Čedomilj Mijatović

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
386.230
CedomiljeMijatovicARoyalTragedy-606x1024.jpg


Čedomilj Mijatović , rodjen u Beogradu, 1842 a preminuo u Londonu, 1932 bio je srpski ekonomista, književnik, istoričar, političar i diplomata, jedan od najznačajnijih liberala. Šest puta je bio ministar finansija kneževine/kraljevine Srbije, tri puta ministar inostranih poslova, kandidat za najviše crkvene položaje i predsednik Srpske kraljevske akademije.Bio je osoba koja je srpskoj valuti dala naziv “dinar”, a odigrao je i značajnu ulogu u stvaranju Kremanskog proročanstva.

Bio je jedan od najobrazovanijih Srba svoga vremena. Njegov otac, profesor zemljopisa i istrorije i majka španskog porekla, postarali su se da završi Licej 1862. godine. Potom je još tri godine studirao u Minhenu, Lajpcigu, Cirihu i Beču. U to vreme oženio je 17 godina stariju Engleskinju Elodiju Loton i uz njenu pomoć, kasnije, radio na razvoju Srbije.

Čedomilj Mijatović važio je za velikog rodoljuba, veoma moralnog i religioznog diplomatu. Ministar finansija prvi put postaje 1873. godine, a reizabran je 1875, dok je, u međuvremenu, zauzimao poziciju sekretara kneza Milana sa kojim se veoma zbližio. Sam knez, i kasnije kralj Milan, Čedomilja je nazvao Viktorijancem među Srbima i Vizantijskim diplomatom.

Kao osnivač Napredne stranke kojoj, knez Milan, 1880. poverava vladu, Mijatović postaje ministar finansija i inostranih dela. Sa ove funkcije Čedomilj je uradio mnogo za državu i stvaranje jake osnove moderne države. Pomagao je knezu u sklapanju srpsko-austrijske konvencije, stvorio Narodnu banku, obezbeđivao zajmove za državu.

Svoj odnos sa vladarem Čedomilj je naročito ojačao nakon što je pokazao da je nepotkupljiv. Naime kako istorija beleži, Mijatović se jednom prilikom sreo sa Eženom Bontuom, čelnikom francuske Generalne unije, koja je želela da pravi prugu Beograd-Niš. Tada ministru Mijatoviću, Bontu je ponudio pozamašan mito kako bi dobio željeni posao. Međutim, Čedomilj ne samo da je odbio, već je slučaj prijavio kralju Milanu koji mu isprva nije poverovao.

S druge strane, Bontu je pomislio da je iznos bio premali, te je Mijatoviću šalje ček sa duplo većim iznosom. Tražeći da sačekaju na odgovor, Čedomilj sa dokazom u rukama, trči kod kralja koji mu je tek tada poverovao. Kralj, za koga se veruje da je i sam ugostio Bontua, bio je iznenađen visinom ponuđenog iznosa i rekao da će sam sprovesti istragu. Inače, Bontuove menice bile su uzrok zbog kog je državna blagajna kasnije bankrotirala.

Pored ogromnih zasluga na polju razvoja zemlje, ministrar Mijatović je odigrao i ključnu ulogu u smirivanju situacije u državi nakon razvoda kralja Milana i njegove supruge Natalije.

Nakon proterivanja kraljice Natalije, narod se podigao i započeo proteste na Terazijama. Situacija se opasno zakuvala te je kralj pozvao Čedomilja upomoć. Kako bi smirio strasti Mijatović je osmislio Kremansko proročanstvo po kome je još od davnina rečeno da će doći do razvoda u dinastiji jer je kraljica odavala državne tajne. Preko novina, priča je puštena u javnost i stvari behu odmah sređene.

Iako se o tome može samo spekulisati, Kremansko proročanstvo je verovatno imalo uticaja na to da Mijatović, nakon kraljeve abdikacije, bude oteran iz Srbije 1889. godine. Tada je otišao u London, da bi četiri godine kasnije, zahvaljujući Stojanu Novakoviću i Milutinu Garašaninu ponovo postao ministar finansija i kasnije ambasador u Londonu.

Karijeru Čedomilja Mijatovića obeležilo je i potpisivanje mirovnog ugovora u Bukureštu kojim je stavljena tačka na rat Srbije i Bugarske.

