Car Upravda - lažni Sloven

Ово је иначе тема о Јустинијану.
Такође, ово је тема о глупим људима који мисле да је Јустинијан био Словен.

Причамо о Бошњацима и Хрватима како праве митологију од своје историје.
На то сам рекао да се слажем, али да сам свестан да и ми Срби итекако знамо да мешамо историју и митологију. Прво гледам у своје двориште, па у туђе.

Шта ли теби ту изгледа као критика и ''кењање'', није ми јасно. Можда ти дрма кавез што стављам у исти кош све митологије представљене као историја? Можда си ти од оних којима расте притисак на помен ''званичне историје''? Таман посла да има нешто истинито а да се са тим не слажу митомани.

Ти оде у Захумље. И да не знам да је Захумље српска земља, не знам због чега бих био у обавези да знам ту информацију. Мислиш да сам мањи Србин због тога? Мислиш да ме брига шта мислиш?

Пусти Славена да прича, има много занимљивију дискусију од ове.
Ja se ne raspravljam posle druge treće razmenjene rečenice uglavnom bude po tamburi
još ako sam nervozan ode sve u vražiju mater.

sad me zaobiđi jako široko.
 
Проблем са историјом јесте што се морамо ослонити на сачуване рукописе или преписе рукописа. Чија поузданост зависи од случаја до случаја и гдје је пристрасност неизбјежна, код сагледавања тих рукописа није лако одгонетнути колико су ти извештаји и свједочанства објективни и вјеродостојни.
Управо везано за ову тему имамо занимљиву, можда и најзанимљивију ситуацију.
Исти аутор, Прокопије из Цезареје, је у два своја дјела исте личности дијаметрално супротно описао, док у "Историји ратова", прије свих цара Јустинијана и војсковођу Велизара велича, глорификује и идеализује у сваком наводу, у "Тајној историји" (овдје) их је оцрнио и оклеветао, а што се тиче Јустинијана грђе није могло, у успоредби са њим сви ниткови у историји су камилица.
И којем сад Прокопију вјеровати? Овом што је написао "Историју ратова" или овом што је написао "Тајну историју"?

Везано за ову тему имамо текст Александра Митића Да ли је ромејски цар Јустинијан био заиста словенског порекла, гдје се углавном позива на (код неких) "озлоглашеног" археолога Ђорђа Јанковића. Кога занима може прочитати, није предугачак текст.

Оно што је за Јустинијана извјесно, према Прокопију рођен је у Таурисијуму (30ак км од Лесковца), бјеше ниског рода из романизоване поридице трачког или иирског поријекла.
Што се тиче навода о Јустинијановом поријеклу у "Тајној историји" ту Прокопије између осталог у поглављу 12 (овдје)
18 And they say that Justinian's mother stated to some of her intimates that he was not the son of her husband Sabbatius nor of any man. For when she was about to conceive him, a demon visited her; he was invisible but affected her with a certain impression that he was there with her as a man having intercourse with a woman and then disappeared as in a dream.
пише да Јусtинијана (по наводном признању мајке) није зачео његов отац Сабатије нити неки други мупкарац већ демон лично. Па и није баш сваку Прокопију вјеровати, бјеше то стари за*ебант, мада опет ко зна, можда су демони стварно постојали у оном времену.
Jedan od najslikovitijih primera izmišljanja tradicije u Vita Justiniani jeste možda primer sudbine vizigotskog kralja Rekareda I. Car Justinijan je preminuo 565. godine, više od dve decenije pre nego što je Rekareda uopšte i došao na vlast. Rekared je preminuo krajem 601. u današnjoj Španiji; tadašnjem Toledskom kraljevstvu.

