Čitali smo Nobelovce...

Urvan Hroboatos

Veoma poznat
Banovan
Poruka
13.833
Potaknut muljanjima oko sadašnjega Nobelovca Petera Handkea, ostavio sam na "Politici" poluhumorni "izazov" da se jave samo oni koji su nešto pročitali od nobelovaca.
No- to uopće nije loša ideja.

Dakle, ovo je popis nobelovaca za književnost, ima ih 116, s njihovim fotkama:
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Nobel_laureates_in_Literature

Dakle, mali kviz- napišite, relaksirano, ako ste pročitali što od koga od njih, uz koju riječ o djelu.
 
Ја прочитах "На Дрини ћуприја" од великог српског нобеловца Иве Андрића.

Генерално, романе не читам, али сам уз овај роман уживао. Кад сам дошао до краја последње стране, било ми је жао што сам дошао до краја романа.

Читао си?

И од Хемингвеја, "Старац и море". Сјајна књига. О храбром старцу који се борио са морем, чак и кад је све било изгубљено. На крају је успео.

То је била чколска лектира. Обично нисам читао лектиру, али ово је било заиста сјајно дело.
 
Ne, nisam. Od njega sam pročitao 2 knjige pripovijedaka, Zapise pored puta, 2 knjige eseja i feljtona, a prelistao dosta ozbiljno romane "Travnička hronika" i "Omerpaša Latas".

Od ovih početnih, kronološki, npr. Sienkiewicza (Wolodjowski, Ognjem i mačem, Kroz pustinju i prašumu, Križari,...-dok nisam pročitao Quo Vadis); od ovih do njega ništa, od Carducccija dva-tri stiha, od Kiplinga Knjigu o džungli, Riki Tiki Tawi, a njegov najcjenjeniji roman, "Kim"- nisam.
 
Kad si pomenuo Dedijera, da li si čitao Sarajevo 1914?

Dijelove, ne sve. Pročitao sam hagiografiju druga Tite, zatim dvije zadnje kontroverzne knjige o njemu, te o Muslimanima, kao i knjigu o Đilasu.

Najbolja Dedijerova knjiga koja mi je ostala u sjećanju je njegov "Dnevnik".

I da, pobrojao sam koje sam čitao-39. Ovih zadnjih praktički ništa, kao i jedva kojeg pjesnika.
 
Dijelove, ne sve. Pročitao sam hagiografiju druga Tite, zatim dvije zadnje kontroverzne knjige o njemu, te o Muslimanima, kao i knjigu o Đilasu.

Najbolja Dedijerova knjiga koja mi je ostala u sjećanju je njegov "Dnevnik".

I da, pobrojao sam koje sam čitao-39. Ovih zadnjih praktički ništa, kao i jedva kojeg pjesnika.
Nisam čitao Sarajevo 1914, nešto se razmišljam da bih mogao to ove zime, barem delove, pošto mi se ne čita baš onolika knjiga.

Ni ja nisam čitao ove pesnike nobelovce, najviše knjiga sam pročitao od Hamsuna, Žida, Mana, Saramaga, Andrića, Fransa, Hesea, Kamija, Singera, Ljose.
Od ovih ostalih su uglavnom po jedna ili dve knjige.
 
Nisam čitao Sarajevo 1914, nešto se razmišljam da bih mogao to ove zime, barem delove, pošto mi se ne čita baš onolika knjiga.

Ni ja nisam čitao ove pesnike nobelovce, najviše knjiga sam pročitao od Hamsuna, Žida, Mana, Saramaga, Andrića, Fransa, Hesea, Kamija, Singera, Ljose.
Od ovih ostalih su uglavnom po jedna ili dve knjige.

Preporučio bih da knjigu bar prelistaš, ne vidim što je tu loše. Zapravo sam zaboravio njegove teze, kojih je sigurno bilo.

Dedijer nije analitički povjesničar, on nije osoba koja zna dobro raščlaniti nijanse utjecaja, nije on za to; no on voli naklapanja, olajavanja i tračeve- i tu je dobar.
Sjećam se kako je u jednoj od skanadaloznih knjiga o Titu naveo kako su u bežanijama neke ofenzive pravoslavnoga popa (neimenovanoga) partijci išli trljati da je ideološki griješio. A ovoga spopao ispovjedni trans, pa je počeo čupati kosu i bradu, vičući- Kriv sam, kriv, grešan. Y..... sam se s drugaricom (točkice). Na to komunjare skočiše- Ćuti pope, ćuti, jezik za zube.

Dedijer nigdje nije napisao o kom se radi. No u slikovnim prilozima, jedan uz drugog, slike popa Vlade Zečevića i Spasenije Cane Babović :mrgreen:

Od Saramaga nisam ništa pročitao, od osatlih navedenih dosta - da, no Llosu baš nisam, probao sam i odustao..
 