FirmantesDelTratadodeBucarest1886-memoirsofbalkand00mijaiala-696x587.jpg


Mijatović je umalo postao i jedini političar koji se našao na mestu patrijarha. Ovo se nije dogodilo isključivo zahvaljujući njegovoj odluci.

Naime, sredinom 1914. godine, već u godinama i narušenog zdravlja, Mijatović iz Londona dolazi u Beograd na poziv kralja Petra.

Dočekan je sa počastima, a na sastanku mu je saopšteno da kralj, regent Aleksandar, predsednik vlade Pašić i svi ministri nude mesto poglavara Srpske crkve, prvi patrijarh obnovljene Srpske patrijaršije.

Mogućih razloga za ovakav izbor tadašnjih vlasti je više. S jedne strane, Čedomilj je, kao političar, bio oslonac za Austrougarsku i rusofob, s druge, bio je istinski religiozan i smatrao domaće sveštenike nedovoljno obrazovanim i nesposobnim da pruže odgovore na osnovna religijska pitanja. Zato je prevodio engleske religiozne tekstove, želeći da Srbima približi veru.

Budući da je ranije više puta bio pominjan kao kandidat za visoko mesto u crkvenoj hijerarhiji, za kralja i ministre je predstavljao logičan izbor za patrijarha.

Mijatović u svojim memoarima piše da je bio u iskušenju da ovu dužnost prihvati, ali je odustao u poslednjem trenutku: “Kako bih mogao da prihvatim položaj vidljive glave Srpske pravoslavne crkve kada ne verujem u sve njene dogme?”, navodi on i dodaje da su mu ministri na ovo odgovorili: “Ali, ko vas pita u šta verujete? Zar mislite da svaki episkop veruje u sve dogme Crkve”.

Čedomilj je ostatak života proveo u Engleskoj gde se trudio da lobiranjem pomogne srpskoj vladi. Tokom Prvog svetskog rata prikupljao je pomoć za srpsku vojsku, a preminuo je u Londonu 14. maja 1932. u svojoj 90. godini.

011info-wikipedija
 
Pogledajte prilog 1002198

Čedomilj Mijatović , rodjen u Beogradu, 1842 a preminuo u Londonu, 1932 bio je srpski ekonomista, književnik, istoričar, političar i diplomata, jedan od najznačajnijih liberala. Šest puta je bio ministar finansija kneževine/kraljevine Srbije, tri puta ministar inostranih poslova, kandidat za najviše crkvene položaje i predsednik Srpske kraljevske akademije.Bio je osoba koja je srpskoj valuti dala naziv “dinar”, a odigrao je i značajnu ulogu u stvaranju Kremanskog proročanstva.

Bio je jedan od najobrazovanijih Srba svoga vremena. Njegov otac, profesor zemljopisa i istrorije i majka španskog porekla, postarali su se da završi Licej 1862. godine. Potom je još tri godine studirao u Minhenu, Lajpcigu, Cirihu i Beču. U to vreme oženio je 17 godina stariju Engleskinju Elodiju Loton i uz njenu pomoć, kasnije, radio na razvoju Srbije.

Čedomilj Mijatović važio je za velikog rodoljuba, veoma moralnog i religioznog diplomatu. Ministar finansija prvi put postaje 1873. godine, a reizabran je 1875, dok je, u međuvremenu, zauzimao poziciju sekretara kneza Milana sa kojim se veoma zbližio. Sam knez, i kasnije kralj Milan, Čedomilja je nazvao Viktorijancem među Srbima i Vizantijskim diplomatom.

Kao osnivač Napredne stranke kojoj, knez Milan, 1880. poverava vladu, Mijatović postaje ministar finansija i inostranih dela. Sa ove funkcije Čedomilj je uradio mnogo za državu i stvaranje jake osnove moderne države. Pomagao je knezu u sklapanju srpsko-austrijske konvencije, stvorio Narodnu banku, obezbeđivao zajmove za državu.

Svoj odnos sa vladarem Čedomilj je naročito ojačao nakon što je pokazao da je nepotkupljiv. Naime kako istorija beleži, Mijatović se jednom prilikom sreo sa Eženom Bontuom, čelnikom francuske Generalne unije, koja je želela da pravi prugu Beograd-Niš. Tada ministru Mijatoviću, Bontu je ponudio pozamašan mito kako bi dobio željeni posao. Međutim, Čedomilj ne samo da je odbio, već je slučaj prijavio kralju Milanu koji mu isprva nije poverovao.