Rekared se seli iz Hispanije na Balkanski poluostrvo i u Marnavićevoj mašti postaje sin (izvorno Dukljaninovog) Selimira i gine u bici protiv Justinijana na reci Moravi. A Justinijanovo ranjavanje u toj bici, preuzeto je po svemu sudeći od Istorijskog ranjavanja njegovog prethodnika, cara Justina I, kad je dobio direktnu strelu u jednoj bitki.
Рекамед (овдје) је један од краљева Визиготског краљевства не баш упамћен по неким достигнућима, о другим визиготским краљевима у Хиспанији остало је више свједочења о њиховим достигнућима.
Но он је забиљежен у историји јер је почетком 587.године одбацио аријанско хришћанство и прешао на ортодоксно хришћанство (ортодоксно у смислу јер су баштинили одлуке сабора у Никеји 325.године), за њим и већинско племство уз разумљиво побуне због такве одлуке (увијек су религиозне подјеле за*ебане, не моће то без крви проћи).
Можда због те чињенице а и како су о њему остали баш оскудни подаци, потреба да му се припишу нека достигнућа па и авантура и ратови по простору данашњег Балкана, иако је то наравно немогуће, Рекамед е рођен око 559.године, тешко да је са пар година, осим ако није био баш напредан малиша, могао водити неке походе, и наравно да су то измишљотине.

1280px-Reccared_I_Conversión,_by_Muñoz_Degrain,_Senate_Palace,_Madrid.jpg

Conversion of Reccared to Catholicism by Antonio Muñoz Degrain, painted 1888.
 
Poslednja izmena:
Sve u svemu gde ima dima ima i vatre.
Sloveni i Snti se pojavljuju u izvorima baš u vreme Justinijana a nisu bili najmoćniji vojni faktor. Naseljava Ante kao federate kada su Anti gotovo pred istrebljenjem. Nosiće titulu Anikos prvi nasleđivaće se do Iraklija. Ulazi u vizantijsku tradiciju.
Interesantno da ga katolička tradicija zapisuje kao Slovena ne Sv Sava , Domentijan , Konstantin filozof......hmmmmmmm

Mavro Orbin poseduje jedini neke izvore za Kosovski boj lao i mnoge druge koji su prihvaćeni nisu odbačeni kao nepouzdani.

Sve u svemu više izvora za samo kritika je protiv! Upravda mu je mogao biti narodni nadimak za života.

Nisu ga šizmatici prisvojili kao Slovena već katolici.

Od toliko rimskih careva čuda mooda baš Justinijana zaslužnog za promovisanje Slovena i Anta.

Na suprot svih izvora stoji samo kritička misao da NIJE!

Zašto na spram jednog izvora Porfirogenita da su se Sloveni , Srbi naselili ne stoji kritička misao NIJE!

Narativ Sloveni su seljaci i varvari Justinijan nije Sloven!

Sloveni Srbi su Sloveni seljaci sigurno su došli , sigurno su dođoši i uništili su antiku i odveli Rim u mračni srednji vek
 
Naucnice, nisi objasnio zasto je Marnavic bitan za ovu temu.
Upravdu je svetu obelodanio Nikola Alemani, upravnik vatikanske biblioteke.

Zašto Ivan Tomko Marnavić bitan, objašnjeno je u radovima Petrovića, Radojčića i drugih, a sažeto je predstavljeno u tačama 6-15 u prvoj poruci na ovoj temi. Ukolio mislim da Marnavić nije ni od kakvog značaja, pretpostavljam da o ovoj temi vrlo malo znaš i da nisi pročitao niti pomenute radove, pa ni uvodnu objavu na ovoj temi.

Marnavić je fragment najavio 1607. godine, a napisao ga deceniju kasnije, odnosno nedugo potom, svakako pre nego što će to Alemani objaviti 1623. godine.

Godine 1619. po svemu sudeći odneo je Marnavić VJ s komentarima u Rim, kada je posetio papu Pavla V. Kardinal Frančesko Barberini bio je blizak saradnik i štićenik Marnavića i upravu u biblioteci porodice Barberini će biti pohranjeno ovo delo, te docnije i pronađeno. Pronađeno je u biblioteci Barberinija upravo u dokumentaciji kardinala Josifa Marije Suareza. Tako je, nesumnjivo, dospelo i do Alemanija, koji je bio jedan od Suarezovih najbližih prijatelja.
 
