Čekajući........

JA NEMAM MIRA

Ja nemam mira a u rat ne hrlim;
Leden a gorim, plašim se i nadam;
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svijet čitav grlim.

Amor me kazni da sred uza stojim,
Nit omču driješi, nit okove steže,
Nit da me smakne, nit da odveže,
Neće me živa, ne smatra me svojim.

Bez vida vidim, nijem glasane gubim:
Umrijeti žudim, a pomoći tražim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.

Nit mi se mrije nit mi se živi,
Smijem se plačući, žalošću se snažim.
Ovakvom stanju vi ste, gospo krivi.

Francesco Petrarca
 
jesam li te volela
il sam zvezde prosula
po jezeru mastila
u njim se utopila
jednim okom gledala
drugim rane brojala
s pola sebe ostala
dusu vragu prodala
ko ce kupit telo
svecano odelo
od crnoga platna
ogrlica zlatna
i karanfil crveni
za mali krst drveni
da mi vreme ne stane
dok prezivim kajanje
dane prebrojane
u suzu da stane
 
Ovo je za tebe Jelena


Aaron Neville - Crazy Love

Crazy Love By Aaron Neville

I can hear her heartbeat from a thousand miles
And the heavens open up every time she smiles
And when I come to her that is where I belong
And I'm running through her like a rivers song

She gives me love, love, love, love, crazy love
She gives me love, love, love, love, crazy love

She's got a fine sense of humor when I'm feeling low down
And I'm coming to her when the sun goes down
Take away my troubles, take away my grief
Take away my heartaches in the night like a thief

She gives me love, love, love, love, crazy love
She gives me love, love, love, love, crazy love

And I need her in the daytime ( I need her)
And I need her in the night ( I need her)
And I want to throw my arms around her
Kiss and hug her, kiss and hug her tight

When I'm returning, from so far away
Gives me some sweet loving, brightens up my day
And it makes me righteous and it makes me whole
And it makes me mellow right down to my soul

She gives me love, love, love, love, crazy love
She gives me love, love, love, love, crazy love
:heart::heart::heart::heart::heart::heart::heart::heart:

 
Poslednja izmena:
Do you know


Do you know what it feels like loving someone that’s in a rush to throw you away.
Do you know what it feels like to be the last one to know the lock on the door has changed.

If birds flying south is a sign of changes
At least you can predict this every year.
Love, you never know the minute it ends suddenly
I can’t get it to speak
Maybe finding all the things it took to save us
I could fix the pain that bleeds inside of me
Look in your eyes to see something about me
I’m standing on the edge and I don’t know what else to give.

Do you know what it feels like loving someone that’s in a rush to throw you away.
Do you know what it feels like to be the last one to know the lock on the door has changed.

How can I love you How can I love you How can I love you How can I love you . . . .
[ Do You Know lyrics found on
 
Zelim da te mazim,da te gledam u oci, da te dodorijum po licu, da te ljubim, da te drzim za ruku , da te osetim svim bicem svojim................ da ne nepropstim nijedan otkucaj tvog srce i da posvetim ceo zivot tebi....................ljubavi moja jedina..............ti si ceo moj svet.............:heart:
 
Zelim da te mazim,da te gledam u oci, da te dodorijum po licu, da te ljubim, da te drzim za ruku , da te osetim svim bicem svojim................ da ne nepropstim nijedan otkucaj tvog srce i da posvetim ceo zivot tebi....................ljubavi moja jedina..............ti si ceo moj svet.............:heart:


lepo jako lepo....bravo Marko

cini mi se da sam isto rekao u nekom od svojih blogova : " ti si moj dokaz da sam nekad bio srecan "
 
Gde nisi ti i tvojih očiju sjaj,
tamno je meni.
I uz jasno treperenje sveća,
tamno je meni.
I kraj tihog plamena stada
tamno je meni.
Sunčana svetlost samo me ranjava,
tamno je meni.
Gdje tebe nema i tvojih očiju,
tamno je meni.
 
Svu vodu, s neba, upicu pogledom.
Oci su mi crvene.
Reèi slabe, tvrde.
Mislim o svemu, ograðena zidom.
Jedna ja, daleko od druge MENE.
Ne vidim ljude.