S druge strane, Bontu je pomislio da je iznos bio premali, te je Mijatoviću šalje ček sa duplo većim iznosom. Tražeći da sačekaju na odgovor, Čedomilj sa dokazom u rukama, trči kod kralja koji mu je tek tada poverovao. Kralj, za koga se veruje da je i sam ugostio Bontua, bio je iznenađen visinom ponuđenog iznosa i rekao da će sam sprovesti istragu. Inače, Bontuove menice bile su uzrok zbog kog je državna blagajna kasnije bankrotirala.

Pored ogromnih zasluga na polju razvoja zemlje, ministrar Mijatović je odigrao i ključnu ulogu u smirivanju situacije u državi nakon razvoda kralja Milana i njegove supruge Natalije.

Nakon proterivanja kraljice Natalije, narod se podigao i započeo proteste na Terazijama. Situacija se opasno zakuvala te je kralj pozvao Čedomilja upomoć. Kako bi smirio strasti Mijatović je osmislio Kremansko proročanstvo po kome je još od davnina rečeno da će doći do razvoda u dinastiji jer je kraljica odavala državne tajne. Preko novina, priča je puštena u javnost i stvari behu odmah sređene.

Iako se o tome može samo spekulisati, Kremansko proročanstvo je verovatno imalo uticaja na to da Mijatović, nakon kraljeve abdikacije, bude oteran iz Srbije 1889. godine. Tada je otišao u London, da bi četiri godine kasnije, zahvaljujući Stojanu Novakoviću i Milutinu Garašaninu ponovo postao ministar finansija i kasnije ambasador u Londonu.

Karijeru Čedomilja Mijatovića obeležilo je i potpisivanje mirovnog ugovora u Bukureštu kojim je stavljena tačka na rat Srbije i Bugarske.

Pogledajte prilog 1002199

Mijatović je umalo postao i jedini političar koji se našao na mestu patrijarha. Ovo se nije dogodilo isključivo zahvaljujući njegovoj odluci.

Naime, sredinom 1914. godine, već u godinama i narušenog zdravlja, Mijatović iz Londona dolazi u Beograd na poziv kralja Petra.

Dočekan je sa počastima, a na sastanku mu je saopšteno da kralj, regent Aleksandar, predsednik vlade Pašić i svi ministri nude mesto poglavara Srpske crkve, prvi patrijarh obnovljene Srpske patrijaršije.

Mogućih razloga za ovakav izbor tadašnjih vlasti je više. S jedne strane, Čedomilj je, kao političar, bio oslonac za Austrougarsku i rusofob, s druge, bio je istinski religiozan i smatrao domaće sveštenike nedovoljno obrazovanim i nesposobnim da pruže odgovore na osnovna religijska pitanja. Zato je prevodio engleske religiozne tekstove, želeći da Srbima približi veru.

Budući da je ranije više puta bio pominjan kao kandidat za visoko mesto u crkvenoj hijerarhiji, za kralja i ministre je predstavljao logičan izbor za patrijarha.

Mijatović u svojim memoarima piše da je bio u iskušenju da ovu dužnost prihvati, ali je odustao u poslednjem trenutku: “Kako bih mogao da prihvatim položaj vidljive glave Srpske pravoslavne crkve kada ne verujem u sve njene dogme?”, navodi on i dodaje da su mu ministri na ovo odgovorili: “Ali, ko vas pita u šta verujete? Zar mislite da svaki episkop veruje u sve dogme Crkve”.

Čedomilj je ostatak života proveo u Engleskoj gde se trudio da lobiranjem pomogne srpskoj vladi. Tokom Prvog svetskog rata prikupljao je pomoć za srpsku vojsku, a preminuo je u Londonu 14. maja 1932. u svojoj 90. godini.