Везано за ову тему имамо текст Александра Митића Да ли је ромејски цар Јустинијан био заиста словенског порекла, гдје се углавном позива на (код неких) "озлоглашеног" археолога Ђорђа Јанковића. Кога занима може прочитати, није предугачак текст.

Pročitao sam članak. Nažalost, Mitić je u njemu napravio više vrlo krupnih grešaka i stoga njegov zaključak na kraju ne stoji.

Јанковић је у свом капиталном делу „Предање и историја Цркве Срба у светлу археологије“, дао кратак одељак из „Житија Јустинијана“ од монаха Богумила[1]. Тај текст у оригиналу је познат као „Живот Јустинијана“ или „Iustinianai Vita“ на латинском. То је кратак текст односно сажетак „Житија“ о животу цара Јустинијана од извесног монаха Богумила из 6. века. Њега је далматинац родом из Шибеника Иван Томко Марнавић (1579-1637) објавио почетком 17. века (1621. године). Иван Томко Марнавић је био католички бискуп и писац историјских дела. Тврдио је да се житије Јустинијана нашао на Светој Гори, у једном српском манастиру, а он је објавио само сажетак тог житија, преводећи га на латински и дајући своје коментаре [2].

[..]

То је навело и нашег историчара Николу Радојчића, ученика Константина Јиричека, да детаљније разради ставове Брајса и Јиричека. Радојчић наиме наводи како је Марнавић измислио цело „Житије“, и како је од њега преузео то дело Никола Алеманус и даље ширио ту идеју, па су на њу насели и касније уважени историчари Гибон, Ранке, Рамбо, Фиске.[7] Међутим, Радојчић не објашњава како је Марнавић могао да измисли дело које је објавио 1621. год, ако су Алеманус, Орбини и Лукаревић пре тога датума објавили своја дела у којима су изнели тезу о словенском пореклу цара Јустинијана. Како је онда могуће да је Марнавић све то измислио, па тобоже и фалцификовао, зашта су га касније оптуживали. Дакле видимо да то није могуће.

Problem je u tome što Mitić nigde ne navodi kad je Nikola Alemani objavio svoje delo. Očigledno da mu je neko saopštio pogrešni podatak, a on ga nije uopšte provero tj. nekritički ga je preuzeo.

njegda.jpg


Kao što sam već vrlo jasno naveo u prvoj poruci ove teme, N. Alemani je svoje delo objavio, u Lionu, 1623. godine.

1623.JPG


Mitić koristi ovo što je pomešao da u potpunosti ostavi po strani apsolutno sve tvrdnje Radojčića i dr. koji su kritički analizirali VJ. A 1623. godina je, verujem da će se svi složiti, nakon 1621.

Zapravo, verujem da je ovo zbunilo forumaša @Kole11 koji je možda od Mitića preuzeo ovu grešku, pa zato i postavlja pitanje vezano za Alemanija, obrćući led i stavljajući ga kao starijeg autora od Marnavića, umesto mlađeg. Ostaje nejasno zašto je preskočio poruku na početku ove teme, gde je to vrlo kristalno jasno istaknuto i obrazloženo... :roll:

16) Nikola Alemani pominje tog "Teofila" i iz dokumenta koji je Marnavić sastavio, 1623. godine i tako sporne informacije postaju poznate.

Eto kako je lako stvoriti zabunu, iz samo jednog pogrešnog hronološkog sleda...nažalost, to u korenu obara Mitićeve tvrdnje.
 
Koji je dokaz za ovo?

