• Ima li nekog u LDP-u za lustraciju?
– Vi možete da podnesete prijavu.
• Dobro, ko je kriv što lustracija nije sprovedena posle 5. oktobra?
– Nesposobnost sistema. Ja sam je tražio i glasao za taj zakon.
• Šta znači nesposobnost sistema?
– To znači da smo imali predsednika koji je seo u Miloševićevu fotelju i odlučio da vlada Miloševićevim mehanizmima. Suprotstavio se uspostavljanju novog sistema vrednosti i obustavio demokratske procese, koji su za njegov ukus bili isuviše revolucionarni. Relativizovao je odgovornosti pojedinaca, stranaka i institucija bivšeg režima, sa kojima je ubrzo postao bliži nego sa nama, da bi na kraju uz njihovu podršku vladao Srbijom.
• Vi sada Koštunicu krivite za to što lustracija nije sprovedena, a pre 5. oktobra u jednom intervjuu ste za njega rekli da je najpošteniji, najbolji kandidat i jedini koji može u tom trenutku da pobedi.
– Nije tačno da sam rekao da je najpošteniji. To nije moj rečnik. A da je najbolji, to sam rekao. Mislio sam da je najbolji u tom trenutku i to mislim i danas. Iz perspektive 5. oktobra podrška Koštunici bila je ispravna odluka. Žestoko ga kritikujem ali nemam dilemu da bi život pod Miloševićem bio mnogo gori nego pod Koštunicom, baš kao što sam siguran da njegov kontinuitet sa Miloševićevim vrednostima u totalu može biti skuplji za naše društvo od samog Miloševića.
• Pa kakvi ste bili onda vi ostali ako vam je on bio najbolji.
– Mi smo bili glupi. Hoćete li da vam kažem kakvi smo bili prema vašoj kući? Nikada nam nije palo na pamet da postavljamo glavnog urednika ili novinare ni da mi maltretiramo nekog člana Upravnog odbora. Eto takvi smo bili.
• Da li ste vi za obračun sa tajkunima o kome ovih dana govore i lideri drugih stranaka?
– Mislim da institucije moraju da rade svoj posao i u mom slučaju, i u slučaju Tadića, Koštunice, Miškovića, Beka, Lazarevića, Hamovića, Tomislava Nikolića. Tajkune stvara nesposobna država. Mi želimo da imamo uspešne i bogate ljude i želimo da to bude rezultat talenta, rada, a ne muljanja.
• Zašto se onda posle oktobra 2000. godine niste obračunali sa ljudima koje ste optuživali da su nelegalno stekli bogatstvo?
– Zato što je to trebalo da urade nereformisane institucije onog istog sistema koji ih je i stvorio. Konačno, zašto bi u Srbiji odgovarali biznismeni, a ne i političari koji su definisali svojom politikom i pravila igre u srpskoj ekonomiji. Na kraju je srušen i Zakon o porezu na ekstra profit. Problem sa ovom državom jeste što ona ne dopušta ljudima da posluju normalno. U periodu od 2000. do 2003. godine to nije bilo tako. Danas su ljudi koji nešto privatizuju, kupe ili stvore u Srbiji – problem. U Vojvodini, koja je do pola u korovu, problem je što neko ima 20.000 hektara, a nije problem to što 65 odsto agrara u Vojvodini počiva na seljacima koji imaju manje od tri hektara na kojima mogu samo da propadnu.
• Ne, problem je valjda kako je taj što je kupio 20.000 hektara došao do novca.
– Nije nikakva tajna da taj novac potiče iz investicionih fondova ili iz bankarskih kredita. Političari u Srbiji moraju da kažu nešto drugo – da nije problem kada Mišković, Matijević ili Miodrag Kostić kupe 20.000 hektara na kojima stvaraju svoje agroindustrijske komplekse, ali da je problem ako se to uradi na netransparentan način. A za transparentnost je odgovorna država, a ne biznismeni.
• Trećina Srbije, kako smo videli na dosadašnjim izborima, a kako pokazuju i istraživanja, glasa za radikale. Da li ta trećina Srbije treba da se boji vašeg dolaska na vlast?
– Ne, je ne zameram ništa ljudima koji glasaju za Srpsku radikalnu stranku, ili za SPS, DSS, DS. Ono na šta ja ne pristajem je plašenje radikalima koje treba da sakrije nesposobnost stranaka koje su dužne da ponude alternativu. Snaga SRS direktno potiče iz nesposobnosti stranaka demokratskog bloka. Dok sam ja vodio poslaničku grupu u Skupštini, SRS je imala pet odsto, a Tomislav Nikolić je zbog nepristojnosti vodio poslaničku grupu sa trotoara. Što se mene lično tiče, želim svaki glas dojučerašnjeg glasača SRS, jer je našoj politici potrebna svaka podrška.
• Čini se da je Borisu Tadiću Koštunica prihvatljiv kao koalicioni partner. Kako je onda za vas prihvatljiv čovek kome je prihvatljiv Koštunica koji je, opet, za vas potpuno neprihvatljiv?
– Ja sam bio vrlo jasan i verujem u mogućnost partnerstva DS i LDP. Pod uslovom da Demokratska stranka napusti projekat kohabitacije Tadića i Koštunice i da se posveti realizaciji onih ciljeva koje je postavila LDP. Bitno je da građani kada glasaju znaju za šta glasaju, da stranke kažu za šta su. Ne mislim da je problem ljudi u Srbiji softver i nisam primetio da su smanjenje tog poreza doživeli kao ključno rešenje. Ako govorimo o saradnji sa DS, onda je preduslov te saradnje jasna poruka DS da li je njihov partner posle izbora Koštunica ili LDP. Ako ćute o tome, onda je jasno da su sa nekim drugim već napravili dogovor. Meni je jasno ko je Vojislav Koštunica, ali ja hoću da znam ko je Boris Tadić.
--------------------------------------------------------------------------
Stezanje kaiša
• U vašem ekonomskom programu piše da ćete zamrznuti plate u javnom sektoru na nekoliko godina? Kako ćete zamrzavanjem plata prosvetarima i lekarima rešiti problem viška administracije u državnoj upravi?
– Budžet nam troši 55 odsto društvenog proizvoda i jasno je da odgovorna vlast tu potrošnju mora svesti na razumnu meru, od oko 40 odsto BDP, ali ne samo zamrzavanjem plata, nego kompletnom reformom sistema državne uprave. Pre svega, ono što hoćemo da uradimo je brza privatizacija javnih preduzeća i povlačenje države iz biznisa. Država mora, liberalizacijom poreske politike i smanjenjem opterećenja za zaposlene i poslodavce, samo da stvori uslove za razvoj biznisa i smanjenje stope nezaposlenosti, a njena preokupacija moraju biti problemi iz obrazovanja, socijalne politike i zdravstva. Liberalna politika i stezanje kaiša obavezuje državu, a ne samo građane. Pošto se mučimo i&