Čitanje na prvi utisak: najpoznatije prve rečenice svetske književnosti

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Прве реченице из дела Томас Мана:


Дубок је понор прошлости. Зар га не би требало назвати безданом? – Легенда о Јосифу

''Шта је то. – Шта – је то...'' – Буденброкови

Један млад човек путовао је усред лета из Хамбурга, свог родног града, у место Давос, у кантону Граубинден. – Чаробни брег

Једнога још летњега дана дубоко у септембру 1816. Године, Магер, келнер гостионице ''Код Слона'' [газду зову слон?] у Вајмару, образован човек, имао је узбудљив, весео и замршен доживљај. – Лота у Вајмару

Зимско сунце над тијесним градом пробијало се иза слојева облака млијечним и блиједим сјајем. – Тонио Крегер

Радна соба кардинала Ђованија де Медичија (Giovani de Medici). – Fiorenca [Фиренца, у ствари]

Албрехтова улица, саобраћајна артерија која Албрехтов трг и стари двор спаја с касарном гардијских стрелаца – у подне. – Краљевско височанство

Брује звона, хује звона supra urbem, изнад целога града, у зраку његовоме препуном звука! – Изабраник

Повест о Зити са лепим бедрима, кћери сточара Сумантре, који потиче од предака-ратника, и о њезина оба мужа (ако се сме тако рећи), поставља, крвава и несхватљива каква се одиграла, изванредно велике захтеве душевној крепкости онога који слуша, као и његовој способности да се духом супротстави језовитим чаролијама Маје. – Замењене главе

Рођење му је [Мојсије] било неуредно, стога је страсно волео поредак, непрекршљивост, наредбу и забрану. – Закон

Мислили смо да ћемо прво попити у бару један вермут, па то сад и чинимо, у тихом ишчекивању одласка. – Преко мора с Дон Кихотом

Лаћајући се пера, да у потпуној доколици и повучености – здрав иначе, иако уморан, веома уморан (тако да ћу моћи напредовати само у малим етапама и често се одмарајући), спремивши се, еле, да стрпљивој хартији поверим исповети своје, чистим и допадљивим рукописом који ми је својствен, хвата ме лака сумња да ли сам по своме претходном образовању и школи и дорастао дховноме подухвату том. - Исповести варалице Феликса Крула

Уверавам свом одлучношћу да никако не желим своју особу прогурати у први ред ако ова приопћења о животу покојног Адријана Леверкина, ову прву и зацијело само привремену биографију генијалног музичара кога је судбина тако страшно казнила, који се дигао у висине и брзо се с њих стрмоглавио, запо.нем с неколико ријечи о самоме себи и својим приликама. – Доктор Фаустус
 
U principu, slažem se s tobom. Ja ne volim izvlačenje citata iz umjetničke proze, bez obzira da li se radi o prvoj ili petstoprvoj rečenici u knjizi. To je za mene vulgarizacija i pojednostavljivanje književnosti. Da ne kažem fejsbukizacija književnosti. Opet, neke ti se rečenice baš urežu u pamćenje. Kao meni ova iz Crnjanskog na koju ti imaš prigovor.

da

inahce , mislim da je prva rechenica bitna za pisca kao inicijalni metak za pokretanje chitavog procesa pisanja
mene prva rechenica ne privuche u smislu da zbog nje odaberem da prochitam neko delo, vishe idem na osecaj
 
Prve rečenice iz knjiga Tomasa Bernharda:

Dogovorivši se s Regerom tek za pola dvanaest u Muzeju stare umetnosti, bio sam tamo već u pola jedanaest, kako sam sebi već davno
obećao da ću ga jedared posmatrati koliko je god mogućno neuznemiravan, pod idealnim uglom, piše Acbaher.

Stari majstori

S takozvanom sjenom na moja pluća ponovo je pala sjena i na moju egzistenciju.

Hladnoća. Izolacija

Prekinuvši gimnaziju koju sam mrzio i započevši naukovanje koje me spasilo, druge sam gledao kako prolaze u suprotnom smjeru, otkako protiv
svakog zdravog razu-ma rano ujutro više nisam išao sa sinom vladina savjetnika kroz zarasle vrtove pokraj lijepo uređenih vila po Reichenhallskoj
ulici u visoku školu građanstva i ma-lograđanštine u središte grada, već s bravarskim pomoćnikom iz susjedne kuće po Ulici Rudolfa Biebla prema
gradskoj periferiji pokraj zavoda za slijepe i gluhonijeme, preko željezničkog nasipa, između malih obrađenih vrtova, pokraj drvene ograde sportskog
igrališta blizu lehenske umobolnice u visoku školu gubitnika i siromaha, luđaka i onih koje su takvima proglasili, u naselju Scherzhauserfeld, nesumnjivo
najgoroj gradskoj četvrti, na izvoru svih salzburških parnica, u podrumski dućan namirnica Karla Podlahe, propala čovjeka i prava Bečanina tankoćutna
duha koji je nekoć želio postati glazbenik, ali je zauvijek ostao običan trgovac na malo.