Pa na samom kraju prve verzije Justinijanove biografije, sam Marnavić spominje (1607) taj fragmenat. Emendanda omnia ejus puertitiae, et adolescentiae juxta fragmentum apud nos existens. Znači, najavljuje Marnavić još 1607. godine postojanje nekakvog fragmenta. Kaže, sve iz Justinijanove mladosti po tom fragmentu treba ispraviti. U tekstu se ne nalazi ništa još. Imamo, dakle, samo Marnavićvu najavu. Verovatno zato što u datom momentu Vita Justiniani tada još postoji samo u njegovoj koncepciji; kao osnovna ideja da ga napiše, ali i da ispadne da već dugi niz godina zna za njegovo postojanje. I onda, desetk godina kasnije, taj fragmenat koji je isprva bio najavio samo, pojavljuje se. Znači, u toj deceniji on ga je, postepeno, šivao da se tako izrazim.

Koji je dokaz za ovo crni Slavene?

Pa posetio je Marnavić Rim dva puta; godine 1619. otišao je do pape Pavla V, a 1622. godine Grgura XV; porodica Barberini je bila vrlo tesno povezana sa njim. Kardinal Frančesko je bio Marnavićev štićenik. Kako znamo da je Vita Justiniani završio nedugo posle 1617. godine, a taj rukopis završio upravo u biblioeci Barberinija, nema sumnje da ga je poneo za sobom u Rim, kako bi predočio svoje veliko otkriće svojim najbližim saradnicima, koje je potpuno nesumnjivo u to vreme posećivao. Nesumnjivo je bio i u njihovom domu. Pitanje koje ostaje otvoreno, naravno, jeste da li je doneo u Rim VIta Justiniani 1619. ili 1622. godine.
 
Везано за ову тему имамо текст Александра Митића Да ли је ромејски цар Јустинијан био заиста словенског порекла, гдје се углавном позива на (код неких) "озлоглашеног" археолога Ђорђа Јанковића. Кога занима може прочитати, није предугачак текст.

Da, zabuna koju iznad pominjasmo izgleda da definitivno potiče od gospodina Mitića:


Mitić u ovom gostovanju u Huberovoj Čačkalici osim što tvrdi ponovo da je N. Alemani pre Marnavića pomenuo Justinijanovo žitije, navodi više netačnih tvrdnji; no, kao što se može na snimku videti pokušava da osporovanje Justinijanovog navodnog Slovenstva dovede u vezu sa ujedinjenjem Nemačke i zbivanjima posle Berlinskog kongresa 1878. godine, podražavajući dakle dobro poznatu teoriju zavere o kojoj smo više puta na forumu govorili vezano za promene u istoriografskim narativim krajem XIX stoleća. Zapravo, ulogu Džejmsa Brajsa u potpunosti pripisuje rečenome, bez dokaza.

Preskačući sve pojedince koji su pre Brajsa dovodili u pitanje famozno Justinijanovo žitije, zapravo, Mitić čak navodi Jozefa Dobrovskog (sic!). A zapravo, odgovarajući Kopitaru koji je smatrao Justinijana Slovenom, još davne 1809. godine, Dobrovski je prvi čovek koji je čak (dakle potpuno suprotno!) kategorički odbijao mogućnosti navoda iz Vita Justiniani.

Dobrovski.JPG


Dobrovski je smatrao da je tzv. Upravda čista izmišljotin izveden iz Justitia, slično kao i tzv. Biljenica, još na samom početku XIX stoleća.

Prvi koji je izrazio sumnju u Alemanijeve podatke, smatrajući da nije moguće da je taj Alemanijev izvor iz Justinijanovog vremena i da je tu možda sam Alemani nešto pomešao, bio je Viljem Oto Rajc (1752. godine, priredivši Teofilovo grčko izdanje Justinijanovih Institucja).
 
Ово је иначе тема о Јустинијану.
Такође, ово је тема о глупим људима који мисле да је Јустинијан био Словен.

Причамо о Бошњацима и Хрватима како праве митологију од своје историје.
На то сам рекао да се слажем, али да сам свестан да и ми Срби итекако знамо да мешамо историју и митологију. Прво гледам у своје двориште, па у туђе.

Шта ли теби ту изгледа као критика и ''кењање'', није ми јасно. Можда ти дрма кавез што стављам у исти кош све митологије представљене као историја? Можда си ти од оних којима расте притисак на помен ''званичне историје''? Таман посла да има нешто истинито а да се са тим не слажу митомани.