011info-wikipedija
Veoma interesantna ličnost
Veliki čovek
 
Da
Ne znam po čemu ako je istina sve ovo što je napisano
Ali dobro

Retrospektiva i odbrana iz Mijatovićevog pera:


Та моја симпатична расположења према Аустро-Угарској знатно су појачана била услед ова два факта:
1. Што су руски панслависте употребили, или управо злоупотребили, Свесловенску Етнографску Изложбу у Москви 1867. г. да формално предложе да заступници свих словенских народа, тамо, том приликом искупљени, вотирају резолуцију да они сви примају руски језик за књижевни и званични језик својих народа. За мене је то био несумњив доказ да руска политика иде не само на уједињење свих словенских народа са Русијом, него да их све лиши њиховог народног језика. У Москви том приликом чески заступници су изјавили да је то једно врло замашно питање, које они не могу прејудицирати решењу свога народа. У име Срба устао је тада један млад студент по имену Владан Ђорђевић и изјавио да Срби никад неће пристати да свој народни језик замене ма којим другим. Једини од словенских народа бугарски заступник је изјавио да ће Бугари са највећом радошћу пристати да усвоје руски језик за свој књижевни и званични језик. Ова бугарска изјава објашњава да се разуме овај други факат, о коме ћу сад да говорим.
2. Фактом да је године 1871. настојањем Русије створена у Цариграду бугарска Егзархија и да је енергичном радњом генерала Игњатијева, руског амбасадора у Цариграду, толики број бугарских епархија створен у Македонији и да је Бугарима дозвољено било да у тој земљи подижу где хоће своје бугарске школе. За мене је апсолутно јасно било да су права српског народа на Македонију дошла у велику опасност и да би била дужност српске владе да ради на томе да се наши македонски интереси спасу.

...После читавог низа година дошао је један срећни факат који ја сматрам као прелиминарну психолошку припрему за моју акцију. На име, после Берлинског Конгреса, и по повратку г. Јована Ристића из Берлина у Београд и по повратку кнеза Милана из Ниша у Београд, овај ме (кнез Милан) једнога дана, почетком године 1879., зовне у двор и дочека ме овим речима: „Мијатовићу, ја не знам да ли знате, али је право да чујете од мене, да је Русија своме пријатељу Ристићу у Берлину саветовала да бар привремено усвоји вашу аустрофилску политику".

На моје изненађење шта он то говори, он ми је објаснио да је гроф Шувалов, на крају крајева звао Ристића и рекао му од прилике ово: „На жалост, ми смо дошли у једну ситуацију, у којој морамо да вам саветујемо: споразумевајте се с Аустријом како год можете!"

Морам казати да моје прво осећање није било неко радовање, него напротив, ожалостила ме је трагедија сиромаха г. Јована Ристића. Али ја сам уверен да је то, што је Русија саветовала Ристићу, довршило да од кнеза Милана, који је с почетком и сам био русофил, начини аустрофилом. Оволико о прелиминарним упливима, који су мене и кнеза Милана испунили жељом, да ради спасавања Македоније, ступимо у споразум са Аустро-Угарском."

@комшија and Srbija Global like this comment.
 
Tajna konvencija sa Austrougarskom 1881. godine.

Ukratko, pročitaj i pogledaj ovaj prilog RTS: Чедомиљ Мијатовић - и Косово и Енглеска

Dobar je Markovićev opis, viktorijanac među Srbima.
Procitah upravo
I dalje mi je utisak većinski pozitivan
Jeste ta tajna konvencija najveća "prepreka" u celoj prici ali što kaže Čeda Antić sloboda i nezavisnost to nije nešto "slatko"
Ako je verovati svemu u tekstu, ishod je bio pozitivan a odbijanje bi produžilo agoniju i ko zna dal bismo izašli do Skoplja bar u tom periodu oslobođenja Kosova i Makedonije.
Sve drugo je opet kažem, ako je tako, za poštovanje.
Jedino ovaj spiritizam mi je nesto čega se treba čuvati.
Političar uvek ima "prljave ruke" to je priroda posla. Dal je tajna konvencija ili javna, nekako se moraš uprljati.
Ovaj mi zaista deluje kao rodoljub i kosmopolita u najboljem smislu.
 
РУСОФОБ БЛИЗАК СВАКОМ КРАЉУ Министар финансија и спиритиста умало патријарх СПЦ!

https://srbin.info/pocetna/aktuelno...nistru-finansija-nudili-mesto-patrijarha-spc/

Voleo bih da vidim koji su izvori za tu tvrdnju, jerbo to deluje fantastično. Regen Aleksandar, Pašić, pa i svi ministri, žele da tamo neki Englez postane prvi patrijarh SPC?

Ne znam, to zvuči toliko neverovatno da ako je istina pitaš se jesu li bili svi oni na opijumu il' šta. :lol:
 

Back
Top