Citam pisem setam i opasno sam luda

Pogledajte prilog 277382

Sunce trazi moje tijelo dusa se raduje.
Iz daljine kosmicki dolazi toplina.
Ona sa proljecem ona nova ponovljiva.
Lijepa krepka bas nju dusa ceka.
Mogla bi u setnju.
Stazom koju boje mijenjaju.
Stazu koju pratim, kojoj se cesto vratim.
Izmedju setam pisem i opasno sam luda.
Biram ovo prvo korak mi lak.
Danas mi kosmos mali da sve u njega strpam.
Da sam od srece luda i ima me svuda.
Korak po korak no moja glava.
Bi na neka mjesta da mirno spava.
Gdje koraca samo samoca i nikog nije.
Duboko kroz planetu za ljude skrivena mjesta.
E tu bi dusi bila, jastuke tkala, postelju krala.
Prozori bi bili samo ptice zvukovi uspavanke.
Na nekoj davnjasnoj lavi ugaslog vulkana.
Da dodir Zemljine utrobe duboko odsanjam.
Druzim se sapucem da mir ne probudim.
Htjela sam i mogu sve sto pozelim.
Ovog u setnji suncanog dana.
 

Back
Top