Ти оде у Захумље. И да не знам да је Захумље српска земља, не знам због чега бих био у обавези да знам ту информацију. Мислиш да сам мањи Србин због тога? Мислиш да ме брига шта мислиш?

Пусти Славена да прича, има много занимљивију дискусију од ове.
Šlihtaro!👌😂😂😂😂😂🤣🤣🤣🤣
 
Kako uopste znas da je Marnavic pisao sazetak Zitija?

Zato što је:
* žitie napisano na papiru identičnog kvalteta kao i Marnavićevi komentari
* na papiru identične veličine kao i onaj sa Marnavćevim komentarim
* tekst žitija pisan istom rukom kao i Marnavićevi komentari, tj. identičnim rukopisom
* isto mastilo, dakle isto pero, korišćeno prilikom pisanja i žitija i Marnavićevih komentara
* tekst Vita Justiniani u potpunosti odgovara u celosti Marnvićevom stilu pisanja, sadržavajući sva tri bitnija lajtmotiva koji se javljaju u svim njegovim drugim falsifikatima ( 1) panslavizam, 2) misa na narodnom jeziku i 3) vatreni katolicizam )

Zapravo vrlo je čudno da uopšte postaviš ovako pitanje, jerbo ni za alternativce nije uopšte sporno Marnavićevo autorstvo. Mislim, kao autora tog sažetka pominju ga i Đorđe Janković i Aleksandar Mitić, od kojeg si ako se ne varam pokupio (netačnu) tvrdnju da Alemani piše posle Marnavića.

Kako uopste znas da je Alemani koristio taj sazetak a ne neki drugi spis?

Zato što Alemani:
1. ..u svojim komentarima uz Prokopijevu Tajnu istoriju pominje detalje koji su vrlo očigledno iz Marnavićevog sažetka.
2. ..vrlo eksplicitno pominje Justinijanovog učitelja, dakle potpuno istog autora (samo što ga je preveo u Teofil), koji se pominje isključivo u Marnavićevom fragmentu
3. Rukopis Vita Justiniani (skupa sa Marnavićevim komentarima), pohranjen je u dokumentaciji Alemanijevog najboljeg prijatelja, kardinala Josifa Marije Suareza

Sve upućuje na Marnavićev fragment tzv. žitija kao Alemanov izvor.
 
Poslednja izmena:
Хоћеш да кажеш да је разлог Марнавићевог фабриковања тог списа био панславизам, и да је због тога једног ромејског цара претворио у Словена.
 
Хоћеш да кажеш да је разлог Марнавићевог фабриковања тог списа био панславизам, и да је због тога једног ромејског цара претворио у Словена.

Ne. Hoću da kažem da je panslavistički duh, koji je zajednički sažetku Justinijanovog žitija (koje je potpuno nesporno nastalo u XVII stoleću, takvim pravopisom i napisano) i drugim Marnavićevim delima, uključujući i komentare uz žitije, što je jedan od mnogobrojnih dokaza na osnovu kojih znamo da je on lično zapisao Vita Justiniani.

Svemu što sam u pređašnjoj poruci naveo trebalo bi dodati, naravno, i činjenicu da je Marnavić u Caesaribusque Illyricis Dialogorum Libri Septem na listu 229 v. zapisao komentar u kojem najavljuje otkriće (n)ovog dela. On kaže na kraju prve verzije Justinijanovog žitija da će se osnovu sažetka iznova morati pisati Justinijanovi najraniji dani. To nam govori da je Marnavić prvi čovek koji je ovaj dokument ugledao svojim očima i svetu ga (odnosno vatikanskom bibliotekaru Nikoli Alemaniju) obelodanio.
 