Udaraju kapi o krovove,
Prolaznike… automobile.
Uspavljuje me pljusak.
Preispitujem snove,
I izgubljene lutke, koje su se vratile.
Zamišljam tvoj korak…

Mrzim ovakve dane.
Vratim se u neko drugo doba.
Kad je sreca bila – sreca…
Prokleta kiša… Nece da stane!
Ni mrtvi – iz groba!
Okrecem svemu leða…
 
Reci da me voliš,
da u vatri goriš
dok požuda za mnom tebe jutrom budi,
nek je i neistina,
to bice milina
duši koja tebe neizmerno ljubi.

Reci da me snivaš,
u snovima skrivaš,
ljubomorno cuvaš od pakosnih žena
i da svake zore
kad oci se otvore,
žališ što me stvarno pored tebe nema.

Reci kako bridiš
od želje da me vidiš,
od želje koja prosto u tvom srcu bdi
i olakšaj boli
srcu što te voli,
to ne može niko,to možeš samo ti. :heart:

Z.J
 
Tebi,za koju je ljubav nešto drugo
od onoga što zamišljam ja,
tebi,pokrivenoj bolom i tugom
dok sunce sreæe svud okolo sja,
tebi,kojoj je lakše da pati
nego u ljubavi sreæna da bude,
tebi,koja ne ume da shvati
i prepozna iskrene ljude.
Tebi koja si sve ono što u isti mah
želim i neželim,prezirem i volim,
tebi,koja si samo ljubavni dah
koji pali vatru u kojoj gorim.
Tebi,anðelu moje ljubavi
i ðavolu mog nespokoja,
nežnoj kapi rose u travi
i moru košmarnog znoja.

Tebi,koja si moje sve
i moje ništa,
putokaz moje sudbine zle
i topli kutak kucnog ognjišta.
Tebi u kojoj vidim mnogo toga,
koja si u isti mah i tuga i sreca,
koja si manja samo od Boga,
od svega drugog za mene veca.
Tebi i samo tebi
koju preklinjem i molim,
pred kojom nikada kleknuo ne bih,
a moram,jer te volim.
Tebi koja me i leci i boli,
sve ove pesme sa srcem pišem,
da shvatiš koliko te volim
i kada ne bude više.
Tebi,o samo tebi,
uzroku moga nespokoja,
koja ce živeti u meni
i onda kada ne budeš moja.
Tebi,ljubavi,tebi.
:heart:

Z.J
 
Nocas sam pošao putem bez nade,
da ne mislim bar malo na tebe,
sad gledam djavo dušu mi krade,
nocas sam ubio sebe...

Zbog cega patih ,pitam se sada,
zbog cega mi duša vene,
ostaj mi zbogom voljena moja
i preciste okice snene...

Požuda meni sada je radost,
u njoj se trujem do zore,
samnom sad druguju blud,greh i gadost,
na mom su licu bore...

Gde god se okrenem bez trunke stida,
mokra do gole kože,
u cošku drolja suknju skida,
oprosti mi grešnom ,Bože...
 
Zavoleo sam te one noci,
zeleo bih da te vidim
zeleo bih da te ljubim
i svaki minut s tobom da podelim.
Zovem te, a tako si daleko
u nocnoj tami vidim tvoj lik,
zamisljajuci dodire njezne
dok napolju padaju pahuljice snezne..
Tiho sapucem ime tvoje
i zudim za tobom
strpljivo cekam dolazak tvoj.
Ti mislis da mirno spavam,
a mene prate besane noci.
Oci mi suze, a usne govore:
"DALEKO SU MOJE SMEDJE OCI!"
:heart::heart:
 
Tebi ljubav dati?
- Daj ...
- Ona je zaprljana ...
- Daj je zaprljanu.
- Hocu da pogatam ...
- Gataj.
- Jos hocu da pitam...
- Pitaj.
- Recimo, zakucacu ...
- Pusticu te.
- Recimo, pozvacu te ...
- Poci cu.
- Ako je tamo nevolja?
- I u nevolju.
- Ako te prevarim?
- Oprosticu.
- "Otpevaj" - naredicu ti ...
- Otpevacu.
- Zatvori drugome vrata ...
- Zatvoricu.
- Reci cu ti: ubij!
- Ubicu.
- Reci cu ti: umri!
- Umrecu.
- Ako se zagrcnem?
- Spasicu te.
- Ako se bol pojavi?
- Pretrpecu.
- Ako se zid ispreci?
- Srusicu.
- Ako se cvor zamrsi?
- Preseci cu.
- Ako ima sto cvorova?
- I sto.
- Tebi ljubav dati?
- Ljubav.
- Toga nece biti!
- Zasto?!
- Zato sto
ne volim
robove.
 
