Čiji su klubovi (privatizacija)

Bastiani

Poznat
Poruka
7.637
Ne odnosi se direktno na fudbalske klubove nego na sve uopšte, ali verovatno je pitanje fudbala ovde najkrupnije. Pokazuje da stvar nije tako prosta da bi se mogla rešiti samo jednim potezom, šta god bio taj potez.

Državni sekretar za sport Predrag Peruničić izjavio je danas u Leskovcu da još uvek nije pronađen pravi model za privatizaciju sportskih klubova u Srbiji i podsetio da je ministarstvo uradilo istraživanje koje je pokazalo da čak 60 odsto ispitanika nije zainteresovano kako će se ta privatizacija izvrsiti.

Ujedno, kako je naveo Peruničić, imovinski odnosi i ko gazduje klubovima i objektima takođe nisu jasni.
"Nekada je postojala SOFKA i znalo se ko su osnivači klubova i čije su prostorije. Danas imate više pravnih lica, udruženja građana, deoničarska društva i svi su oni na neki način vlasnici. Zato ministarstvo omladine i sporta ne može samo da reši taj problem, jer je potrebno uključiti i ministarstvo finansija, a potom i ministarstvo građevine i svi zajedno da rešimo taj problem. Eto u fudbalu imate mnogo toga što nije sport. Fudbalski stadioni su takođe problem, jer se ne zna čiji su tačno, lokalne zajednice, grada ili države", rekao je Peruničić na sastanku sa predstavnicima lokalne samouprave u Leskovcu.
 
Па код нас је тренутно ствар проста, већина клубова функционише на принципу комунистичког удруживања као друштва грађана, колико је то погрешно не треба ни да причам јер се не зна још увек шта је чије и чиме клуб располаже, што отвара могућност разних мешетара да обитавају у нашем фудбалу као део савеза, управа клубова, менаџера и тд.,поготово ако се зна да ни држава није у стању да то стави под контролу.
Други део клубова има неког свог локалног олигарха или више њих који воде клуб, уствари перу паре и никоме па ни држави и савезу не полажу рачуне попут Дракулића у Слободи, Стојића у Раду, Терзића и ко зна кога још у Офки, недавно преминулог Ботуровића у Војводини, до скоро Џомбу у кулском Хајдуку, Мишковића и Бинића у Напретку, а ту је и Човић у КК ЦЗБ и покушава да се избори и у фк.
Како то све средити, вероватно никако без сређивања привреде, финансија и државних институција као и доношења прецизних и јасних закона, а на то ћемо да попричекамо.
Зато мене више интересује начин функционисања клубова на западу, како је Барселона уређена по том питању, како немачки клубови код којих нема приватних власника, а како клубови у Енглеској, или можда некој земљи сличној нама?
Познато ми је да је ФК Хајдук из Сплита приватизован тако што је претворен у акционарско друштво, нису се баш прославили тим потезом, док Мамић дрма у Динаму и ради оно што и цела омладинска школа Партизана продаје играче и од тога и он а и клуб живе, с тим што му он дође више као препродавац него као произвођач фудбалера.
 
Najčistiji odnosi su, koliko ja znam, u Americi i to na primer u njihovom bezbolu, a verovatno je tako i u drugim sportovima. Vlasnik kluba je onaj ko je vlasnik ugovora sa igračima, i tržišna vrednost kluba je zbir vrednosti tih ugovora. Sve druge stvari su promenljive: stadion, lokacija kluba, naziv kluba - sve je podložno promeni. Jasno je zbog čega takav koncept nije primenjiv kod nas, a nije ni u Evropi očito.

Takođe, mislim i da unutar jedne lige - neka je to engleska - postoji razlika u organizaciji i da nisu na isti način privatni npr. Mančester i recimo Vest Bromvič.

Tu postoji mnogo ulaznih veličina - npr. ko je vlasnik stadiona i to se razlikuje od zemlje do zemlje. Ne zove se u Italiji džabe svaki drugi stani "komunalE" - u prevodu "opštinski". Lacio i Roma igraju na istom stadionu, i niko nod njih nije vlasnik. Kažem to da bih pokazao koliko te stvari umeju da budu komplikovane.

Zatim, postavlja se pitanje zašto bi neko kod nas se pojavio sa namerom da kupi npr. C. zvezdu. Pa ako se recimo takav i nađe, nije dosta da jedan klub bude vlasnički uređen, nego on mora da se takmiči sa drugim kvalitenim klubovima - a ako bi neko i kupio Zvezdu zato što je to Zvezda, da li bi neko kupio npr. Spartak iz Subotice? Ili, ne znam, kragujevački Radnički?