Zapravo vrlo je čudno da uopšte postaviš ovako pitanje, jerbo ni za alternativce nije uopšte sporno Marnavićevo autorstvo. Mislim, kao autora tog sažetka pominju ga i Đorđe Janković i Aleksandar Mitić, od kojeg si ako se ne varam pokupio (netačnu) tvrdnju da Alemani piše posle Marnavića.
Nisi procitao rad bugarske profesorke koji sam vise puta postavljao. Ili jesi ali ignorises informacije koje ti se ne dopadaju. Istrazivaci nisu imali uvid u kompetnu Alemanijevu ediciju Tajne Istorije. Itekako je Marnavicevo autorstvo sazetka sporno. Itekako je jasno da Alemani nije koristio taj sazetak vec original zitija.
Ne bi trebalo da se koristis zastatelim informacijama koje je Brajs plasirao a streberi preuzeli.
Profesorka je cak iurazila sumnju da je Brajs svojom rukom ispisao ime Marnavica na sazetku.
 
Ne. Hoću da kažem da je panslavistički duh, koji je zajednički sažetku Justinijanovog žitija (koje je potpuno nesporno nastalo u XVII stoleću, takvim pravopisom i napisano) i drugim Marnavićevim delima, uključujući i komentare uz žitije, što je jedan od mnogobrojnih dokaza na osnovu kojih znamo da je on lično zapisao Vita Justiniani.

Svemu što sam u pređašnjoj poruci naveo trebalo bi dodati, naravno, i činjenicu da je Marnavić u Caesaribusque Illyricis Dialogorum Libri Septem na listu 229 v. zapisao komentar u kojem najavljuje otkriće (n)ovog dela. On kaže na kraju prve verzije Justinijanovog žitija da će se osnovu sažetka iznova morati pisati Justinijanovi najraniji dani. To nam govori da je Marnavić prvi čovek koji je ovaj dokument ugledao svojim očima i svetu ga (odnosno vatikanskom bibliotekaru Nikoli Alemaniju) obelodanio.
Хтео сам рећи да сматраш да је Марнавић био панслависта, и да си то уочио у житију и његовим другим радовима.
 
Nisi procitao rad bugarske profesorke koji sam vise puta postavljao. Ili jesi ali ignorises informacije koje ti se ne dopadaju. Istrazivaci nisu imali uvid u kompetnu Alemanijevu ediciju Tajne Istorije. Itekako je Marnavicevo autorstvo sazetka sporno. Itekako je jasno da Alemani nije koristio taj sazetak vec original zitija.
Ne bi trebalo da se koristis zastatelim informacijama koje je Brajs plasirao a streberi preuzeli.
Profesorka je cak iurazila sumnju da je Brajs svojom rukom ispisao ime Marnavica na sazetku.

Tačno je da nisam pročitao šta piše u radu Vesele Trajkove iz 2019. godine. Ta knjiga ima 400 strana i nije mi bugarski jezik toliko blizak da bih sa lakoćom tu knjigu mogao pročitati, kao da je pisana na našem jeziku.

Da to nije baš toliko skroz jednostavno pokazao si i na sopstvenom primeru, jer si ovde iznosio, čitajući njene tvrdnje, neke vrlo čudne i kontradiktorne informacije. Primera radi, 12. januara kažeš sledeće: Safarik je pre nego je Brajs obelodanio Justinijani Vita znao detalje intergralnog dela, recimo kod Alemanija nema imena Upravda, a kod Safarika se pojavljuje to ime pre Brajsovog otkrica.

Gornja izjava nema nikakvog smisla; Alemani itekako da spominje Upravdu i zahvaljujući njemu to se ime u literaturi zapravo raširilo. Štaviše, doslovno 3 dana nakon što si gore rečeno izjavio, 15. januara, ti i sam citiraš Alemanija gde pominje to ime:

Ovo su originalni citati Alemanija.

