tema nije moja,tj,nisam kompetentan da se mesam u srpske odnose,ali dida ti je bio u pravu,ako ti je rekao da su cetnici jedan od glavnih razloga zasto su srbi i trebali da nestanu sa tih prostora,jer su i sami,za razliku od partizana cinili zlocine,a krv trazi krv
tako da cetnici 0 partizani 1,bar na mom satu
vuk je lepo to sve opisao u knjizi,ali ne pominje nigde partizane,vec cetnike i ustase,u odvojenim,samoinicijativnim koljackim akcijama
hehehehe...ti znas ko je u pravu, a ko ne i ko je ko bio u II sv.ratu...kao sto si rekao nisi kompetentan...ajd...
Izmesale se ove tri tema o Cetnicima i Partizanima pa ne znam vise u kojoj sam postovao...
Evo s jednog foruma, a inace spisak je priredio Milosav Samardzic, autor knjige Draza i opsta istorija cetnickog pokreta...
Градска насеља која су партизани ослободили од Немаца до доласка Стаљинове војске септембра 1944:
- 0 (нула)
Градска насеља која су четници ослободили од Немаца до доласка Стаљинове војске септембра 1944:
1. Лозница (31.августа 1941)
2. Богатић (1. септембра 1941)
3. Крупањ (1.септембар 1941)
4. Бања Ковиљача (6. септембар 1941)
5. Горњи Милановац (29. септембар 1941)
6. Чачак (1. октобар 1941)
7. Љубовија (крајем октобра 1941)
8. Пријепоље (12. септембар 1943)
9. Љубовија (септембар 1943)
10. Рудо (септембар 1943)
11. Прибој (септембар 1943)
12. Бијело Поље (септембар 1943)
13. Вишеград (октобар 1943)
14. Чајетина (октобар 1943)
15. Љубовија (октобар 1943)
16. Нова Варош (октобар 1943)
17. Кадина Лука (2.септембар 1944)
18. Лазаревац (6. септембар 1944)
19. Петровац на Млави (септембар 1944)
20. Лесковац (септембар 1944)
21. Власотинце (септембар 1944)
22. Пљевља (септембар 1944)
23. Сврљиг (септембар 1944)
24. Кучево (28. август 1944)
25. Свилајнац (октобар 1944)
26. Деспотовац (октобар 1944)
27. Варварин (октобар 1944)
28. Ражањ (октобар 1944)
29. Крушевац (14. октобар 1944)
30. Бреза (септембар 1944)
31. Подлугови (септембар 1944)
i ponovo Priznanja savezničkih komandanata
Početkom avgusta 1942, britanski komandanti na Srednjem istoku (
generali Okinlek i Teder i admiral Harvud) odali su priznanje Mihailoviću:
"Sa divljenjem pratimo od vas vođenje operacije, koje su od neocenjive vrednosti za našu savezničku stvar. Učinićemo sve da Vam se oružje dostavi što pre. "
Francuski general De Gol, 2. februara 1943, odlikovao je armijskog generala Mihailovića "Ratnim krstom sa palmama", kao "legendarnog junaka i simbola najčistijeg rodoljublja... "
Američki general Ajzenhauer, vrhovni komandant savezničkih snaga u Severnoj Africi, sa konferencije u Kazablanci,
13. januara 1943, poslao je srpskom generalu telegram:
"Američke oružane snage u Evropi i Africi pozdravljaju svoju braću po oružju, odlične i hrabre vojne jedinice pod Vašom odlučnom komandom. Ti junački ljudi koji su pristupili Vašim redovima, u svom zavičaju, da bi neprijatelja izbacili iz Otadžbine, bore se punom odanošću i samopregorom za zajedničku stvar Ujedinjenih naroda... ".
Američki pomoćnik ministra spoljnih poslova Samner Vels izjavio je 4. januara 1943. da vlada Amerike gaji "Veliko divljenje za veštinu, istrajnost i hrabrost sa kojom Mihailović, i jugoslovenski patrioti okupljeni oko njega, nastavljaju borbu za oslobođenje svoje zemlje... "
Francuski general Žiro, 11. novembra 1942, telegrafisao je iz Afrike Mihailoviću:
"Izražavam Vam svoje najdublje divljenje. Vaši herojski otpori, probudili su i pokrenuli nacionalnu svest, svih onih koji se bore protiv napadača... "
Američki predsednik Ruzvelt svrstao je generala Mihailovića kao vojskovođu u Drugom svetskom ratu na treće mesto. Međutim, glavnokomandujući general američkih snaga prema Japanu
Mak Artur bio je nezadovoljan tom izjavom svog predsednika, pa je rekao: "Lako je nama boriti se protivu neprijatelja pod okolnostima u kojima se mi nalazimo, ali boriti se protivu neprijatelja pod okolnostima u kojima se đeneral Mihailović nalazio, i to bez dovoljno oružja, odeće i hrane, opkoljen sa sviju strana od neprijatelja, jeste junaštvo... "
Posle Ruzveltove smrti, sledeći američki predsednik Hari Truman, posthumno, uz "Orden Legion of merit", u pohvalnoj naredbi (29. marta 1948), napisao je: "General Dragoljub Mihailović izvanredno se istakao kao glavni zapovednik jugoslovenskih oružanih snaga i docnije kao ministar vojni, organizujući i vodeći krupne snage otpora protiv neprijatelja koji je okupirao Jugoslaviju, decembra 1941. do decembra 1944. godine. Zahvaljujući neustrašivim naporima njegovih trupa, mnogi američki avijatičari bili su spaseni i bezbedno vraćeni na savezničku stranu. General Mihailović i njegove snage, uprkos nedovoljnom snabdevanju, i boreći se pod izuzetnim teškoćama, materijalno su doprineli savezničkoj stvari i bili sudeonici u izvojevanju konačne savezničke pobede. "