I, da nastavimo, šta kupuje taj ko kupuje, npr. Zvezdu? Dugove? Zvezda sada ima 40 miliona duga a sigurno da imaju i drugi, recimo Partizan, samo manje. Što znači da onaj ko bi Zvezdu dobio sutra na poklon, zapravo ju je platio 40 miliona. Ko je taj ko ima te pare, u koji bi njegovi motivi bili? O svemu tome mora da se vodi računa.
 
Мени се речимо не свиђа тај њихов амерички систем такмичења нема испадања, клубови се продају по принципу ко да више и премештају са једног на други крај континента.
У Енглеској су клубови колико знам углавном акционарска друштва и ко год купи више од 50% акција је власник.
У Немачкој колико знам то не може већ се клубови финансирају углавном од годишње претплате навијача између осталог наравно.У Немачкој су власници стадиона углавном клубови јер су их они и градили својим парама.
У Италији од ових већих клубова само Јувентус има свој стадион и то од скоро, сви остали плаћају закуп граду, као Рома и Лацио или Милан и Интер.

Врло тешко је одредити шта неко купује код нас јер као што рекох не зна се шта припада клубу.
Па онај који купује нпр. Звезду или Партизан требало би да купује име тј. бренд што и највише кошта у овом случају, стадион и осталу инфраструктуру( ако не, она и даље остаје државна и мораће да плаћа закуп, вредност имовине се одређује у односу колико је уложено у градњу стадиона умањено за оно што је клуб сам улагао), и наравно дугове.

Када би Партизан хтео да гради нови стадион на месту овог он би прво морао да плати држави овај стари, како објекат тако и локацију, вредност умањена за оно што је сам клуб од својих пара радио, пре неких 10-15 година то је процењено ако се не варам на 110 милиона марака.Тада би тек могао да гради други и да се каже да је стадион његов.
Слично важи и за Звезду.
Цена клуба би наравно аутоматски скочила када би се клуб после тога продавао.
 
Врло тешко је одредити шта неко купује код нас јер као што рекох не зна се шта припада клубу.
Па онај који купује нпр. Звезду или Партизан требало би да купује име тј. бренд што и највише кошта у овом случају, стадион и осталу инфраструктуру( ако не, она и даље остаје државна и мораће да плаћа закуп, вредност имовине се одређује у односу колико је уложено у градњу стадиона умањено за оно што је клуб сам улагао), и наравно дугове.

:) Тачније би било рећи да бренд у овом случају највише вреди, али, заправо, по домаћем закону о приватизацији, он не кошта ништа. Када се сабирају ставке које улазе у процену вредности за приватизацију, гледају се покретна и неокретна имовина, али бренд се не процењује.

Ужасно је тешко, уствари немогуће, наћи модел власништва који би био универзално примењив. Крунско питање је на који начин клуб зарађује, а јасно је да је тај начин веома различит ако се упореде на пример Панатенаикос и рецимо, Сент Етјен, да не узимамо екстремне примере као што је Реал или Анжи.
 
Klubovi treba da se privatizuju, narocito najveci paraziti Zvezda i Partizan koji su kostali ovo drustvo milijarde. Ako privatnici vide da je nemoguce uspesno poslovati sa njima, ukinuti ih.

Americki sistem organizovanja profesionalnih liga je nesto najbolje u sportu, a Evropa je puna parazita, muljatora i korupcije.
 
Najčistiji odnosi su, koliko ja znam, u Americi i to na primer u njihovom bezbolu, a verovatno je tako i u drugim sportovima. Vlasnik kluba je onaj ko je vlasnik ugovora sa igračima, i tržišna vrednost kluba je zbir vrednosti tih ugovora. Sve druge stvari su promenljive: stadion, lokacija kluba, naziv kluba - sve je podložno promeni. Jasno je zbog čega takav koncept nije primenjiv kod nas, a nije ni u Evropi očito.

Takođe, mislim i da unutar jedne lige - neka je to engleska - postoji razlika u organizaciji i da nisu na isti način privatni npr. Mančester i recimo Vest Bromvič.

Tu postoji mnogo ulaznih veličina - npr. ko je vlasnik stadiona i to se razlikuje od zemlje do zemlje. Ne zove se u Italiji džabe svaki drugi stani "komunalE" - u prevodu "opštinski". Lacio i Roma igraju na istom stadionu, i niko nod njih nije vlasnik. Kažem to da bih pokazao koliko te stvari umeju da budu komplikovane.

Zatim, postavlja se pitanje zašto bi neko kod nas se pojavio sa namerom da kupi npr. C. zvezdu. Pa ako se recimo takav i nađe, nije dosta da jedan klub bude vlasnički uređen, nego on mora da se takmiči sa drugim kvalitenim klubovima - a ako bi neko i kupio Zvezdu zato što je to Zvezda, da li bi neko kupio npr. Spartak iz Subotice? Ili, ne znam, kragujevački Radnički?