[..]
Uprauda a suis gentilibus dictus est

Ovo mi je pokazalo da po svemu sudeći nisi kredibilni izvor za tačne tvrdnje Trajkove, pa sam odlučio da zanemarim tvoje objave koje se tiču toga, za koje sam isprva pomislio da bi mogle preneti možda autentično njene zaključke. Pretpostavljam da je i tebi jezička barijera bila problem, pa nisi najbolje razumeo (neke stvari jesam na brzaka pretražio i primetio da, primera radi, zbornik nazivaš opusom, a bro folija koje se nalaze u svežnju nazivaš pojedinačnim delima, tako da si 93 lista kod Trajkove preinačio u čak 93 različita dela).

Nadam se da ću saznati jednom šta ona to tačno tvrdi, ali sam skeptičan, posbno nakon što sam video šta je forumaš @Boris T napisao, jerbo ispada da ona uopšte i nije proučavala rukopis, već da samo citira Georgija Sotirova. Ali ti vrlo očigledno nisi dobar izvor informacija iz Trajkovine knjige, zbog jezičke barijere i nekorektnog citiranja (što je tvoja, da prostiš, vrlo česta boljka; navedeno iznad je samo primer), tako da treba sačekati da se neko kompetentan pojavi jednom i prenese šta ona to i na osnovu čega tačno tvrdi...
 
Poslednja izmena:
Jedna stvar mi je sinula još vezano za Vita Justiniani. Ono počinje ovako:

Ex opusculo continenti Vitam Justiniani Imperatoris scripto literis et characteribus Illyricis usque ad annum imperii eius 30 per Bogomilum Pastorem seu Abbatem monasterii S. Alexandri Martyris in Dardania prope Prizrienam civitatem, natale solum eiusdem Justiniani, quod opusculum asservatur in bibliotheca monacorum Illyricanorum regulam S. Basilii profitentium in monte Atho seu sacro in Macedonia supra Aegaeum mare.

Dakle, stoji da je ovo žitije napisano 30. godine Justinijanovog vladanja, što će reći 557. ili 558. godine. Car Justinijn je vladao do svoje smrti, 14. novembra 565. godine.

Bogumil je bio vladika serdički (sofijske eparhije), prema tvrdnjama sažetka postavljen 513. godine za cara Anastasija I. Kao učitelj budućeg cara, morao je svakako biti značajno stariji od svog đaka (rođenog 483. godine), barem nekoliko decenija; to će reći da se Bogumil morao roditi negde sredinom V stoleća, po svemu sudeći.

Šta je, onda suština? Slika koju mi imamo jeste da jedan 100-godišnjak, episkop koji iz nekog razloga nalazi se prilično daleko od sopstvene eparhije (Prizren je pripadao Dardaniji, sa sedištem u Skoplju), piše žitije о čoveku koju je i dalje živ i zdrav (i biće još skoro celu deceniju). .

:mazipsa:
 
Poslednja izmena:
Tačno je da nisam pročitao šta piše u radu Vesele Trajkove iz 2019. godine. Ta knjiga ima 400 strana i nije mi bugarski jezik toliko blizak da bih sa lakoćom tu knjigu mogao pročitati, kao da je pisana na našem jeziku.

Da to nije baš toliko skroz jednostavno pokazao si i na sopstvenom primeru, jer si ovde iznosio, čitajući njene tvrdnje, neke vrlo čudne i kontradiktorne informacije. Primera radi, 12. januara kažeš sledeće: Safarik je pre nego je Brajs obelodanio Justinijani Vita znao detalje intergralnog dela, recimo kod Alemanija nema imena Upravda, a kod Safarika se pojavljuje to ime pre Brajsovog otkrica.

Gornja izjava nema nikakvog smisla; Alemani itekako da spominje Upravdu i zahvaljujući njemu to se ime u literaturi zapravo raširilo. Štaviše, doslovno 3 dana nakon što si gore rečeno izjavio, 15. januara, ti i sam citiraš Alemanija gde pominje to ime:



Ovo mi je pokazalo da po svemu sudeći nisi kredibilni izvor za tačne tvrdnje Trajkove, pa sam odlučio da zanemarim tvoje objave koje se tiču toga, za koje sam isprva pomislio da bi mogle preneti možda autentično njene zaključke. Pretpostavljam da je i tebi jezička barijera bila problem, pa nisi najbolje razumeo (neke stvari jesam na brzaka pretražio i primetio da, primera radi, zbornik nazivaš opusom, a bro folija koje se nalaze u svežnju nazivaš pojedinačnim delima, tako da si 93 lista kod Trajkove preinačio u čak 93 različita dela).

