
Svaki pisac zna da se inspiracija ne može na silu privući. Ona je poput neuhvatljivog vetra, nevidliva, a opet tako snažna, kad udari svom silinom! Inspirisati nas mogu razne stvari: nekad su to detalji iz "obično-neobičnog" života, titraj osmeha ili osvit zore, a nekad nam uopšte nije jasno odakle nam dolaze misli i ideje koje tutnje našom dušom, stvarajući joj breme, sve dok se poput kiše u vidu reči ne izliju na papir.
Ponekad nas i lični događaj nagna da misli uobličimo u reči, prenesemo na papir i podelimo sa drugima. Osetimo ga poput klupka u grudima koje tišti, i kako uzmemo olovku u ruke, tako se to klupko nit po nit razvezuje, donoseći nam olakšanje.
To su svima poznate stvari, a posebno onima koji imaju potrebu da se izražavaju kroz pisanje. Ali ono o čemu većina nije razmišljala, to je - da je pisanje akt magije.
Dok nižemo stihove na papiru, naš um i duh lutaju po sferi sećanja i prošlosti .... ili možda kroz stihove uobličujemo svoju želju, šaljući impuls kosmosu da obrati pažnju na nas. Kada neku svoju želju izražavamo u vidu pesme, količina energije i emotivnog naboja je ista kao u, na primer, vikanskom ritualu za ostvarenje želje. Magovima je i onako jasno da su ritualna oruđa samo pomagala - naš um i naša duša su ti koji stvaraju čaroliju. Nema razlike između odašiljanja svoje želje kosmosu u vidu stvaranja pesme, i odašiljanja u vidu upražnjavanja rituala.
A evo i još jednog primera; postoji mnoštvo ezoteričnih tehnika i rituala za oslobađane od bremena prošlosti, i njeno bolje razumevanje. Sve te tehnike može zameniti naše izlivanje misli na papir. Pišući, mi bolje sagledavamo našu prošlost, jasnije je definišemo i na kraju je se i oslobađamo - eto primera kako pisanje ima i terapeutsko dejstvo.
Nekad nam pesma i priča mogu poslužiti da na njihovim krilima posetimo sfere drugih postojanja ... Eto, naša kreativnost nam u određenom momentu zameniti meditaciju i astralnu projekciju (mada ništa ne smeta da se bavimo i jednim i drugim, naprotiv!).
Jednom reču, rekla bih da su svi umetnici istovremeno i čarobnjaci, samo to ne nazivaju takvim imenom!
p. s. Za ovaj tekst me je inspirisao komentar Ljilje MMM na mom predzadnjem blog tekstu. Hvala Ljiljo (eto, sd ti je jsno da si i ti čarobnjak - mag
)
Ponekad nas i lični događaj nagna da misli uobličimo u reči, prenesemo na papir i podelimo sa drugima. Osetimo ga poput klupka u grudima koje tišti, i kako uzmemo olovku u ruke, tako se to klupko nit po nit razvezuje, donoseći nam olakšanje.
To su svima poznate stvari, a posebno onima koji imaju potrebu da se izražavaju kroz pisanje. Ali ono o čemu većina nije razmišljala, to je - da je pisanje akt magije.
Dok nižemo stihove na papiru, naš um i duh lutaju po sferi sećanja i prošlosti .... ili možda kroz stihove uobličujemo svoju želju, šaljući impuls kosmosu da obrati pažnju na nas. Kada neku svoju želju izražavamo u vidu pesme, količina energije i emotivnog naboja je ista kao u, na primer, vikanskom ritualu za ostvarenje želje. Magovima je i onako jasno da su ritualna oruđa samo pomagala - naš um i naša duša su ti koji stvaraju čaroliju. Nema razlike između odašiljanja svoje želje kosmosu u vidu stvaranja pesme, i odašiljanja u vidu upražnjavanja rituala.
A evo i još jednog primera; postoji mnoštvo ezoteričnih tehnika i rituala za oslobađane od bremena prošlosti, i njeno bolje razumevanje. Sve te tehnike može zameniti naše izlivanje misli na papir. Pišući, mi bolje sagledavamo našu prošlost, jasnije je definišemo i na kraju je se i oslobađamo - eto primera kako pisanje ima i terapeutsko dejstvo.
Nekad nam pesma i priča mogu poslužiti da na njihovim krilima posetimo sfere drugih postojanja ... Eto, naša kreativnost nam u određenom momentu zameniti meditaciju i astralnu projekciju (mada ništa ne smeta da se bavimo i jednim i drugim, naprotiv!).
Jednom reču, rekla bih da su svi umetnici istovremeno i čarobnjaci, samo to ne nazivaju takvim imenom!
p. s. Za ovaj tekst me je inspirisao komentar Ljilje MMM na mom predzadnjem blog tekstu. Hvala Ljiljo (eto, sd ti je jsno da si i ti čarobnjak - mag