Kipling - neke horor priče, nije mi leglo.
Tagore - jako mlad, čitao sam njegove pesme i priče, ali ne mogu da se setim koje.
Hamsun - gotovo sva dela prevedena na naš jezik, malopre sam dovršio Viktoriju po drugi put.
Hese - Narcis i zlatousti, dopada mi se stil koji je prikazao u ovoj knjizi, opisao je dva tipa ličnosti, jedan okrenut prema sebi, drugi okrenut ka spolja. Imam još par njegovih knjiga na listi čekanja
Hemingvej - par njegovih knjiga, stil mu je dosta novinarski, verujem da je bio sjajan novinar. Starac i more mi nije remek-delo kao što ga predstavljaju, Zbogom oružje i Za kim zvona zvone su mi bila interesantnija. Dok je Preko reke i u šumu sa razlogom kritikovana, poprilično besmisleno, dosadno i neinteresantno delo.
Kami - Stranac, prvi deo u srednjoj. Nakon toga dva puta kompletno, sjajno delo. Uz to sam pročitao i zbirku priča Leto neobavezno, ali stilski lepo štivo
Andrić - Prokleta Avlija. Kratko i zanimljivo delo. Počeo sam u srednjoj Na Drini ćuprija, još uvek nisam dovršio.

To bi bilo to, od novijih dobitnika sam pročitao samo Mo Jenovu knjižicu Promena, gde opisuje pojedine događaje iz detinjstva i kasnijeg života. Dobar i tečan pripovedač
 
Kipling - neke horor priče, nije mi leglo.
Tagore - jako mlad, čitao sam njegove pesme i priče, ali ne mogu da se setim koje.
Hamsun - gotovo sva dela prevedena na naš jezik, malopre sam dovršio Viktoriju po drugi put.
Hese - Narcis i zlatousti, dopada mi se stil koji je prikazao u ovoj knjizi, opisao je dva tipa ličnosti, jedan okrenut prema sebi, drugi okrenut ka spolja. Imam još par njegovih knjiga na listi čekanja
Hemingvej - par njegovih knjiga, stil mu je dosta novinarski, verujem da je bio sjajan novinar. Starac i more mi nije remek-delo kao što ga predstavljaju, Zbogom oružje i Za kim zvona zvone su mi bila interesantnija. Dok je Preko reke i u šumu sa razlogom kritikovana, poprilično besmisleno, dosadno i neinteresantno delo.
Kami - Stranac, prvi deo u srednjoj. Nakon toga dva puta kompletno, sjajno delo. Uz to sam pročitao i zbirku priča Leto neobavezno, ali stilski lepo štivo
Andrić - Prokleta Avlija. Kratko i zanimljivo delo. Počeo sam u srednjoj Na Drini ćuprija, još uvek nisam dovršio.

To bi bilo to, od novijih dobitnika sam pročitao samo Mo Jenovu knjižicu Promena, gde opisuje pojedine događaje iz detinjstva i kasnijeg života. Dobar i tečan pripovedač

Hja...100 ljudi, 100 ćudi...

Od navedeniih autora bih rekao, uz već spomenuta djela..

Hesse- Rosshalde, Pisma i eseji, zatim kultni Stepski vuk; najvažnije djelo, Igra staklenim perlama je mudrosna fantazija i nije za čitanje kao uobičajeni roman, te ni danas nisam siguran koliko je uspjelo, a koliko konstrukcija; Siddharta, obvezna lektira newagera, nije mi legla zbog teze- Hesse kroz roman provlači nešto kao Jungovu individuaciju kroz cijeli roman (budu svoj, a ne idi uhodanim stazama, ni Budinim). No svršetak je antiklimaks, jer Siddhartino individualno biće nije deificirano, nakon sveg sjedenja uz rijeku, nego rastočeno, pa mi to izgleda više kao kvazinihilizam tipa Krishnamurtija, a ne Jungova apoteoza individualnosti.

Dakle, Hesse, mislim, do kraja nije baš znao što hoće.

Uz navedene, najbolji Hemingwayev roman je nihilistički "A sunce izlazi", te sabrane kratke priče kojih je majstor. I da- kratki memoarski zapis "Pokretni praznik"/A Moveable Feast, u kom vrijedi jedino Hemovo jadno olajavanje Fitzgeralda da ovaj nije bio siguran oko dimenzija svog "junaka".

Camus- i "Pad", i drame, i "Mit o Sizifu" i "Pobunjeni čovjek"..sve je dobro bar prelistati.
 
Poslednja izmena:
Meni je Igra staklenim perlama bila nečitljiva, odustao sam, a vrlo retko odustajem od knjige kad uzmem da čitam, od njega mi je najdraže delo Demijan,
posle njega Stepski vuk.
Hemingvej mi se uvek činio kao precenjen pisac, barem kao romansijer, kratke priče su mu dobre, odlična je i knjiga Pokretni praznik.

Da, Demijana sam zaboravio...

Hem je naravno najbolji kao autor kratkih priča.
 
