Čekajući........

Ti utehu cekash. Ne, utehe nema:
To utehom zovu, zovi zaboravom;
Jad istinski dubok nikad ne zadrema.

Rastrzana tako medju snom i javom,
Gledajuci kako nepomicno bdije
Taj Andjo Stradanja nad tuznom ti glavom,

Ti zelish i cekash. I ne znash da nije
Ni sad ispijena ta cemerna casha,
I svrepi otrov jedne ironije;

I da ce nas vecno strashna proshlost nasha
U nemirne noci da trgne i seti,
Kao zveket lanca starog robijasha.

Surovi ce dani doci i uzeti
Svaki po svoj deo od srca sto bunca,
Sto zeli, sto moli; a ti cesh se peti;

Peti neprekidno, do kobnog vrhunca,
Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete
Pruzajuci ruke i vapijuc: Sunca!

I tako ti dani bez srece i mete,
Odnosec svoj deo stradanja i suza,
Kao gavrani ce kraj nas da polete,

I ne pokidavshi ni jednu od uza
Sto nas vezu i sad za proshlost, sto stoji,
Za nama i gleda nas ko Meduza.
 
Run away with you!

I wake up in the morning while you're still asleep
I wipe away another tear from your cheek
This is not the first time you've been crying in your sleep
I know that you're affected by what people say
But I can promise you there will come a day
As long as we're together our love will find a way

[Chorus]
I would love to run away with you
I wish that I could run away with you
Without a trace, a secret place
Where nothing stands in our way
I would love to run away with you
I wish that I could run away with you
To someplace far, shinning star
The two of us all alone

We were born and raised in two different worlds
Separated by our faith and belief
Our love was not accepted but we were meant to be
And even if they tried to tear our love apart
You and I will always share the same heart
There's nothing they can do cause this is our destiny
I'll give up my life just to be with you
I'll take you where ever you want me to

[Chorus]

You, and I love belongs to you,
You and I, love belongs to us,
I'll give up my life if you want me to
I'll take you where ever you want to go,
where you want to go

[Chorus x 2] :heart:
 
Zadrhtaću bez sumnje... ako se ikad budemo sreli
u drugome životu,
u svetlosti udaljenog sveta...
Zaustavljajući se, prepoznaću tvoje oči,
tamne kao jutarnje zvezde,
i znaću da su pripadale
zaboravljenom sumraku pređašnjeg života...
Reći ću:
čar tvog lica nije samo u njemu,
u nju se utkala žarka svetlost
moga pogleda pri susretu
koji se ne pamti,
i moja ljubav joj je dala
tajnu koja se izgubila...

Uvećala si me svojom ljubavlju,
mene koji sam samo...
jedan čovek između drugih,
koji plovi običnim tokom,
pokretan voljom promenljive milosti sveta...
Dala si mi mesto
tamo gde pesnici svih vremena
donose svoje darove,
gde ljubavnici u ime večnog
pozdravljaju jedan drugog kroz stoleća...

U tvome smehu je muzika izvora moga života.. :heart:
 
U SVETLOSTI

Vec ocajan i lisen moci,
Ja nisam ocekivo spas.
Tada, u cemernoj samoci,
Tvoj nezni zacuo sam glas.
I on je bio kao zov
Na novi put, na zivot nov.
I ti mi svoju ruku pruzi,
I ljubav nas u jedno zdruzi.

Kako je duga bila noc
U kojoj, draga, tebe snivah!
Vec mislio sam: neces doc.
I rekoh: ona ti je ziva
U tvojoj zelji, tvome snu,
Al odista je nema tu.
Zemaljskim stazama ne kroci
Ta, cije divne cekas oci.

A gledaj: nebo sija plavlje
Otkada ugledah tvoj lik.
Lepota, snaga, svetlo, zdravlje
Ugusise u srcu krik.
Ocima tvojim obasjani
Proticu sada moji dani.
Raskosan rujan, vedar, zut.
Otvara jesen za nas put.

Podjimo zagrljeni, draga,
U ovaj zacarani svet;
U ljubavi je cudna snaga,
Sto korak pretvara u let.
Od poljubaca, zagrljaja
Sve oko nas je puno sjaja.
Duboka sreca svuda zri,
Jer sobom nosimo je mi.
 