I, da nastavimo, šta kupuje taj ko kupuje, npr. Zvezdu? Dugove? Zvezda sada ima 40 miliona duga a sigurno da imaju i drugi, recimo Partizan, samo manje. Što znači da onaj ko bi Zvezdu dobio sutra na poklon, zapravo ju je platio 40 miliona. Ko je taj ko ima te pare, u koji bi njegovi motivi bili? O svemu tome mora da se vodi računa.

U Americkim glavnim ligama, znaci NFL, MLB, NBA i NHL, jedino Green Bej Pacersi funkcionisu po sistemu 'klub pripada svim gradjanima', gde su vlasnici svi stanovnisi grada, u svim ostalim slucajevima vlasnici su pojedinci tj. porodice. Stadioni se prave u saradnji sa gradom, sve ostalo je vlasnistvo kluba, i/ili same lige.
 
:) Тачније би било рећи да бренд у овом случају највише вреди, али, заправо, по домаћем закону о приватизацији, он не кошта ништа. Када се сабирају ставке које улазе у процену вредности за приватизацију, гледају се покретна и неокретна имовина, али бренд се не процењује.

Ужасно је тешко, уствари немогуће, наћи модел власништва који би био универзално примењив. Крунско питање је на који начин клуб зарађује, а јасно је да је тај начин веома различит ако се упореде на пример Панатенаикос и рецимо, Сент Етјен, да не узимамо екстремне примере као што је Реал или Анжи.
Па ја сам слушао неке процене и урачунавали су ту и бренд, да није њега ово остало је багатела, коме да продаш стадион грађен пре пола века који уз то не припада клубу, о играчима да не говорим.

Наравно, погледај лиге петице, сви имају различите системе функционисања, али то функционише у тим друштвима, има проблема наравно многи су задужени али боре се некако са тим ( избаце те у четврту лигу:D или угасе као Саламанку ових дана).
 
Па ја сам слушао неке процене и урачунавали су ту и бренд, да није њега ово остало је багатела, коме да продаш стадион грађен пре пола века који уз то не припада клубу, о играчима да не говорим.

Наравно, погледај лиге петице, сви имају различите системе функционисања, али то функционише у тим друштвима, има проблема наравно многи су задужени али боре се некако са тим ( избаце те у четврту лигу:D или угасе као Саламанку ових дана).

Brendovi 'Crvena Zvezda' i 'Partizan' ne vrede skoro pa nista. Lige po Evropi, izuzev Premijer lige, i pomalo Bundeslige, su prepune ogromnih gubitasa i parazita, i klubova koji trose one pare koje nemaju. Real i Barsa su klasicni primeri parazita koji su isisali milijarde iz spanskog drustva, to koliki su oni gubitasi, pa to nije normalno. Zvezda i Partizan su za njih male bebe sto se tice parazitiranja na foru 'nacionalnih institucija'.
 
Brendovi 'Crvena Zvezda' i 'Partizan' ne vrede skoro pa nista. Lige po Evropi, izuzev Premijer lige, i pomalo Bundeslige, su prepune ogromnih gubitasa i parazita, i klubova koji trose one pare koje nemaju. Real i Barsa su klasicni primeri parazita koji su isisali milijarde iz spanskog drustva, to koliki su oni gubitasi, pa to nije normalno. Zvezda i Partizan su za njih male bebe sto se tice parazitiranja na foru 'nacionalnih institucija'.
Грешиш брендови Партизан и Звезда су једино што вреди, све остало је руина, поготово црвено-бели.
Реал и Барса су спортска друштва грађана, њихови навијачи плаћају чланарине да би учествовали у раду скупштине, у Барси на сваких 1000 иде један делегат.Уз то све селекције Барселоне су филијале фудбалског клуба.(Ако си гледао финале плеј офа у кошарци синоћ писало је дословце: Реал- ФК Барселона Регал, ово регал је филијала).Значи не може да се деси као у Звезди рецимо, да фудбалски клуб продаје играче за по 2-3-4 милке, а кошаркашки се гаси за пар стотина хиљада евра(то беше онда када их је Ђинђо спасио).Ти клубови су јасно одвојени од државе, бар на папиру, за разлику од ових наших, наравно да функционери Шпаније односно Каталоније због добро познате нетрпељивости помажу једном односно другом не бирајући средства, кредит увек може или нека субвенција.Тачно се зна шта има у власништву Реал а шта Барса.Ако неко хоће да води клуб он мора да има добре гаранције и да упумпа одмах 80 милки( тако бар Мијат каже), док у Немачкој појединац не може да буде власник клуба, а клубови су организовани на акцијашком принципу, навијачи купују деонице и акције клуба.У Енглеској нема тих ограничења ко има паре може да купи клуб.Премијер лига је једна од најбоље организованих у Европи захваљујући вишегодишњем спонзору Баркслај банци.Последњи клуб ове године, мислим да је то био КПР је на име уговора, ТВ права и осталих привилегија добио од лиге 25 милиона фунти, а био је задњи и испао наравно из лиге, осталима иде више.Е сад многи клубови претерају, па су им расходи већи него приходи, то се решава узимањем кредита, изузев ако не нађеш неког Арапина или Руса да се испрси, па како ни кредит не могу да врате узимају други и стално су у дужничком ропству, шта мислиш како је настала ова светска криза, па управо на овакав начин.
 