Podrum

Dok sam ranije, pre nego što je Karer poludeo, sa Elerom hodao samo sredom, sada, nakon što je Karer poludeo, hodam sa Elerom i ponedeljkom.

Hodanje

Hiljadu devetsto šezdeset sedme godine položila mi je na Baumgartnerovom visu jedna od časnih sestara, koje su neumorno djelovale
u tamošnjem paviljonu »Herman«, moju upravo izašlu knjigu »Smetenost« – što je bijah prethodne godine u Briselu, ulica De la Kroa broj 60,
napisao – na krevet, ali nemadoh snage da je uzmem u ruke pošto sam se tek nekoliko minuta prije probudio iz višečasovne narkoze u koju
me baciše ljekari što mi bijahu razrezali grlo da bi izvukli iz mog prsnog koša tumor veličine šake.

Vitgenštajnov sinovac

I Glen Guld, naš prijatelj i najvažniji virtuoz na klaviru ovog veka, napunio je samo pedeset jednu godinu, pomislih ulazeći u gostionicu.

Gubitnik

Nakon prvobitno blage upale pluća, koja se, međutim, zbog nemara i zato što se dugo vukla, iznenada pretvorila u tešku upalu, pa tako naudila
čitavom mom telu i primorala me da ostanem ništa manje nego tri meseca u čuvenoj bolnici u obližnjem Velsu, na odeljenju takozvane interne medi-
cine, prihvatio sam poziv takozvanog preparatora životinja iz doline Auraha, Helera, i otišao, ne krajent oktobra kao što su mi lekari savetovali, nego
već početkom oktobra, kao što sam bezuslovno zahtevao i, dakle, na takozvanu sopstvenu odgovornost, odmah u dolinu Auraha i u Helerovu kuću,
ne svraćajući pre toga svojim roditeljima u Štoket, već pravo u takozvanu Helerovu mansardu da pregledam i, ako bude moguće, odmah i sredim
zaostavštinu koja mi je nakon samoubistva mog prijatelja Rojthamera, koji je bio i prijatelj preparatora Helera, pripala njegovom takozvanom posle-
dnjom voljom, a koja se sastojala iz nekoliko hiljada cedulja ispisanih Rojthamerovom rukom, ali i jednog pozamašnog rukopisa pod nazivom „O
Altenzamu i o svemu što je povezano s Altenzamom, s posebnim osvrtom na kupu".

Korektura

Povodom dodele nagrade Akademije nauka u Beču, Grilparcerove nagrade, morao sam sebi da kupim odelo budući da sam iznenada, samo dva
sata pre svečanog prijema, shvatio da na ovoj, nesumnjivo izuzetnoj, ceremoniji, ne mogu da se pojavim u pantalonama i džemperu, te sam na
takozvanom Grabenu zaista odlučio da odem do Kolmarkta i da se obučem svečano, kako i priliči, te sam pomenutim povodom tragao za radnjom
muške garderobe pod nazivom Ser Entoni koju sam znao budući da sam u dotičnoj već toliko puta kupovao čarape, i ako me sećanje dobro služi,
bilo je petnaest do deset kad sam stupio u salon Ser Entoni, a dodela Grilparcerove nagrade bila je zakazana za jedanaest, imao sam, dakle, dovoljno
vremena.

Moje nagrade

Dok su svi čekali glumca koji je obećao da će oko pola dvanaest, nakon predstave Divlja patka, doći na njihovu večeru, u ulici Gencgase, ja sam, iz
one beržere u kojoj sam ranih pedesetih godina sedeo skoro svakodnevno, posmatrao bračni par Auersberger, te pomislio kakva je katastrofalna
greška bila prihvatiti njihov poziv.

Seča šume

Nakon smrti mog staratelja, krajem septembra, dobio sam polovinu prihoda od prodaje nekretnine Eling, a drugu polovinu, jednu prilično veliku sumu,
dobio je moj rođak; svoj deo, međutim, nisam želeo da iskoristim za sopstvene potrebe, već sam poželeo da ga odmah dam u dobrotvorne svrhe i,
zapravo podstaknut čitanjem brojnih spisa pravnika i matematičara Unta koji se, u svakom slučaju, vazda bave bezizlaznom situacijom zatvorenika
upravo puštenih iz zatvora, odlučio sam, razume se, da tom čoveku, koji se ne samo u svojim spisima, već mnogo više svojim zalaganjem, u svakom
trenutku i s velikom predanošću stavljao na raspolaganje izopštenicima od ljudi, u kratkom pismu jednostavno ponudim sumu koja mi je neočekivano
pripala.