NIkad ti nisam kupio poklon cak ni cvet...
nikad se nisam vratio kuci...jutrom pre pet
nikad te pitao nisam st5a zelis i sta osecas
nikad ti nisam rekao..mislio sam da znas


menjao sam stare navike tvoje kad mi dosade
nijednu svoju...cak ni losu...muskarci to ne rade
u nasem kraju to je normalno mi smo srecan par
nikada nikom priznao ovu stvar...

Ponekad zelim,zelim ja...kao iz starih filmova
reci dve tri reci tako obicne
ponekad zelim...zelim ja kao u starim pesmama da kazem
i da pobegnem.....volim te.....
 
Izvini u 17 koraka


Postoji mnogo priča o slanju poruka u boci, o čemu svedoče knjige i filmovi, ali i dečije igre. Nedavno sam čuo pripovest o navodno istinitom događaju koji se zbio krajem pročlog veka.

Mladi moreplovac se pre isplovljavanja posvađao sa izabranicom svoga srca, a onda je negde na pučini shvatio da treba da joj se izvini. Ljubavno pismo smotao je u bocu, bocu spustio u more, i kako to već u pričama biva, ta boca s porukom stigla je u njene ruke. Kada se vratio s puta, pokazalo se da je slanje pisma mudar korak, jer njih dvoje danas žive srećno.


BROJANJE KORAKA

Verujem da je praktično nemoguće izbrojati talase preko kojih je sudbonosna boca doplovila, ali se niz koraka što ih
savremeno “pismo u boci” mora da prevali na talasima kojim plove korisnici Interneta može prebrojati. Ako bih, na primer, ja odlučio da poruku izvinjenja pošaljem svojoj dragoj, ona bi izvesno načinila 17 koraka do svog odredišta. Praćenje putanje preko trace route ukazuje upravo na toliki broj servera od mog računara do poštanskog servera njenog davaoca Internet usluga. Uostalom, pitanje je da li je e-poruka pravi način za izvinjenje. Da li je bolji sastanak u četiri oka, možda telefonski razgovor, poziv mobilnim telefonom ili slanje SMS poruke? Da ne pominjem komunikaciju preko ICQ-a, MSN-a, YM-a ili nekog četvrtog servisa. Na raspolaganju je, dabome, i obično pismo koje mogu poslati poštom, kurirskom službom ili faksom. Mogao bih ulogu dobošara poveriti i nekom prijatelju – obilje je mogućnosti. Eto još jednog pitanja – da li su savremena komunikacijska sredstva zaista olakšala uspostavljanje veza između ljudi ili su je dodatno iskomplikovala? Mnoštvo izbora može da zbuni: s jedne strane, reklo bi se da je izbor pravog sredstva prenosa informacije dovoljan da zameni suštinu poruke, a jasno je da nije tako. Od pamtiveka je u opštenju bilo vaćno da poruka koju neko šalje bude primljena s jednakim značenjem s kojim je i poslata, a kako je putovala praktično je nebitno. Suština je u sadržaju. U ovom primeru, u jednostavnom “izvini”.
 
A long, long time ago...
I can still remember
How that music used to make me smile.
And I knew if I had my chance
That I could make those people dance
And, maybe, they’d be happy for a while.

But february made me shiver
With every paper I’d deliver.
Bad news on the doorstep;
I couldn’t take one more step.

I can’t remember if I cried
When I read about his widowed bride,
But something touched me deep inside
The day the music died.

So bye-bye, miss american pie.
Drove my chevy to the levee,
But the levee was dry.
And them good old boys were drinkin’ whiskey and rye
Singin’, "this’ll be the day that I die.
"this’ll be the day that I die."

Did you write the book of love,
And do you have faith in God above,
If the Bible tells you so?
Do you believe in rock ’n roll,
Can music save your mortal soul,
And can you teach me how to dance real slow?

Well, I know that you’re in love with him
`cause I saw you dancin’ in the gym.
You both kicked off your shoes.
Man, I dig those rhythm and blues.

I was a lonely teenage broncin’ buck
With a pink carnation and a pickup truck,
But I knew I was out of luck
The day the music died.

I started singin’,
"bye-bye, miss american pie."
Drove my chevy to the levee,
But the levee was dry.
Them good old boys were drinkin’ whiskey and rye
And singin’, "this’ll be the day that I die.
"this’ll be the day that I die."