Грешиш брендови Партизан и Звезда су једино што вреди, све остало је руина, поготово црвено-бели.
Реал и Барса су спортска друштва грађана, њихови навијачи плаћају чланарине да би учествовали у раду скупштине, у Барси на сваких 1000 иде један делегат.Уз то све селекције Барселоне су филијале фудбалског клуба.(Ако си гледао финале плеј офа у кошарци синоћ писало је дословце: Реал- ФК Барселона Регал, ово регал је филијала).Значи не може да се деси као у Звезди рецимо, да фудбалски клуб продаје играче за по 2-3-4 милке, а кошаркашки се гаси за пар стотина хиљада евра(то беше онда када их је Ђинђо спасио).Ти клубови су јасно одвојени од државе, бар на папиру, за разлику од ових наших, наравно да функционери Шпаније односно Каталоније због добро познате нетрпељивости помажу једном односно другом не бирајући средства, кредит увек може или нека субвенција.Тачно се зна шта има у власништву Реал а шта Барса.Ако неко хоће да води клуб он мора да има добре гаранције и да упумпа одмах 80 милки( тако бар Мијат каже), док у Немачкој појединац не може да буде власник клуба, а клубови су организовани на акцијашком принципу, навијачи купују деонице и акције клуба.У Енглеској нема тих ограничења ко има паре може да купи клуб.Премијер лига је једна од најбоље организованих у Европи захваљујући вишегодишњем спонзору Баркслај банци.Последњи клуб ове године, мислим да је то био КПР је на име уговора, ТВ права и осталих привилегија добио од лиге 25 милиона фунти, а био је задњи и испао наравно из лиге, осталима иде више.Е сад многи клубови претерају, па су им расходи већи него приходи, то се решава узимањем кредита, изузев ако не нађеш неког Арапина или Руса да се испрси, па како ни кредит не могу да врате узимају други и стално су у дужничком ропству, шта мислиш како је настала ова светска криза, па управо на овакав начин.

Koliko brendovi Zvezde i Partizana vrede, to se vidi i danas. Da oni nesto vrede, ti klubovi danas ne bi bili u ovolikim minusima, vec bi se televizije trkale da im plate milione za TV prava (posto to su najveci pokazatelji vrednosti nekog kluba, koliko je televizija spremna da plati za njihove prenose). To su toliko jaki brendovi, da te institucije koje imaju pravo na te brendove, ne mogu da prezive bez pomoci drzave i grada.

Real i Barsa su klubovi koji su do guse u dugovima. Bukvalno do guse. Real je npr. poznat po razbacivanju para, koje dobiju na kredit zbog toga sto su institucija, a koje oni objektivno ne mogu da vrate normalnom delatnoscu. Problem evropskog sporta je, ponavljam, sto klubovi trose one pare koje nemaju. Time u stvari lazno daju na vrednosti onima kojima te pare placaju, jer pumpaju takozvani 'balon'. To je sustinski isto kao sto se desilo kod Amera na trzistu nekretnina, a videli smo sta se sve desilo kada je balon pukao. Evropski vrhunski sport, je jako bolestan u stvari, ne postoje racionalni temelji, i izuzev Premijer lige, pomalo Svaba, i ovoga sto pokusava Uleb da uradi (mada, to ej za sada malo), on je neuporediv sa ne samo najpoznatijim ligama u Americi, nego i sa mnogo gorim i nepoznatijim americkim ligama. To je kao nebo i zemlja otprilike. Ovaj balon u evropskom sportu mora da pukne, jer ako ne pukne, on ce i dalje nastaviti da pravi ogromne probleme drzavama.Znaci, sustina problema ju u laznoj vrednosti. Drzave (i generalno drustva) daju lazne vrednosti klubovima koji su 'nacionalne institucije', tj. pumpaju im vrednost, a oni daju na laznoj vrednosti igracima, tj. ovi pa njima pumpaju vrednost.

