutno smo bombardovani vestima sa televizije i mozak još nije prezasićen vestima od bolesti. Pre bi moglo reći da se odmara od političke reklame prisutne do sad u medijima, priče o pripremama za izbore i bojkotu, ekonomskom uspehu i dosadne i teskobne svakodnevice. Biće zanimljivo kako će se stvari odvijati dalje, no ljudi u pozadini bolesti, nastavljaju sa svojim malim svakodnevnim životima i zanimljivo je videti kako priču o bolesti uključuju u svoj svakodnevni život.

Još jedna dobra knjiga je i Kamijeva "Kuga", možda čak i pristalija ovoj atmosferi od "Dekamerona"
Mislim da su ljudi trenutno najviše opsednuti time da spreme zalihe hrane i ostalih stvari, izbija onaj iskonski strah, da se ne ostane gladan.

Da, u pravu si za Kamijevu Kugu, baš sam je relativno skoro čitao.
 
Mislim da su ljudi trenutno najviše opsednuti time da spreme zalihe hrane i ostalih stvari, izbija onaj iskonski strah, da se ne ostane gladan.

Da, u pravu si za Kamijevu Kugu, baš sam je relativno skoro čitao.
Ja sam ga čitao u srednjoj školi i jedva da se sećam sadržaja ali se sećam atmosfere. U odnosu na njega, Dekameron dođe kao neki srednjovekovni Pink. Sličan krug ljudi, slična atmosfera, sadržaj priča i laka erotika.

Ako se dobro sećam, ti si nedavno čitao Godina kuge Danijela Defoa. I to je dobra knjiga, neka vrsta biografije jedne epidemije, od njenog rađanja, rasplamsavanja do gašenja. Vrlo tečna za čitanje, bez patetike i izleta u reminiscencije.
 
:DУопште се не проналазим у овој причи о "кобној болести и мрачним временима". Мало се претерује. Читам исто што и раније.
Naravno da se preteruje. Dosadno je ako joj se priđe kao samo još jednoj neugodnosti. Pre mesec dana imali smo paniku oko zagađenja, sad oko Korona virusa. Za mesec dana biće nešto drugo, neki prirodan događaj ili neka lična potresna priča. Većina ljudi živi u "društvu zadovoljenih potreba"" (da ne kažem u "društvu obilja", pošto se mnogi bune na takav opis ovog vremena) i životi su nam uglavnom organizovani u jednoj kolotečini koje jedva da smo svesni, i onda kad se desi neki događaj u kom se borimo za život kao da nešto u nama oživi, osećamo se bolje i živahnije nego kad smo bili u svakodnevici. Zato volimo da od stvarnosti pravimo spektakl. Treba nam taj impuls primitivne energije u svakidašnjem životu
 
15095127_898818806884234_4965266394193093949_n.jpg
 

Back
Top