
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
ČEKAJUĆI
Ponekad, eto....misli se roje
Pa nekakve teške misli iskroje
Ma to je švalja u mojoj glavi
Šije i seče, pravi i kvari.
Dok pravu misao ne napravi
Pa onda krene osećaj da sretne
Još jedan delić slagalice da umetne.
*******
Granica gde je moga bića?
Ta linija tanka izmedj’ postojanja
Kao horizont daleka a opet blizu
Dok se dani k’o sladoled ližu
Divni, slatki, krepki i prekrasni
Jedan za drugim nestaju tako jasni.
Noć kada dodje umornom telu
Zakopča kopču na ogrlici tog dana
Tek samo kap mira kane
U ove teške i sure dane.
Jer nije svaki dan krasan
I nije svaki život prekrasan
Ni sudba svaka lepa nije
Al svako u redu čeka sat da mu odbije
Bez obzira sa koje česme vodu pije.
Gde li je kraj, ta linija tanka
Što oduvek živi u mome beskraju
Da li je blizu ili daleko
Da l’ da se spremam na dalek put
Možda u neki divni zeleni lug
Ili ću košuta tiha biti
I oko preplašeno ceo vek kriti
Možda ću orao hrabri postati
Nebom jezditi i plavim ploviti
Ili ću ružino stablo biti
Zaštićena bodljama lepotom sniti.
Još je moj kornet sladoleda pun
Svež i jedar vala kao ruže žbun
Ma živeću i dalje u srećama svojim
Sve moje ljubavi dok su žive
Zajedno da se životu dive
Kakav god dan dobro nam doš'o
i od nas, eto... još bolje poš'o
Dok brojim ove dane meke
Čekajuć tren sudbine preke.


PS Laku noć i dobro jutro blogeri.......subota....lagan dan....





....e vidiš....ja mislim da bi tebi najbolje pristajalo da budes jedna gorda ruza....kad vec mora nesto da se bude....al ruza sa mnogo trnja....eto,takva je moja vizija tebe








mislim na tvoj odnos prema danu, ljubavi, sjaju i odsjaju što ga život oslikava....Zapamtih jednino "Sve moje ljubavi su žive, zajedno se životu dive"....