Za mene ne vazi
KO CEKA TAJ DOCEKA
Cekala sam ga i kad sam znala da nece doci.I kad bi dosao osjecala sam kako je malo moj.Pustala sam ga da ode tako malo moj u nadi da mi opet dodje,i bude malo vise kraj mene.Dolazio je sa kisama ,odlazio suncanim danima.Sratala sam ga i slucajno u mojim lutanjima u vremenu gluvom praznog hoda bez njega i bilo kakvih nagovjestaja uvijek praznih radovanja.Umorna od cekanja srela sam neke druge sjetne oci zaustavila se i zivjela zivot, radjala djecu,posvecivala se radovala razocaravala padala i uzdizala,nikad bez nade gluvog cekanja ON , sto radi ON.Poslije mnogo godina u telafonskom razgovoru
saznala da je i on cekao mene, dobio djecu ,zivio zivot pitajuci ONA sto radi ONA.
Stisnuta porodicom svakodnevnicom , bez casvnika kad se dani nizu ko djerdani izgubljena u vramenu cekajuci neke mirnije vode neke dane suncane suvise dugo i za sebe i za njega,proteklo je vrijeme nepovrata..
Kad sam konacno podigla slusalicu ON nije bio tu, ne nemozete ga dobiti ,zar neznate ON je umro prije godinu dana ,jeste nebo je plakalo,kisom i tugom...