Isto tako, u tom sistemu, najvaznije su televizije. Jedan sport onoliko vredi koliko su televizije spremne da plate za njega. One su kljucna stvar prilikom postavljanja sistema na racionalnim osnovama. To sto male evropske drzave hoce da se trkaju sa vecim u sportskoj sferi, a medijski sistem im ima po nekoliko desetina puta manje para nego medijski sistemi u nekim vecim drzavama, govori samo o tome da su u pitanju kompleksi, nerealne zelje, i precenjivanje sebe. Ovako kako je postavljen, evropski sport mnogo kosta svoja drustva, cak i da se ne racuna onakvo smesno ponasanje navijaca i huliganizam. To sto se u ealnosti ne vidi koliki je taj trosak, vec se smatra da je u pitanju neka velika korist, je posledica postojanja tog balona, koga Evropljani maze, paze, i redovno odrzavaju. To je kao kada ja uzmem kredit za kola, pa nemam da vratim, pa uzmem kredit da vratim kredit, a kupim jos jedna kola. U realnosti, svi imaju korist, i proizvodjac kola, jer mi je prodao dva kola, i ja, jer uzivam u voznji sa dva automobila, i banka, jer ima veca potrazivanja od mene. ALi, u sustini, to je jedno veliko nista. U realnosti, fudbal je zlatna koka i najskuplji sport. U sustini, rec je o jednom velikom balonu. U normalnim situacijama, banka mi nikada ne bi dala 2-i, 3-i, 5-i, ili 18-i kredit.
 
Poslednja izmena:
Zatim, postavlja se pitanje zašto bi neko kod nas se pojavio sa namerom da kupi npr. C. zvezdu. Pa ako se recimo takav i nađe, nije dosta da jedan klub bude vlasnički uređen, nego on mora da se takmiči sa drugim kvalitenim klubovima - a ako bi neko i kupio Zvezdu zato što je to Zvezda, da li bi neko kupio npr. Spartak iz Subotice? Ili, ne znam, kragujevački Radnički?
Zato što Zvezda za razliku od ostalih ovde navedenih ima navijače koji na prvenstvene utakmice ima prosek od 17.000-18.000 gledalaca a za Evropu (sa prepostavkom da će ako dođe privatnik i ulaže u klub praviti jak i stabilan tim sa svim ostalim strukturama u klubu) sigurno imati i punu Marakanu.
 
I Real i Barsa duguju preko 500 miliona. To su ogromne parazitske fabrike, kojima se ne zna dno. U Srbiji je jedino budzet Srbije gori od njih :mrgreen:

http://www.ibtimes.com/sportsnet/re...llicit-deals-come-under-ffp-scrutiny-1167637#

Normalno da će biti u dugovima do guše kada imaju igrače koji nemaju plate manje od 10.mil.evra a za tako velike klubove niko neće (uz pomoć svojih menadžera) igrati za neku siću.
Troškovi ne mogu da pokriju nikakvi sponzori i veličina pojedinih zvezda tog kluba.
Kod nas igraju nekakvi afrički i latino-američki krševi za sitne pare od kojih kada prođu kroz filter ostane par njih ali dobrih samo za domaće prvenstvo.
 
Шта је са Чукаричким, улетеше у паре, не касне им плате, ево данас дају Звезди милостињу.
Причало се да је улетео приватни капитал.
Вероватно, али ништа није вечно, клуб мора да се тим парама лепо скоцка или када оде власник из разноразних разлога. клуб је у проблему.
Koliko brendovi Zvezde i Partizana vrede, to se vidi i danas. Da oni nesto vrede, ti klubovi danas ne bi bili u ovolikim minusima, vec bi se televizije trkale da im plate milione za TV prava (posto to su najveci pokazatelji vrednosti nekog kluba, koliko je televizija spremna da plati za njihove prenose). To su toliko jaki brendovi, da te institucije koje imaju pravo na te brendove, ne mogu da prezive bez pomoci drzave i grada.

Real i Barsa su klubovi koji su do guse u dugovima. Bukvalno do guse. Real je npr. poznat po razbacivanju para, koje dobiju na kredit zbog toga sto su institucija, a koje oni objektivno ne mogu da vrate normalnom delatnoscu. Problem evropskog sporta je, ponavljam, sto klubovi trose one pare koje nemaju. Time u stvari lazno daju na vrednosti onima kojima te pare placaju, jer pumpaju takozvani 'balon'. To je sustinski isto kao sto se desilo kod Amera na trzistu nekretnina, a videli smo sta se sve desilo kada je balon pukao. Evropski vrhunski sport, je jako bolestan u stvari, ne postoje racionalni temelji, i izuzev Premijer lige, pomalo Svaba, i ovoga sto pokusava Uleb da uradi (mada, to ej za sada malo), on je neuporediv sa ne samo najpoznatijim ligama u Americi, nego i sa mnogo gorim i nepoznatijim americkim ligama. To je kao nebo i zemlja otprilike. Ovaj balon u evropskom sportu mora da pukne, jer ako ne pukne, on ce i dalje nastaviti da pravi ogromne probleme drzavama.Znaci, sustina problema ju u laznoj vrednosti. Drzave (i generalno drustva) daju lazne vrednosti klubovima koji su 'nacionalne institucije', tj. pumpaju im vrednost, a oni daju na laznoj vrednosti igracima, tj. ovi pa njima pumpaju vrednost.