Vaten
 
Из Платонових дела:

Пођох јуче са Аристоновим сином Глауконом у Пиреј са намером да се помолим богињи и да посматрам свечану поворку коју су први пут приређивали. (Држава)

Какав су утисак, грађани атински, учинили на вас тужиоци моји, то ја не знам. (Одбрана Сократова)

СОКРАТ: Шта си дошао овако рано, Критоне? (Критон)

ЕХЕКРАТ: Беше ли ти сам, Федоне, код Сократа онога дана кад је он испио отров у тамници, или си од кога другога о томе чуо? (Федон или О души)

СОКРАТ: Одакле ти, Менексене? С агоре? (Менексен)

СОКРАТ: Види, онда, Протарше, у чему је суштина Филебове тезе коју се сада спремаш да прихватиш, а, ако ти је по вољи како говорим, шта је то дискутабилно у мојој поставци. (Филеб)

ТИМАЈ: Ево ме, Сократе сада на крају излагања. (Критија или О Атлантиди)

ЕУКЛИД: Да ли си се,Терпсионе, управо или одавно вратио са села? (Теетет)

Атињанин: Да ли се бог или неки човјек, пријатељи, сматра зачетником вашег законодавства? (Закони)

СОКРАТ: Заиста велику ти хвалу дугујем, Теодоре, што сам упознао Теетета, те једнаку што сам упознао странца. (Државник)

Писали сте ми да морам сматрати да су ваши назори исти као назори које је имао Дион, па сте ме зато и позивали да с вама, колико могу, сурађујем дјелом и ријечју. (Седмо писмо)

Сократ: Добро нам дошао, драги Ијоне! (Ијон)

Аполодор: Ја мислим да нисам необавештен о томе о чему ме питате. (Гозба или О љубави)

Сократ: Драги Федре, куда и одакле? (Федар или О лепоти)

Сократ: Један, два, три, а четврти, драги Тимају, где нам је четврти од јучерашњих гостију а данашњих домаћина гозбе? (Тимај)

Ученик: Одакле долазиш, Сократе? Да ли с лова на млада Алкибијада? Протагора

Теодор: Ето нас, Сократе, точно према јучерашњем договору, а водимо и овога странца, родом из Елеје, друга Парменидових и Зенонових ученика. (Софист)

Хермоген: Хоћеш ли, дакле, да и Сократу саопштимо наш спор. (Кратил)

Клеинија: Дођемо сва тројица, странче, ја, ти и овај Мегил. Такав управо и беше наш договор. (Епиномис)

Каликле: Само у рат и у борбу се долази овако касно, како се каже, Сократе! (Горгија)

Кефал: Одмах после нашег доласка у Атину, - а дошли смо из Клазомене, - ми на агори сретосмо Адеиманта и Глаукона. (Парменид)
 
Пропустио сам ово:

Демодок: Сократе, треба да насамо с тобом поразговарам о нечему, ако си докон. Теаг

Синоћ смо дошли из војног табора из Потеидаје, те с радошћу одох на уобичајене разговоре пошто сам се вратио након дужег времена. Хармид

Лисимах: Никија и Лахете, гледали сте човека под оклопом у борби; но нисмо вам рели зашто смо вас ја и Мелесија позвали да заједно посматрамо, па ћемо вам сада рећи. Лахет

Ишао сам путем који поред градских зидова води из Академије право према Ликеју. Лисид

Еутифрон: Шта је ново, Сократе? Не боравиш више у Ликеју, већ си овде у краљевом трему. Еутифрон

Критон: С ким си то јуче разговарао у Ликеју, Сократе? Еутхидем

Сократ: То је лепи и мудри Хипија! После толико времена опет у Атхени! Хипија већи
 
Prve rečenice iz knjiga Borislava Pekića:

U početku stvori Bog nebo i zemlju.

Vreme čuda

Ima ljudi čiji je život trag vrelog železa u tle utisnut.

Novi Jerusalim

Dragi moj Hilmare, Neka te ne iznenade pisma od prozelita koji se samo uz znatna duševna naprezanja laća pera da služi nečemu mlađem od
protivreformacije.

Kako upokojiti vampira

U Sutton Hoou, blizu Woodbridgea (Grofovtija Suffolk), arheološko je nalazište groblja iz V veka, Anno Domini, u vreme raspada rimske civilizacije
i administracije na Ostrvu.

Godine koje su pojeli skakavci

Prodirući u živu ćeliju stranog tela, virus njenu sadržinu zamenjuje svojom i pretvara je u fabriku za proizvodnju novih virusa.

Besnilo

Gospodar mora Posejdon gnevno zari zlatan trozubac u vodu i voda pobesne.

Atlantida

Objavljujem:
Ako su Ljudi ikada živeli, ja sam Čovek.

1999
 
„Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, bilo je to vreme mudrosti, bilo je to vreme ludosti, bila je to epoha vere, bila je to epoha neverice, bilo je to doba Svetlosti, bilo je to doba Tame, bilo je to proleće puno nade, bila je to zima puna očaja, imali smo sve pre nas, imali smo ništa pred nama, svi smo išli direktno u Raj, svi smo išli direktno na drugu stranu.ˮ ( Čarls Dikens ,,Priča o dva gradaˮ)
 

Back
Top