Samo asocijativno- što mi kod Hessea "šteka"?

Za njega se kaže da je lirski romanopisac i sl. OK, no meni njegovi likovi nisu živi ljudi ni na spisateljski način, koji ne mora biti konvencionalan; oni su ilustracija Hesseovih tema i dilema o životu- a koje imaju rezonanciju neko vrijeme, pa prođu...

Ne doživljavam ni te njegove ličnosti kao "duboke", npr. u Narcisu i Zlatoustom svašta se zbiva, no ta zbivanja nisu "realna" na način na koji je alkemičarski liječnik "realan" u Yourcenarovoj "Crnoj mijeni". Hesse je tezičan, školovan, mudar...no iako svjetski ugledan pisac, nije me baš dirnuo- iako je, priznajem, bio provokacija za razmišljanje.

Ne znam kako je na njemačkom, no ni njegova proza mi nije nešto; nije ni majstor zapleta, tenzije, invokacije osjećaja svijeta..

Čini mi se da dobar dio njegove reputacije počiva na neobičnosti hodočašća na istok kultiviranoga Europljana, psihološki razvijenoga, a ne toliko na autentičnom književnom daru. Just a thought...
 
...rado citam srebrne / zamolo/ Nobelovce...Taha Husein / Dani .../...Nikos Kazancakis / Dozivljaji Alexisa Zorbasa ... /..Misimu Jukia / Zlatni paviljon.../
P.S.
Ovjencane , izdvajam,-T. Mana...H.Hesea...I. Bunjin...M. Jursenar ...G_G.Markesa...C. Milosa... ...
P.S.
...Novinar...Lovac i Alkos...Starac i More...?
 
...rado citam srebrne / zamolo/ Nobelovce...Taha Husein / Dani .../...Nikos Kazancakis / Dozivljaji Alexisa Zorbasa ... /..Misimu Jukia / Zlatni paviljon.../
P.S.
Ovjencane , izdvajam,-T. Mana...H.Hesea...I. Bunjin...M. Jursenar ...G_G.Markesa...C. Milosa... ...
P.S.
...Novinar...Lovac i Alkos...Starac i More...?

E, Margareta je istinska zamalo.

Nikosa nisam čitao, nije mi dopao šapa...

Hem je ipak faca, iako je konsenzus da je "Starac i more" precijenjen, a što je ocjena s kojom se ne slažem.

Što vrijeme učini od čovjeka...

hemingway-young-and-old.jpg


Iako- to i nije loše: ovo je Walt Whitman kad je imao 43. godine:

Walt-Whitman-photograph-Mathew-Brady.jpg
 
...Margaret je sa Hadrijanom i Akademijom zajsenila ali i sa bahanalijama na svom Ostrvu...
Starac i More jest jako sigurno ali nazalost uvijek se mora naglasiti Noslilac_nobelstva,
npr. Na Drini cuprija jest kruna ali na Torti...Starac i M. isprofanisao je film ne veliki glumac nego...
...tesko je film o razmilsjanju i samotinji...
Tihi Don je isto velika muka i Solohovu i Rusima a i nama ...
 
😊 Ja sam pre par godina odlucila, nisam imala ideju sta da citam, da kupim i procitam po jednu knjigu od svakog nobelovca. Citala sam pojedine ranije, Hese, Sol Belou, Anndric... I najomiljeniji nobelovac, pisac, guru Markes. Sve sto je napisao.
Mislim da je bio Orhan Pamuk, Zovem se crveno.
Sada sam pogledala listu, pa ja sam stigla do 23 samo. 😂
Ali to je zato sto sam morala kod nekih duže da se zadrzim. A nekima se i vracam povremeno:
Ginter Gras Limeni Dobos
Hese Sidarta, Stepski vuk
Orhan Pamuk Sneg
Singer Rob
Naravno, Sto godina samoce, Ljubav u doba kolere.... Jednom godisnje 😂kao terapija.
 
Potaknut muljanjima oko sadašnjega Nobelovca Petera Handkea, ostavio sam na "Politici" poluhumorni "izazov" da se jave samo oni koji su nešto pročitali od nobelovaca.
No- to uopće nije loša ideja.

Dakle, ovo je popis nobelovaca za književnost, ima ih 116, s njihovim fotkama:
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_Nobel_laureates_in_Literature

Dakle, mali kviz- napišite, relaksirano, ako ste pročitali što od koga od njih, uz koju riječ o djelu.

Ja sam ih ( Nobelovce) citala, ali bih izdvojila samo 3 koji su nekako veciti.
Tomas Man, Vilijam Fokner i Hamsun.
Ovo bi bio prvi red, a drugi bi bio
Orhan Pamuk ( ali to je samo ono u meni pusto tursko); Andre Zid, Alber Kami, Fransoa Morijak, Dzon Stajnbek.

Od Saramaga tebi licno preporucujem, ali pod obavezno : Godina smrti Rikarda Reisha.
 

Back
Top