Isto tako, u tom sistemu, najvaznije su televizije. Jedan sport onoliko vredi koliko su televizije spremne da plate za njega. One su kljucna stvar prilikom postavljanja sistema na racionalnim osnovama. To sto male evropske drzave hoce da se trkaju sa vecim u sportskoj sferi, a medijski sistem im ima po nekoliko desetina puta manje para nego medijski sistemi u nekim vecim drzavama, govori samo o tome da su u pitanju kompleksi, nerealne zelje, i precenjivanje sebe. Ovako kako je postavljen, evropski sport mnogo kosta svoja drustva, cak i da se ne racuna onakvo smesno ponasanje navijaca i huliganizam. To sto se u ealnosti ne vidi koliki je taj trosak, vec se smatra da je u pitanju neka velika korist, je posledica postojanja tog balona, koga Evropljani maze, paze, i redovno odrzavaju. To je kao kada ja uzmem kredit za kola, pa nemam da vratim, pa uzmem kredit da vratim kredit, a kupim jos jedna kola. U realnosti, svi imaju korist, i proizvodjac kola, jer mi je prodao dva kola, i ja, jer uzivam u voznji sa dva automobila, i banka, jer ima veca potrazivanja od mene. ALi, u sustini, to je jedno veliko nista. U realnosti, fudbal je zlatna koka i najskuplji sport. U sustini, rec je o jednom velikom balonu. U normalnim situacijama, banka mi nikada ne bi dala 2-i, 3-i, 5-i, ili 18-i kredit.
Слажем се са тобом да данас не стоје добро, али бренд је нешто што није тренутно, онај који купује клуб купује његову целокупну историју и традицију, а некад ови клубови нису стајали толико лоше, погледај трофејне сале тих клубова има ту доста трофеја, пехара, захвалница, медаља после великих победа што говори да се ради о клубовима од угледа, а то се плаћа.Ипак није клуб фабрика па 1+1=2 и готово.

То је тачно да су и Барса и Реал у дуговима, али то је већ ствар пословања самог клуба настала потребом за престижом.Реал, како си рекао, јесте дужан 500 милиона али он је процењен на преко милијарду евра, зато може несметано да узима кредите јер има на основу чега.То не може трајати вечно, и то је тачно, и надам се да ће да плате за толику грамзивост.Целокупно западно капиталистичко друштво је базирано на дугу ни спорт није изузетак.Не бих баш рекао да је ситуација у Америци боља, они су управо прототип суровог капиталистичког поретка.Многе франциже су се угасиле тамо или су пребачене Бог те пита где управо због недостатка средстава.Организација спорта је тамо различита него у Европи, не знам довољно па не бих о њима, али у суштини ми се не свиђа.А шта рећи за плате играча, па њихови кошаркаши, фудбалери(амерички фудбал) и голфери су међу најплаћенијим спортистима на свету, само ови из формуле 1 могу да се пореде са њима, евентуално боксери.

Па фудбал је постао велики бизнис, а Срби углавном нису добри бизнисмени те нам због тога овако и иде.ТВ права само су један од извора прихода, истина битан јер ТВ куће плаћају дебеле паре, а сваки клуб покушава да згрне паре на више страна, зато је маркетинг веома важан.Не знам да ли си приметио да у задњих 10 година сваки већи клуб мења дресове сваке године макар и минимално, баш због продаје истих, раније се то ређе радило.
Zato što Zvezda za razliku od ostalih ovde navedenih ima navijače koji na prvenstvene utakmice ima prosek od 17.000-18.000 gledalaca a za Evropu (sa prepostavkom da će ako dođe privatnik i ulaže u klub praviti jak i stabilan tim sa svim ostalim strukturama u klubu) sigurno imati i punu Marakanu.
Што се тиче финансија навијачи су ништа, и то важи за било који клуб.Реал има и по 80 000 на сваком мечу и са тим приходима не може да покрије ни основно као што су трошкови организовања утакмице, исплате судија, трошкове путовања.
 
Што се тиче финансија навијачи су ништа, и то важи за било који клуб.Реал има и по 80 000 на сваком мечу и са тим приходима не може да покрије ни основно као што су трошкови организовања утакмице, исплате судија, трошкове путовања.
Bilo je pitanje "zašto Zvezda a ne Spartak ili Radnički K."...samo sam uporedio sa jednim važnim delom.
Ako su mogli da odvoje za Džombina glupiranja oko cena ulaznica,siguran sam da bi prihvatili i povećanje cena ulaznica na Marakani...znam da barem Delije nisu pravili problem oko toga iako su par puta negodovali javno oko cena kada Zvezda gostuje.
Troškove Reala i Zvezde oko organizacija i svega ostalog što se tiče utakmice je neozbiljno porediti...
 
To je zbog prethodnih sezona.
U Realu su prihodi veci od rashoda za razliku od vecine Evropskih klubova.