Zašto si tako lepa?
Ne budi tako lepa.
Hoću da budeš od mesa,
ne od sunčevog sjaja.
Zašto si tako lepa?
Kad bi bar imala pege
da ih večno po tvom licu skupljam.
Kad bi bar bila razroka!
Celog bih života na kolenima
ubedjivao razroko oko.
Ali, ti si lepa.
Da, od sunčevog si sjaja.
Ali ja ne mogu stalno živeti u tom sjaju.
Ne mogu na pozornici živeti.
Sve mi se vidi!
Svaka moja ružnoća.
Svaki posrtaj.
Ne mogu živeti pod reflektorima.
Shvati to.
Nemoj plakati.
Ne mogu živeti s tobom.
Suviše si lepa.
 
Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Da se istecem sa njom ili
Da ostanem na dnu, da mi isperu vode
Srce i dusu.
Dodje mi ponekad
Da brojim rastajuce zvezde
I da gledam plavetnilo neba kuda
Krstare namrgodjeni oblaci.
Dodje mi ponekad
Da legnem kraj reke,
Jer obuhvata me neka luckasta tuga
Onda kad stojim i pratim
zelene talase
Od obale do obale.
Dodje mi ponekad
Da se valjam po travi
Zajedno sa senkama pasa koji laju
Na duvarskom satu,
(Sat koji ne otkucava ponoc).
Dodje mi ponekad
Da pijuckam reku od izvora
do usca,
Jer hocu da sretnem
zlatnu ribicu
I da je zamolim da mi nacrta
Svoj lik, da je ne bih izgubio
U bezdanu svojih secanja.
:heart:
 
U vecnosti vreme ne postoji...
mi smo deo tog carobnog kruga,
i necu vreme sa tobom da brojim,
neka je sreca jaca no tuga.
Nekad je tren sustina sto zivis,
i sva lepota je bas u njemu,
i nemoj nikada sebe da krivis,
sto smo se nasli samo u trenu.
 
Željan sam te
Da mi dodješ
Jedan dodir
Pomeriće planete!

Tvoje usne
Moj zadnji san,
Ako se osmehneš
Nestaću u oblaku ruža.

Samo je nebo
Mesto gde me mozes voleti
Slobodno,
Jedino tamo bićemo sami
Ti i ja...

Možda ti tada kažem
Što ti ovde ne mogu reći,
Da si moj crni ponor
Kojem se iznova prepuštam sretan...

Možda ću biti hrabar
Da te uzmem u naručje
Zagrlim čvrsto
I ne pustim nikada!

Jedino tada sretan.
Pozeleću da zaploviš
Beskrajnim morem moje ljubavi
Ona ce te odneti u visine!
:heart:
 
Došlo je vreme
Za oproštaj
Ono posljednje zbogom
Nakon čega
Ostaje samo
Ispis tvog imena
Na pukotini srca.

Pitam se
Šta si ti, zapravo, mislila?
Da te neću spomenuti,
Da neću pisati
Za kraj!

A zadnje reči
Kao da ne postoje...
Gubim dah u njima,
Odvajaju me
Od života,
Sećanja...

Poželim
Da tvoje oči
Nikada ne dodirnu
Ovo pismo,
Jer samo tada
Ostaću rob laži
Što pune dušu
Nadom za nas.

Beskrajnom željom
Za snom
O ljubavi
Koje nema
I koje nikada nece biti...
:heart:
 
.......................bebo rekla sam da cu te cekati i to sto me povredjujes svaki put sve vise nema veze neces me oterati ja cu te i dalje cekati na onom istom mestu u onim istim snovima i godinama gde si me i ostavio, za mene je vreme stalo 18.marta a 19-ti mart ce ce meni dodji onoga dana kad mi ti dodjes...............
 
Znam, mora biti da je tako:

nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.

Po obrazima vetar me mlati.
Čupa drveću žutu kosu.
U koji deo grada da svratim?
Dan je niz mutne ulice prosut.

Vucaram okolo dva prazna oka,
gledam u lica prolaznika.

Koga da pitam
smešan i mokar,
zašto je nisam sreo nikad?

Il je već bilo?
Trebalo korak?

Možda je sasvim do mene došla,
al ja: za ugao skrenuo,
gorak,
a ona: ne znajući prošla.
Možda smo celu jesen obišli
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli?

Da. Mora biti da je tako.
:heart:
 

Back
Top