Nadam se da ću saznati jednom šta ona to tačno tvrdi, ali sam skeptičan, posbno nakon što sam video šta je forumaš @Boris T napisao, jerbo ispada da ona uopšte i nije proučavala rukopis, već da samo citira Georgija Sotirova. Ali ti vrlo očigledno nisi dobar izvor informacija iz Trajkovine knjige, zbog jezičke barijere i nekorektnog citiranja (što je tvoja, da prostiš, vrlo česta boljka; navedeno iznad je samo primer), tako da treba sačekati da se neko kompetentan pojavi jednom i prenese šta ona to i na osnovu čega tačno tvrdi...
Smesno, istovremeno zalosno.
Slaven ne moze da prevede bugarski tekst.
Alemani koristi oblik Vpravda umesto Upravda. Razlike postoje i kod drugih imena.
Da, Safarik je znao za postojanje zitija pre cuvenog istrazivackog napora romanticarskog germanofila Brajsa.

Ponavljam, pored toga sto nije pomenuo Marnavica, Alemani oposuje dogadjaje iz zitija kojih nema u sazetku

Ignorisanjem Trajkove neces postici da taj rad nestane sa lica zemlje😂
 
Smesno, istovremeno zalosno.
Slaven ne moze da prevede bugarski tekst.
Alemani koristi oblik Vpravda umesto Upravda. Razlike postoje i kod drugih imena.
Da, Safarik je znao za postojanje zitija pre cuvenog istrazivackog napora romanticarskog germanofila Brajsa.

Ponavljam, pored toga sto nije pomenuo Marnavica, Alemani oposuje dogadjaje iz zitija kojih nema u sazetku

Ignorisanjem Trajkove neces postici da taj rad nestane sa lica zemlje😂

Nisam nigde napisao da me mogu, već da neću. Da je teško, nesporno je i svakako se čita drastično sporije nego bilo šta pisano na našem jeziku, da ne pominjem ni da ti tražiš u suštini da se pročita Cela knjiga. Ovde se opet vraćamo natrag na to da ja nisam tvoj rob i da moraš da prestaneš tretirati druge oko sebe kao sopstvene sluge. Da skratim muke, kako ne bi morali čitati Petrovića i Radojčića, ja sam upravo s tim razlogom i otvorio ovu temu, kao i sažeo šta su osnovni argumenti iz njihovih naučnih rasprava. Umesto da se ponašaš kao da imaš pravo da zapovedaš drugima, koje da ponovim ni dinara ne plaćaš, mogao bi se potruditi i sam da daš svoj doprinos. Tako bi, na kraju krajeva, trebalo i da izgleda normalna diskusija; forumaši zastupaju stavove i pozivaju se na određene autoritete. Nešto što bi mogao, zaista, konačno naučiti...

Što se tiče konkretnih stvari koje si naveo u ovoj poruci:

1. Nemam ni najmanje predstave šta znači "piše Vpravda umesto Upravda"; deluje kao neka šala
2. Svi znamo da je Šafarik verovao da je to žitije zaista postojalo; nakon što je Alemani objavio svoju knjigu 1623. godine, mnogi su, pored njega. Šta je poenta isticanja da Šafarik smatra da je to žirijem postojalo?
3. Nemam predstave šta znači ne pominje Marnavića, a što spominješ više puta. Zašto bi ga pominjao? Aludiraš sa je Alemani znao da je reč o Marnavićevim falsifikatu?
4. Koje događaje iz žitija Alemani pominje? Ako je sažetak žitija doslovno jedan jedini izvor, otkud znaš šta u tom žitiju ima, uopšte, a da Alemanije pominje?
 

Back
Top