Sto se tice Svijeta Sporta, nema vece bagre od Kosarkasa, preplaceni su gdje god da igraju, od Amerike do ovih prostora.

U Evropi su preplaceni i fudbaleri i kosarkasi, i to nema toliko veze sa njihovim kvalitetom, vec objektivno, oni evropskim klubovima ne donose tolike pare koje bi se ocekivalo posto su im ugovori ogromni, sto je posledica tog pomenutog balona i kvazi-trzista. Da Lebron Dzejms igra u Evropi, i da ima npr. platu od 10 miliona, to bi bilo preplaceno. U Americi, nije preplacen i da ima 3 puta vecu platu od te.

Kosarka je razlicita od fudbala po tome, sto je to najindividualniji od svih timskih sportova, i tu individualni igrac mnogo vise utice na igru i rezultate tima nego u fudbalu, i zato kosarkasi imaju bolju poziciju u odnosu na fudbalere sto se tice bitnosti za tim, sto se odrazava i na plate igraca. Doduse, cela spanska drzava je u ogromnim dugovima i deficitima, tako da to za Real i nije nesto cudno.

Sto se tice Reala, to mozda vazi promet para na njihovom racunu prosle godine, i mozda im je proslogodisnji budzet bio u suficitu. Sto se same vrednosti kluba, ne verujem da je ona ni priblizno milijardu, i tu je rec o ociglednom precenjivanju tih koji su ih procenjivali.
 
Poslednja izmena:
Normalno da će biti u dugovima do guše kada imaju igrače koji nemaju plate manje od 10.mil.evra a za tako velike klubove niko neće (uz pomoć svojih menadžera) igrati za neku siću.
Troškovi ne mogu da pokriju nikakvi sponzori i veličina pojedinih zvezda tog kluba.
Kod nas igraju nekakvi afrički i latino-američki krševi za sitne pare od kojih kada prođu kroz filter ostane par njih ali dobrih samo za domaće prvenstvo.

Televizije su uvek kljucne za razvoj neke lige, i sporta generalno. To sto ovde kod nas postoji neka filozofija da su osnovni prihodi nekog kluba kada ti na kolenima molis tamo neke sponzore da ti daju pare, to je verovatno tema za uzas menadzerske struke kod nas, pa tako i menadzmenta u sportu. Skoro sam slusao onog Gorana Vesica za koga svi govore da je sljam, olos i govedo. Ne, nije. On je obican tupson. Kakva su njegova razmisljanja po pitanju finansija u sportu, pa to je uzas i za komunjarski sistem. I takvih likova je puna Evropa.
 
Вероватно, али ништа није вечно, клуб мора да се тим парама лепо скоцка или када оде власник из разноразних разлога. клуб је у проблему.

Слажем се са тобом да данас не стоје добро, али бренд је нешто што није тренутно, онај који купује клуб купује његову целокупну историју и традицију, а некад ови клубови нису стајали толико лоше, погледај трофејне сале тих клубова има ту доста трофеја, пехара, захвалница, медаља после великих победа што говори да се ради о клубовима од угледа, а то се плаћа.Ипак није клуб фабрика па 1+1=2 и готово.

То је тачно да су и Барса и Реал у дуговима, али то је већ ствар пословања самог клуба настала потребом за престижом.Реал, како си рекао, јесте дужан 500 милиона али он је процењен на преко милијарду евра, зато може несметано да узима кредите јер има на основу чега.То не може трајати вечно, и то је тачно, и надам се да ће да плате за толику грамзивост.Целокупно западно капиталистичко друштво је базирано на дугу ни спорт није изузетак.Не бих баш рекао да је ситуација у Америци боља, они су управо прототип суровог капиталистичког поретка.Многе франциже су се угасиле тамо или су пребачене Бог те пита где управо због недостатка средстава.Организација спорта је тамо различита него у Европи, не знам довољно па не бих о њима, али у суштини ми се не свиђа.А шта рећи за плате играча, па њихови кошаркаши, фудбалери(амерички фудбал) и голфери су међу најплаћенијим спортистима на свету, само ови из формуле 1 могу да се пореде са њима, евентуално боксери.

Па фудбал је постао велики бизнис, а Срби углавном нису добри бизнисмени те нам због тога овако и иде.ТВ права само су један од извора прихода, истина битан јер ТВ куће плаћају дебеле паре, а сваки клуб покушава да згрне паре на више страна, зато је маркетинг веома важан.Не знам да ли си приметио да у задњих 10 година сваки већи клуб мења дресове сваке године макар и минимално, баш због продаје истих, раније се то ређе радило.

Што се тиче финансија навијачи су ништа, и то важи за било који клуб.Реал има и по 80 000 на сваком мечу и са тим приходима не може да покрије ни основно као што су трошкови организовања утакмице, исплате судија, трошкове путовања.

