
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
ČELEPENKA
Dakle, od silne količine gluposti u državnoj i privatnoj svojini (a u ovom smislu i državna je privatna samo što vuče ogromnu državnu platu) koja okružuje, i po sili zakona i moje profesije postaje mi prirodno stanište (u čemu moja volja nema ni malo uticaja, ali moranja imaju) ovo lecka moje preživele zdrave pameti, i to lecka ima d' izumre

Ideja o prirodnoj i lepoj smrti, laganoj, penzionerskoj prelazi u domen naučnofantastičnog snoviđenja. Nema prirodnog ni života ni mrenja kad imaš čip na čelepanki bre

I sad, nešto se mislim, setih se knjige koju pročitah skoro od jednog našeg blogera......lepa knjiga.....futuristička za neke, a za neke i ne baš (to su oni dalekovidi



OJHAAA
PS Dobro veče lepi svete.....