Now for ten years we’ve been on our own
And moss grows fat on a rollin’ stone,
But that’s not how it used to be.
When the jester sang for the king and queen,
In a coat he borrowed from james dean
And a voice that came from you and me,

Oh, and while the king was looking down,
The jester stole his thorny crown.
The courtroom was adjourned;
No verdict was returned.
And while lennon read a book of marx,
The quartet practiced in the park,
And we sang dirges in the dark
The day the music died.

We were singing,
"bye-bye, miss american pie."
Drove my chevy to the levee,
But the levee was dry.
Them good old boys were drinkin’ whiskey and rye
And singin’, "this’ll be the day that I die.
"this’ll be the day that I die."

Helter skelter in a summer swelter.
The birds flew off with a fallout shelter,
Eight miles high and falling fast.
It landed foul on the grass.
The players tried for a forward pass,
With the jester on the sidelines in a cast.

Now the half-time air was sweet perfume
While the sergeants played a marching tune.
We all got up to dance,
Oh, but we never got the chance!
`cause the players tried to take the field;
The marching band refused to yield.
Do you recall what was revealed
The day the music died?

We started singing,
"bye-bye, miss american pie."
Drove my chevy to the levee,
But the levee was dry.
Them good old boys were drinkin’ whiskey and rye
And singin’, "this’ll be the day that I die.
"this’ll be the day that I die."

Oh, and there we were all in one place,
A generation lost in space
With no time left to start again.
So come on: jack be nimble, jack be quick!
Jack flash sat on a candlestick
Cause fire is the devil’s only friend.

Oh, and as I watched him on the stage
My hands were clenched in fists of rage.
No angel born in hell
Could break that satan’s spell.
And as the flames climbed high into the night
To light the sacrificial rite,
I saw satan laughing with delight
The day the music died

He was singing,
"bye-bye, miss american pie."
Drove my chevy to the levee,
But the levee was dry.
Them good old boys were drinkin’ whiskey and rye
And singin’, "this’ll be the day that I die.
"this’ll be the day that I die."

I met a girl who sang the blues
And I asked her for some happy news,
But she just smiled and turned away.
I went down to the sacred store
Where I’d heard the music years before,
But the man there said the music wouldn’t play.

And in the streets: the children screamed,
The lovers cried, and the poets dreamed.
But not a word was spoken;
The church bells all were broken.
And the three men I admire most:
The father, son, and the holy ghost,
They caught the last train for the coast
The day the music died.

And they were singing,
"bye-bye, miss american pie."
Drove my chevy to the levee,
But the levee was dry.
And them good old boys were drinkin’ whiskey and rye
Singin’, "this’ll be the day that I die.
"this’ll be the day that I die."

They were singing,
"bye-bye, miss american pie."
Drove my chevy to the levee,
But the levee was dry.
Them good old boys were drinkin’ whiskey and rye
Singin’, "this’ll be the day that I die." :(

 
Man+waiting.jpg


cekajuci...
 
Između mene i tebe tako je malo prostora. U taj procep
stao bi tek treptaj svetlosti. U njeg se smestila naša cežnja,
u njeg se smestila naša ljubav.

Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko.
Deli nas tek delić najmanjeg dela. A ipak,
koliko god se trudio, koliko god težio i hteo,
nikada me nećeš dosegnuti.

Između mene i tebe tako je malo vremena. U taj procep
stao bi tek treptaj oka. U njeg se smestio naš život,
u njeg se smestila naša sudbina.

Tako smo slični ti i ja, a opet tako beskrajno drukčiji.
Usprotivilo nam se čudnovato prostranstvo neodređenih
razdaljina, prostranstvo kojeg nije potrebno preći.

Ne napreži se uzalud, jedini moj, ne širi svoje ruke
ne bi li me zagrlio. Između nas je more beskraja -
ne veće, ne dublje od nežnog dodira. Ali zar ne znaš?
To je more ljubavi i ono će nas zauvek spajati. :heart:
 
Jos si u mojim stihovima.
Pisuci ih
cini mi se kao da ih citam
zajedno s tobom.
U nekoj tajanstvenoj zemlji
sa plavijim nebom, vise sunca.
S tobom polazim opet
u svako novo jutro...
Gledam tvojim ocima zoru.

Obojim svaku misao
mirisom cveca procvetalog
nakon dugih zimskih mrazeva.
Pazljivo...
Kao najvecu dragocenost.
Da ne izgubi svoj miris
na dalekom putu
do tvog srca. :heart:
 
Gde?

