Čeznem......hmm.. za chim vi čeznete...

Ceznja

Mojih nadanja uzdah
dok leti prostranstvima sna
tebe zove,
kao zov u noc
moli rijecima ocajnika
neka bude...

kao nekada...

U oku mi bol
najdrazeg pjesnika.
Provuci prste kroz sjecanja
i reci:"Idemo,
idemo kao nekada
glasom ratnika."

Iza nas otisci cipela
lakiranih i sjajnih
samo meni i tebi znanih
uspomena,
i strah da te imam
i zadrzim
leptiricu,
jer svaki cvijet bio je tvoj
a trn u srcu
zivot moj.

I suza poneka,
tek toliko
da se zna.
Ljubim te i sanjam,
lagano,
kako koracas do kraja puta,
tamo negdje
gdje vec odavno
noc prije zore luta.

Tamo ce cekati
tek sjena ja
i prije
i poslije
nemirnog sna.

Aj da i ja izbunarim nesto na temu sa neta. :lol:
 
Danas je 23. 4., a u petak 18. 4. u diskoteci u svojoj 33-oj godini stretoh ljubav svog zivota. U stvari samo je vidjeh a ne upoznah je jer nemadoh hrabrosti. I ona je ocekaiva da joj pridjem. Njena pratilja je kao otisla negdje da bi je ostavila meni na milost i nemilost. I gledali smo se u ogledalu. Ona je ocekivala a ja sam pokusavao da sakupim hrabrost. I nisam uspio. Otisla je razocarana a ja sam nastavio piti sam za sankom. Razlog svega ovoga nacicete kod Tagorea u uvodnoj pjesmi.
 
Da Tagore...
Ceznem da budem poput lika iz njegovih pesama. Likova koji vole, i kad su voljeni i kad nisu. Ceznem da mi ljubav jednoga dana udari takav samar, pa da se okrenem za 360 stepeni... Ceznem i gledam oko sebe, ali moje buljave oci nista ne vide. Eto, ceznem da se zaljubim i da mene jednom neko povredi, i da placem, al samo kad bih mogla da volim...
 
........................čeznem za njim i onim što je osećao za mene i nas, čeznem da se probudim u njegovom zagrljaju, da mi šapne da me voli najviše na svetu, da me pogleda kako samo on to znam, da mu dodirnem lice i osetim miris njegove kože, da čujem kako diše, čeznem za svi onim stvarima koje mi je uskretio ostavivši me...............................
 
........................čeznem za njim i onim što je osećao za mene i nas, čeznem da se probudim u njegovom zagrljaju, da mi šapne da me voli najviše na svetu, da me pogleda kako samo on to znam, da mu dodirnem lice i osetim miris njegove kože, da čujem kako diše, čeznem za svi onim stvarima koje mi je uskretio ostavivši me...............................

Tužno ali barem lijepo izrečeno, poetski. :|
 
Danas je 23. 4., a u petak 18. 4. u diskoteci u svojoj 33-oj godini stretoh ljubav svog zivota. U stvari samo je vidjeh a ne upoznah je jer nemadoh hrabrosti. I ona je ocekaiva da joj pridjem. Njena pratilja je kao otisla negdje da bi je ostavila meni na milost i nemilost. I gledali smo se u ogledalu. Ona je ocekivala a ja sam pokusavao da sakupim hrabrost. I nisam uspio. Otisla je razocarana a ja sam nastavio piti sam za sankom. Razlog svega ovoga nacicete kod Tagorea u uvodnoj pjesmi.

AAAAAAAAAAAAA:-x
Još imaš petlju i da pišeš ovdje o tome? pih! bruko!
 

Back
Top