Volela bih da sad ne mislim o tebi,da ne pisem tebi ove redove,jer znam da bi ti to samo imponovalo...Nije da pisem jer mi je stalo do tebe,osecam,ne. You know it's over,before it began...Ne mogu osecati nesto prema nekome koga ne znam,ali zasto se onda u mislima vracam tebi,kad ono sto si mi ucinio u tom trenutku me nije povredilo,necu da ti dam ni zadovoljstvo da ti kazem da jeste,povredilo me-jer je moja odbrana tako da se pravim da mi nije stalo..Jedan deo mene je jak,opstaje,a drugi..Drugi je ovaj sad. Kako sam ti verovala,kako sam bila tako glupa..No,dobro.Rekla sam ti da sam ja kriva ne ti,ne mozes prevariti nekog ko to ne zeli.Ako ti nisi uspeo da me unistis,nijedno musko nece,i mogu sad sa svima da se nosim,jer si ti dno dna i dublje. Ne mogu voleti nesto sto ne poznajem.A opet,nakon pretnji mrzim sebe sto i dalje hocu da te vidim i znam kad te budem videla da ce se sve ovo u meni sad ugasiti i da cu biti realna,hladna kao spricer ali kad sam daleko ti si tu..I mrzim te tvoje lazi,da ti je stalo do mene,i sve reci ,mrzim sebe sto bih sad vratila vreme pa makar zivela u tim tvojim lazima,jer su bile sve ono sto ja hocu,tako si me uljujkivao njima...Jako ti je malo falilo. Najtuznije,da si ti nastavio tako,nemas pojma kako bih bila dobra prema tebi...Ovo nije ljubav,nije ni zelja,ne znam sta je....