Raskršće!
A gde?
Na koju stranu, sa dvadeset dve?

Stazice uzane, vidika nema
Iskustva nigde a đavo drema….


Autoput…
Putokaz!
Strelice pokazuju izlaze sve!
A gde?
Da li da skrenem sa trideset dve?
 
Nestaneš svaki put kad te snovima dotaknem,
i opet iznova na rubu tuge i radosti.
Čudne su te stanice naše sujete.
i verujem i ne,
i volim te ili možda ne.
Sve dok se ne dodirujemo
sve dok mi ne znaš ukus usana,
i miris kose,
puštam te.
Ne odustajem.
Naći ću tu osobu u tebi,
probudiću i onu poslednju iskru požude.
Jednom kad bude sve a opet ništa ne bude,
Jednom kad se umoriš od bežanja,
zaspaćeš na mojim rukama.
I pustićemo kiše da pevaju,
pisaćemo pesme bez reči i rime,
setićeš se neke hladne zime,
koja je ostavila u snegu trag.
Ona ista koja je čekala sve ove godine,
samo jedno sneno svitanje,
jedan čežnjiv pogled u daljine.
Dok budem usnama tražio sve tajne puteve,
tu negde na tvome vratu…
Ne budi me i ne reci mi da voliš me.
Ljubav je ta lažna spoznaja
Sebična i ranjiva.
Ukradi mi osmehe lažljive i sakri u svoje dzepove…
Ugnezdi se u moje oči sanjive,
i ostani tu do kraja vremena…
zarobljena izmedju svetova,
u javi svog sna,
tu na rubu mojih usana.:heart:
 

"Waiting For Her"

Waiting for her
That's all I ever do
Waiting for her

So why didn't I
Take the measures justified

Our love has always been the same
She comes, then goes away again
Oh yeah

She used to say
We never have the breaks we should've had
Coming our way

But why didn't I take that time and put it right

Our love has always been the same
She leaves me standing out in the rain -
Oh yeah

Send her my love
She's all I'm thinking of
Oh yeah
I'm telling you

And when she's sleeping by my side
Eyes closed, all knowledge trapped inside
- Oh yeah

So why didn't I
Take the measures justified
Send her my love
She's all I'm thinking of :

Oh yeah
I'm telling you:heart:
 
Kad nemamo sto podeliti
na dan dugog putovanja
osim velike ljubavi
kao sto je nasa

Kad imamo samo ljubav
ti i ja , ljubavi moja
od radosti blista
svaki sat, svaki dan

Kad nemamo nikakvo drugo bogatstvo
da ispunimo obecanja
vec samo ljubav
i vjecno verovanje u nju

Kad imamo samo ljubav
da ostvarimo cuda
i prekrijemo suncem
ruznocu predgradja

Kad imamo samo ljubav
kao jedini razlog
kao jedinu pjesmu
kao jedini spas

Kad imamo samo ljubav
da siromahe i probisvete
odenemo zorom
u svilene ogrtace

Kad poput bezazelenog trubadura
nudimo samo ljubav
u molitvi da bismo ublazili
zemaljske nedace

Kad imamo samo ljubav
da poklonimo onima
kojima je jedini smisao borbe
trazenje svetlosti

Kad imamo samo ljubav
da trasiramo put
i pobedimo sudbinu
na svakom raskrscu

Kad imamo samo ljubav
za pregovore s topovima
i nista osim pjesme
da nadglasamo bubanj

Tada cemo iako nemamo nista
osim snage da volimo
steci prijateljstvo
celoga sveta:heart:
 
Naziv teme me je podsetio na moju davno napisanu pesmu,pa evo je:)

Cekanje

Ti cekanje moje vecno,vecna tama,
tebi vazan je broj pohoda,blud,
Tebi cekanje moje igra je samo
ti ne vidis uzvisenost gde bozanstvo i ti,
epoho snova,imaginacijo moja.
Cekanje moje sa kozom od svile
tanane niti plete oko srca,
vecitu robiju sudi,
tu je u grudima,zvoni kao pesma vecna
Tvoje usne i na pogled cemer slatki
iz kojih se nektar toci,
iz njih vechnost srece izbija
sta pozelis cuvacu kao secanja.
Ruke tvoje mlecni su put,
evo stavljam zivot na dlan,
neka otopi srce zaledjeno,santu leda
njemu to celu vecnost traje
da bi reklo da mu neko treba.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top