Trofeji i sve ostalo je bitno po pitanju brenda, u onom smislu u kojem je moguce od ljudi izvuci pare zbog popularnosti istog. Ovde neki koji se nazivaju vatrenim navijacima kluba, dobijaju besplatne ulaznice, i kupe jedan sal u tri godine. Na klub jedva da potrose i 1000 dinara godisnje. A oni kao treba da budu samo jezgro potrosaca tog brenda. Brend nije nesto sto postoji samo za sebe u objektivnoj stvarnosti, brend je ono koliko si spreman da platis na to. Ja licno, nisam spreman ni dinar da dam na ime Partizan i Zvezda, a spreman sam da dam i hiljadu evra godisnje na neke druge sportske brendove. Sustina vrednosti brenda nije samo u popularnosti, vec, jos bitnije, u kolicini novca za koji su ljudi spremni da daju pare za taj brend.

To isto vazi i za Real i Barsu. Iskreno, ja mislim da onaj ko bi dao milijardu evra za Real, nije normalna osoba. A pravu vrednost necega ne mozes da znas dok se ne pojavi kupac, nesto vredi samo onoliko koliko je kupac spreman da plati za to. To je isto balon, i zesca iluzija. Kao postoji neko ime koje je neprocenjivo, a u konkretnoj stvarnosti, institucija koja posluje pod tim imenom je tezak gubitas. To su posebne teme gde odredjene finansijske institucije siluju slobodno trziste, i odnosi se i na mnogo ozbiljnije stvari od sporta, duga je prica. Sve to je obicna farsa, i to nema veze sa trzistem. Inace, to nema veze sa surovim kapitalistickim sistemom, to ima veze sa levicarskim vidjenjom sveta. Pumpati traznju zaduzivanjem, to surovi liberalni kapitalizam nije, to je levicarsko parazitiranje. Da, mnogo sta u Americi funkcionise na slican nacin, vojna industrija je najklasicniji primer, ali sport ne funkcionise tako. To sto su se neke fransize gasile i pomerale je upravo dokaz za to. To nije nista lose, to je pozitivno. Ne mozes da izdrzis trziste? Pa gasis se, nema te, cao, zdravo. To je americki sport. Ne ulazis u abnormalne dugove da bi odrzao ime koje je nacionalna institucija, kao u Evropi. Naravno, i kod Amera to nije neko apsolutno pravilo, npr. pomenuti Green Bej Packersi se verovatno nikada nece ugasiti bez obzira na poslovanje, jer su klub koji su u vlasnistvu gradjana. A o bejzbol NY Jenkijima i da ne pricam, oni su u ogromnim dugovima, (ali to su dugovi privatne firme, naravno) i da ne postoji niti jedan privatnik koji bi ih kupio, grad bi im mnogo pomogao, jer su 'nacionalna institucija'. Govorim o generalnim tendencijama.

Americki klubovi dobijaju ogromne, ali ogromne pare od televizija, i na trzistu sporta u Americi ima mnogo vise para nego u Evropi; zato je i normalno da sportisti u americkim ligama budu dobro placeni. Mada, i to je posebna prica, i druga tema. Nije moja poenta da igraci uzimaju ogromne pare. Neka igrac u Evropi uzima i 300 miliona godisnje ako moze, svaka mu cast. Poenta je da uzimaju pare koje nisu privatne, i koje klubovi nemaju.
 
Poslednja izmena:
Zato što Zvezda za razliku od ostalih ovde navedenih ima navijače koji na prvenstvene utakmice ima prosek od 17.000-18.000 gledalaca a za Evropu (sa prepostavkom da će ako dođe privatnik i ulaže u klub praviti jak i stabilan tim sa svim ostalim strukturama u klubu) sigurno imati i punu Marakanu.

To što Zvezda ima više publike od ostalih na utakmicama je tema za sebe, nema veze sa pričom o privatizaciji.

A verovanje da broj gledalaca igra neku jako bitnu stavku u klupskim finansijama je razmišljanje na nivou BSK-a iz 1930. godine.

Ako se govori o vrednosti brenda, načelno je tačno da je vrednost brenda toika koliko je neko spreman da plati. Ako niko neće da plati, vrednost brenda je 0. Tu dolazimo do toga da naš zakon u proceni vrednosti kapitala ne tretira brend kao novčanu vrednost, drugim rečima, vrednost brenda je ista zvao se ti Partizan, Zvezda ili Mladi radnik.

Tako da je tačno to što kaže kami83 za procenu vrednosti brenda, jedino što Real i slični klubovi nisu dobar primer. Jer ako Real ili Barselona i jesu firma za koju može da se namakne koliko god hoćeš para i čiji kapaciteti (za zaduživanje) su po tom osnovu praktično neiscrpni, u Evropi po stoji na stotine klubova - svi oni treba nekako da postoje a po prirodi stvari ne mogu svi da budu "brend".
 

Back
Top