Čekajući........

Не могу више да будем сама
Сама сред људи, а улице шумне у граду
Сама сред сале а она врви од света
Нећу да ме занавек прогута тама
Да ми се последњи кораци полако прикраду
Мени се с тобом обалом шета
Крај наше брезе, крај сенке њене на зиду

Свеједно да л’ сам ти друга, трећа или пета
Или ко зна која жена по реду
Осећам, последња сам ти драга жена
Она која се увек највише воли
Она с којом се сан недосањан сања,
Она с којом растанак највише боли

Видим – последњим путем неповратног трена
Вранце времена обвија предсмртна пена
Мру нежни тренуци пролећа и јесени
Идемо и осећам да је остала мени
Сва она у теби љубав недоречена.

Мира Алечковић
 
6422d.jpg
 
Čekanje - M. Rakic
animac10.gif


Čekam u senci jednog starog duda
da mesec zađe i, skrivena tamom,
po uskoj stazi što kroz noć krivuda,
da siđeš k meni čežnjivom i samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,
i sati biju na tornju daleko.
Već zora sviće, blede mlečni puti,
a ja još čekam, - i večno bih ček'o!

O, šta je to što mene veže sada
za jednu put, za jedan oblik tela,
i što mi duša zatreperi cela,
i sva nemoćna izdiše i pada,
kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem
lepote tvoje, slab, bez jednog daha,
kao da svakog časa život dajem,
prilazim tebi pun pobožnog straha,
posrćem, klecam, dokle me privlače,
ko provalija tamna i duboka,
i dok se strasnim prelivima mrače,
tvoja dva crna neumitna oka...
 
Ni jedna me druga neće odvratiti od tebe. To beše u početku
uslov moje ljubavi ka tebi. Tebi se jedino dajem , ni jedna duga
nije lepa pred mojim očima. Oh, kada bih mogao, kada bih i ja mogao
biti samo tebi drag, tebi najlepši. Oh, kada bi mogla i ti biti lepa
samo, samo za mene.
Nemoj da se sviđaš drugima, nemoj i biću tada miran. Ne treba da
želiš da ti zavide, niti da te veličaju. Ko je mudar on uživa ćuteći.
 

Back
Top