Jel možete da zamislie čekaonicu gde je ljudima obolelim od šećerne
bolesti na raspolaganju sve ono što ne bi smeli da jedu. I ne samo da
im je dostupno, nego još prolaze tu ljudi koji ih nagovaraju da to uzmu
uz ''mmm... njam, njam.. kako je ukusno..''
A iz kog razloga? Pa eto, da lekari provere ko tu zaista želi da se izleči
a ko ne i da uštede sebi vreme tako što će one koji su podlegli iskušenju
poslati kući bez lečena.
Ne da u takvom činu ne bi bilo ljubavi, već bi se smatrao potpunim
sadizmom. Pa ipak, ima ljudi koji na vrlo sličan način vide ovaj svet
i Boga. Kakvog smisla to ima?